bez imalo grižnje savjesti mogu reći kako je svjetsko prvenstvo u nogometu kod mene već počelo, a da ni jedna utakmica još nije odigrana. naime, robi je dobio naređenje da ode u trgovinu po potrepštine, između ostalog je na popisu bio i guz-papir. jutros snena dobauljam do kupatila (ili kupaonice, svejedno) i obavim šta sam imala, jelte. posegnem prema papiru i uredno si otrgnem četiri komada i složim ih na koljena, kao i svako jutro. recimo da mi je to ritual. gledam u cvjetni uzorak na njemu i shvatim da od cvjetnog uzorka nema ni u. šta je bio uzorak? nitko drugi nego mali čovječuljak na travi obučen u dres, s jednom nogom u zamahu koja bi trebala opaliti po lopti ispred njega. da nisam isti tren trćkalicu dobila od muke. ali, moram priznati, nije mi bilo većeg gušta nego guzicu obrisati s nekim nogometašem...