za sam pojam sam i sama tek nedavno čula ali sam se odmah prepoznala u objašnjenju. to je slučaj kad osoba ima velike/krupne oči, poduže trepavice ali ravne te time asocira na tele, jelte. čvrsto sam odlučila boriti se protiv telić kravica trepavica pa sam jučer učinila jedan hvale vrijedan potez - otišla na minival tih istih trepavica. da, to zbilja postoji i ne, neće vam otpasti, nisu ni meni. kako je to izgledalo?

1. skidanje šminke. srećom, ja sam još uvijek pregorena od slovenskog sunca pa šminku ni ne stavljam jer me smeta. zato sam samo dobila jedno brisanje kapaka suhom vatom ili čime već.

2. stavljanje viklera minijaturnih dimenzija. to su zapravo nekakvi samoljepljivi štapići koji se stavljaju uz rub trepavica i na koji se one lijepe. ukoliko ima par neposlušnih trepuša, za njih se koristi još dodatno ljepilo. poseban izazov je otvoriti oči s viklerima na kapcima + što izgledaš ko kreten

3. ona prva tekućina koja pecka. smrdi jednako kao obična tekućina za minivale i malo pecka uz rub kapka. objasnili su mi da se ona namaže do sredine trepavice i tako stoji 15-ak minuta. tu sam skoro zaspala

4. ona druga tekućina koja pecka. nema neki posebni miris, samo se namaže i opet čeka

5. skidanje viklera. sad kreće gadni dio. vikler se mora izrolati sa trepavica pa em što boli em što uzrokuje da dio onih premaza uđe u oči i peče ko vrag. nakapali su mi neke kapi za oči al svejedno nije bilo ugodno

ovaj izgledić košta 120,00 kn, drži oko mjesec dana. da, znam da postoje ona klješta za uvijanje al to mi drži punih 6 sekundi nakon uvijanja i opet sve po starom.

i tako sam se ja u sat vremena pretvorila iz ružnog pačeta u labuda ili, točnije iz ovoga:

u ovo (prije maskare):

i ovo (s maskarom):

jesam li spomenula da sam u nedjelju bila na kolektivnom prženju na deželskom suncu? odlučili smo janeze (inače mi nisu mrski, samo mi trenutno nisu dragi) počastiti s određenom količinom novaca u vidu kupnje ulaznice za terme čatež. oni su face, mi imamo samo toplice s brezveznim bazenčićima... stigli a hlada ni za lijek. nema veze, ja sam tamna i nikad u životu nisam izgorila a oni malo svjetliji će se namazat i opet svi sretni i zadovoljni.
zauzimamo strateški položaj i bacamo se na sendviče zamotane u alu-foliju. dug je put od metropole do dežele pa smo i ogladnili. kako i pas poslije jela leže da se sleže, povaljamo se po ručnicima. sad je već pomalo upeklo pa se bacamo u bazenčiće. temperatura vode baš po mojoj volji, ugodnih 34 C, raj na zemlji! slijedi cjelodnevno brćkanje i pečenje na suncu dosadno za opisivanje al evo par detalja: srela bivšeg koji je dan prije kumu pitao za mene a u prisustvu cure me ne pozdravlja, šogorici je nakon spuštanja s tobogana ispala sisa, lošije polovice odvalile jedno gledanje u kapke poslije druge runde sendviča, nije bio ni jedan dečko zbog kojeg bi mi ispala vilica al sam zato vidjela umjetne sise neke ženske. vrlo produktivan dan.
već nam je dosadilo neizlaženje iz vode i odlučili smo se na polazak. krenulo je uspoređivanje koliko je tko pocrvenio. mislim da je pobjednik bio šogor iako ni kolegica nije puno kaskala. ja sam se malkoc zacrvenila, ništa strašno, al je malo peckalo. slijedio je pohod na ćevape..
nakon tri dana se ono moje peckanje pretvorilo u opekline ne-znam-kojeg stupnja. jedva se krećem koliko me sve peče, lice mi je naoteklo, uši su mi izgorile toliko da me boli kad me kosa dodiruje, a leđa da ne spominjem. bitno da JA jednostavno ne mogu izgoriti! pod debelim slojem kreme protiv sunčevih opeklina otkrila sam doslovno značenje tijesne kože...

