inače sam cura. doduše, s malim sisama pa moja ženstvenost nije pretjerano očita ali sam ipak cura. a i zalomi mi se koji put da odgledam nogomet na telki, ipak je prvenstvo i mislim da bi umrla od sreće da je tunis jučer poderao španjolsku. al nije pa sam još živa. na nečiju sreću a na nečiju žalost.
trebao mi je novi badić i tu nastupa moja muška strana. ništa ne mrzim više od kupovanja i probavanja krpica. da barem postoji neki stroj koji će telepatski sve ono što se meni sviđa preseliti u moj ormar. i naravno da će mi sve stajati kao da je po meni šivano, sa skrivanjem nedostataka i naglašavanjem malobrojinih atributa. al šta je tu je, stroja nema pa sam jučer bila osuđena na isprobavanje u kabini u kojoj nemam mjesta ni za stajanje. oni filmovi u kojima se ljudi ševe u kabinama su ćista izmišljotina i znanstvena fantastika, hvala na pitanju. kupila sam prvi koji sam probala, nije mi padalo na pamet da se opet skidam. gornji dio mi je malo veći nego što bi trebao biti al bože moj, koji bi mi uopće bio taman. eventualno da se počnem ugledat na janet jackson i samo na bradavice prikeljim kakvu slikicu. tad ne bi bilo viška materijala. al tješim se, barem će mi ovaj put dupe bit pokriveno. moram počet kupovat one rasparene u kojima ti je gornji dio jedne veličine, a donji drugi. al prije bi se pojela nego priznala sama sebi da nemam savršenu figuru. gdje ćeš meni tako nešto reć, puj, sram te bilo?!