jesam li spomenula da mi je riknuo auto star nepune dvije godine? nisam? oh, pa to je ipak priča za cijeli post.
a i odabrao je pravo vrijeme kada će to učiniti, u srijedu navečer. u četvrtak je naravno bio praznik i nitko nije radio pa sam bila primorana druge vući za rukav ne bi li otišla malo dalje od stana. šta mu je bilo? ne zna se još. što je još najbolje od svega, u petak ga odvezemo na servis na jedvite jade i tamo nam kažu da nam ne mogu pomoći jer se ugasila lampica koja signalizira grešku na motoru. a i nisu imali struje pa ga nisu ni mogli popraviti. zaključak servisera je bio: ma nije autu ništa, samo je malo prestao raditi a sad opet radi. a šta si mi samo bistar, majčicu ti tvoju! i tako smo mi u subotu vozili auto kojem nije bilo ništa. naravno, do prvog semafora gdje je ponovo odlučio da mu se više ne radi. jebem ti i opel i servisera koji ne može pregledat auto ako ga ne prikopča na kompjuter. pa jel ti bilo teško dignut haubu i vidjet šta se događa, konju?! jedina stvar koja me u cijeloj priči smirivala jest da je auto pod garancijom još 10 dana i sva sreća da se to sad desilo nego kasnije. da bi danas saznala još ljepšu vijest od one da autu nije ništa. naime, prijašnji vlasnik nije servisirao kod ovlaštenog servisera i garanciju smo izgubili. a zakunula bi se da su mi u auto kući rekli da garancija vrijedi. nadam se da će ona krava koja mi ga je prodala do kraja života voziti aute koji će se kvariti svakih 10 dana, pi** joj materina! jer garancija nije detaljčić koji zaboraviš spomenuti, kozo!
navodno je otišao alternator i novi košta 7500,00 kn. ne znam samo iz kojeg džepa da to izvadim. a registracija je za 20 dana. sve bolje od boljeg.
rekla sam dragom da se raspita koliko bi dobili za auto. pun mi ga je kufer i hoću ga prodat i kupit novi, ispod čekića. naravno, opel ni u bunilu. pas im mater, da im pas mater!

za produženi vikend prognoziraju vrućinu a ja ležanje uz izlet u dugo selo. uvijek se odazovem kad me netko poželi nahraniti vratinom s roštilja i domaćim kruhom. još kad maznem čašu pivice, ne znam gdje je kraj mojoj sreći. za nedjelju je planirano kupanje u nekim toplicama pa ću imati prilike prošetati svoj novi badić. od vrućine ništa ne mogu jesti pa sam izgubila još koju kilu što znači da su mi prijateljice još manje. ako ovako nastavim, nastat će mi udubine na prsnom košu.
u gradu žega za popizdit a ja za stupanj nervoznija. vozim se u tramvaju i, budući da silazim na stanici na koju smo došli, stojim na vratima. iza mene sirota i bespomoća bakica ustaje sa sjedala. dolazi do mene i gura me. ljubazno joj kažem da silazim na toj stanici. tramvaj se zaustavi a ona udri po mojim leđima. tako me izgurala da sam jedva održala ravnotežu da ne padnem direkt na nos. jebem ja nju tako bespomoćnu, više ni prema takvim nemam sažaljenja kad vidim da ima više snage od mene.

inače sam cura. doduše, s malim sisama pa moja ženstvenost nije pretjerano očita ali sam ipak cura. a i zalomi mi se koji put da odgledam nogomet na telki, ipak je prvenstvo i mislim da bi umrla od sreće da je tunis jučer poderao španjolsku. al nije pa sam još živa. na nečiju sreću a na nečiju žalost.
trebao mi je novi badić i tu nastupa moja muška strana. ništa ne mrzim više od kupovanja i probavanja krpica. da barem postoji neki stroj koji će telepatski sve ono što se meni sviđa preseliti u moj ormar. i naravno da će mi sve stajati kao da je po meni šivano, sa skrivanjem nedostataka i naglašavanjem malobrojinih atributa. al šta je tu je, stroja nema pa sam jučer bila osuđena na isprobavanje u kabini u kojoj nemam mjesta ni za stajanje. oni filmovi u kojima se ljudi ševe u kabinama su ćista izmišljotina i znanstvena fantastika, hvala na pitanju. kupila sam prvi koji sam probala, nije mi padalo na pamet da se opet skidam. gornji dio mi je malo veći nego što bi trebao biti al bože moj, koji bi mi uopće bio taman. eventualno da se počnem ugledat na janet jackson i samo na bradavice prikeljim kakvu slikicu. tad ne bi bilo viška materijala. al tješim se, barem će mi ovaj put dupe bit pokriveno. moram počet kupovat one rasparene u kojima ti je gornji dio jedne veličine, a donji drugi. al prije bi se pojela nego priznala sama sebi da nemam savršenu figuru. gdje ćeš meni tako nešto reć, puj, sram te bilo?!

čak nije ni bilo tako loše. baba se valjda prilagodila našim pravilima. malo je bila dosadna na početku, kao što su i sve, ali nije bilo strašno. doduše, zbrisala sam u zagreb odmah poslije ručka tako da me nije ni stigla udavit. nisam odgledala prvo poluvrijeme tekme ali to je valjda bila cijena koju sam morala platiti..
kupujem klimu za stan, umrijet ću od vrućine. idući mjesec mi je registracija auta ali ne zanima me. ne mogu spavati koliko mi je vruće pa ću se radije uvuć u minusić nego skapavat.
skovala sam pakleni plan kako ću sa curama zbrisat na more. dragom sam najavila da me jedan ili dva vikenda neće bit i da idem u provod. dojadio mi penzionerski život. kad se samo sjetim kako sam se prije provodila, dobro da sam ovoliko i izdržala a da nisam poludila. uhvatila me žuta minuta, više ne znam kud bi sa sobom...

ovo ne izgleda kao jedan od obećavajućih vikenda s puno ludog provoda i zezancije. ne, ovo će biti vikend sasvim suprotan. došla mi je baba, tatina mama. to je ona koja prvo pita kad sam zadnji put bila u crkvi a tek onda kako sam. to je najveći razlog zašto mi nije draga. ne podnosim vjerske fanatike. vjerujem u boga i tu i tamo bi mi se i zalomilo da se nađem u crkvi ali mi je ona sve to zgadila svojim nametanjem. kad sam bila mala skoro sam umrla jer me baba odvela u crkvu gdje sam navukla takvu boleščinu da sam se jedva izvukla. naravno, ona nije ništa kriva, bila je dobronamjerna. a i glupa. dijete od dva mjeseca starosti ne nosiš na -25 u crkvu na propuh ma koliko god imala vjere da će ga bog čuvat. zanima me kako ću preživjet taj ručak. od "hvaljen isus" kad dolazi, do mojeg "uvijek bio hvaljen" preko one stvari. pa valjda se kaže "dobar dan", jebemu. ne znam, držite mi fige da ne poludim..

na greškama se uči. ja, nažalost, učim na svojim greškama a ne na tuđim. a lijepo mi je govorila mama.... dragi i ja smo kupili auto zajedno. kom se da nek traži u arhivi, meni se nije dalo. u glavnom, MI smo kupili auto. tko taj auto vozi? ON, naravno. kad je panda zadnji put sjela za volan auta koji glasi na njeno ime? u subotu. a prije toga? u nekoj davnoj prošlosti, ne sjećam se koliko je davno to bilo.
u subotu sam dobila lagani napadaj popizditisa i odlučila se izboriti za svoje pravo na vožnju.
meni treba auto, idem u selo.
a ja sam mislio u gospić.
idi s nekim drugim, meni treba auto. ti ga stalno voziš a ja nikad.
pa tko ti brani da ga voziš?
pa ti! ideš na posao s autom a pješice ti do tamo treba punih 10 minuta. a ja se drndam u tramvaju više od pola sata.
pa kad se na poslu umorim, tko bi još išao pješice doma. (opsujem mu u sebi sve po spisku)
ne zanima me, meni treba auto.
panda ode u selo i za par sati zvoni mobitel:
meni ipak treba auto. al dam ti ga cijeli idući tjedan. jebem ti da ti jebem, al si velikodušan. nije meni problem na vlak nazad do grada al stvar je principa. neću se vozit u smrdljivim tramvajima, busevima i vlakovima jer je gospodin umoran prošetat. majmun!
naravno, uzeo je auto. ali to neće proći samo tako. čut će me još. o, da, stvarno će me čut.

u principu sam zadovoljna svojim izgledom. u principu jesam. ali, kako uvijek postoji ali... nikako ne mogu prožvakati što nemam veće grudi. ovakve, npr.: ili možda malo manje. samo da nisu ovako malene kao moje! nikakvo tješenje "lijepo će ti stajat kad ostariš, narast će kad budeš trudna, budi sretna što nisu takve da možeš na jednu leć a s drugom se pokrit....". kao prvo, i male sise se objese a to onda izgleda još gore nego kad se velike objese. kad budem trudna sise mi neće služit za pokazivanje jer se nitko neće okretat za komadom s trbuhom do zuba, ma koliko dobro taj komad izgledao. i htjela bi da se s jednom mogu pokrit, zna mi bit dosta hladno...
jučer sam kupila famozni grudnjak punjen silikonom. sva sam si bila važna kolike su mi grudi bile. skoro da me nisu po vratu lupale. dobro, nisu bile ni približno vratu, ali puno veće nego obično. ponosno sam se šepurila ispred dragog koji je u jednom trenutku izjavio: a šta meni vrijedi kako to sad izgleda kad ja znam kakve su kad se skineš. u mojim očima šok i nevjerica! usta otvorena al glas ne izlazi. da nisam tako jebežljiva danas, sigurno bi mu zabranila seks. ovako mi se ne isplati i mene kažnjavat, ja nisam ništa kriva. možda on zna kako to izgleda kad se skine al drugi ne znaju....

jučer me sestra pitala šta mi treba da bi bila sretan u životu. kao iz topa sam ispalila: stan od 80 kvadrata s velikom terasom, nula kuna kredita i dvoje poslušne dječice (da li je muž slučajno ili namjerno izostavljen, još ne znam ). i to je sve? kak možeš biti toliko skromna. kakva skromnost?! stan od 80 m2 mi je nedostižan, za cijeli život ga neću zaradit a ako kojim slučajem i uspijem, to će biti zato što sam do grla u kreditima, a to opet isključuje želju no.2. današnji klinci su sve gori i gori i ne želim uopće pomisliti kakvi će moji biti (naravno da su u tom slučaju na tatu..). ako me ne budu tukli i "samo" se budu drogirali, bit će super! jesam li previše pesimistična ili samo realna?

Sve je u redu, draga Gerda!

Puno hvala na tvom lijepom pismu. Ne trebas se brinuti za mene.
Sve je u redu. Kuham sam, i svakim se danom sve vise cudim kako
to dobro funkcionira. U medjuvremenu mogu to i pojest bez da idem
u bolnicu na ispumpavanje zeluca.

Kako cesto mora ici brzo, jucer sam pekao krompir. Mora li se
krompir cistiti? Dok se to peklo, otisao sam kupiti kruh. Kada sam se
vratio, email u tavi se skroz otopio. Nisam mogao vjerovati da
tako malo moze izdrzati. Dim u kuhinji se razisao u medjuvremenu, no
macka je crna kao gavran i kaslje. Od tada panicno bjezi cim ujkjucim
kuhalo ili pocnem lupati sa tavama. Kako kao sto znas, moram
najmanje jednom dnevno pojesti nesto toplo, macka se vise ne pojavljuje.

Reci, koliko se dugo kuhaju jaja? Kuhao sam ih dva sata no nikako
da postanu mekana. Daj mi napisi molim te, da li se zagoreno mlijeko
moze jos za nesto upotrijebiti. Da li da ga stavim sa strane dok se ti
ne vratis?

Imao sam lagani problem sa gulasom kada sam htio ugrijati konzervu.
Nazalost je expodirala u mikrovalnoj. Vratasca od mikrovalne su
izletila kroz prozor i unistila nas lijepi staklenik ... i prozor isto.
Kako je prozor bio zatvoren (morag ga drzati zatvorenim kada kuham
jer inace uvijek dodju vatrogasci), izletio je skupa sa doprozornikom.
Udarni val je bio strasan.

Konzerva je nsuprot vratascima izletila kako raketa prema gore,
probila strop i pogodija 13-godisnju cerku gospodina Bauera, koji
stanuje iznad nas, tocno izmedju nogu. Ona je upravo bila svirala
klavir, no nije joj se nista desilo, ali ucitelj klavira je ostao bez 4
prsta.

Da li ti je se vec desilo da ti se prljavo sudje upljesnivilo? Kako li
je to samo moguce u tako kratko vrijeme? Ti nisi niti puna 4 tjedna
odsutna. Iza sudopera stosta zivi, mogao bi covjek 'UNIVERZUM'
snimiti. Odkuda dolaze samo svi ti gmizavci? Da li si ih mozda ti
tamo ostavila? Uglavnom, napokon sa se sabrao i isao oprati sudje.
Draga, nemoj se molim te ljutiti i vikati, ali onaj dobar porculan
od tvoje bake je polomljen. Izgledao je tako cvrsto da mi nije bilo
ni na kraj pameti da nece izdrzati. Mozda su 1000 okretaja masine
za rublje ipak malo previse.

Usput receno, i ona je isto pokvarena. Prilikom centrifugiranja je
veliki noz za rezanje mesa malo ostetio bubanj ... i sada se nalazi
u zidu .. noz, ne bubanj. Bubanj je probio 30cm zida od cigle i
sada lezi bez veze negdje vani.

Dok sam jeo, zaprljao sam nazalost tepih u dnevnoj sobi i to
sa sokom od paradajza. Ti si mi uvijek govorila da se sok od paradajza
ne da nicim izvuci. Tu se nazalos varas draga moja, fleka je odlicno
izasla, dlake od tepiha nazalost isto. Mozda ipak nisam treba uzeti
nitrorazredjivac.

Frizider sam morao otopiti. Ti si uvijek tako nespretna, led se
da odlicno odstraniti sa zidarskim cekicem. No, cudno, sada vise
ne hladi nego grije. U svkom slucaju je meso dobro peceno
a jogurt, sampanjac i mineralna su explodirali.

Draga moja. U cetvrtak sam zaboravio zakljucati stan. Mora da je
netko bio ovdje jer nedostaju neki vrijedni predmeti, no, novac sam
ne cini covjeka sretnim, kako ti to uvijek kazes. Ormar je isto prazan,
ali, sigurno nije bilo puno u njemu jer ti uvijek kazes da nemas sto za
obuci.

Kada sam jucer navecer htio nahraniti zeca, prevrnula mi se svijeca.
Zec je sad bez dlake. Izgleda prilicno smijesno.

Ovim bio htio zavrsiti za danas. Sutra malo vise. Nadam se da uzivas
u miru u ljecilistu i da se dobro odmaras.

puno lijepih pozdrava od Tvog Erwina!

p.s.
Kada je tvoja mama doznala za nesrecu, dobila je mozdani udar.
Pogreb je bio jucer, nistam ti htio nista reci da se ne uzbudjujes
bez razloga. Ipak si ti u ljecilistu i trebas se odmoriti.

Erwin.

bez obzira na opasnost otkrivanja svog identiteta, morala sam se pohvaliti s najljepšom mladenkom na svijetu:
svadba je bila prekrasna, vjenčanje doslovno iz snova. čak sam i ja, kao zagriženi nevjernik, bila oduševljena misom. doduše, vodio ju je fratar a jedino njih smatram pravim svećenicima pa sam zbog toga valjda bila blaža u ocjenjivanju. vjenčanje nije bilo puka formalnost u kojoj se moliš jedino da sve što prije završi već je stalnim oslovljavanjem mladenaca po imenu sve dobilo nekakvu osobnost. uglavnom, bila sam oduševljena.
naravno da ne smijem zaboraviti ni kumu koja je cijelu noć plesala, za svaku pohvalu. i bila je sva che-che zrihtana. ali sliku neću staviti jer joj je frizura bila grozna, kako je sama rekla, a što je njena mama skomentirala: "za ovako važne događaje ne mjenjaš frizera..."
hrana je bila odlična i mislim da je ovo jedina svadba u kojoj nisam ostala gladna. naravno da sam se štedila dok nije došla gica, onda sam dala srcu oduška. samo sam zaključila da sam potpuno zadovoljna i da komotno mogu doma..
dragog sam odmah upozorila kako ću plesati s drugim dečkima i da će on sve to vidjeti na kazeti (on nije išao zbog posla). mrtav-hladan mi je odgovorio: meni je bitno da ti budeš na kazeti pa makar i plesala s drugim dečkima, sve ostalo bi me zabrinulo. šta da kažem, totalna je faZZa..

bez imalo grižnje savjesti mogu reći kako je svjetsko prvenstvo u nogometu kod mene već počelo, a da ni jedna utakmica još nije odigrana. naime, robi je dobio naređenje da ode u trgovinu po potrepštine, između ostalog je na popisu bio i guz-papir. jutros snena dobauljam do kupatila (ili kupaonice, svejedno) i obavim šta sam imala, jelte. posegnem prema papiru i uredno si otrgnem četiri komada i složim ih na koljena, kao i svako jutro. recimo da mi je to ritual. gledam u cvjetni uzorak na njemu i shvatim da od cvjetnog uzorka nema ni u. šta je bio uzorak? nitko drugi nego mali čovječuljak na travi obučen u dres, s jednom nogom u zamahu koja bi trebala opaliti po lopti ispred njega. da nisam isti tren trćkalicu dobila od muke. ali, moram priznati, nije mi bilo većeg gušta nego guzicu obrisati s nekim nogometašem...