oj, (h)omere, srećo, pobro,
nešto ti danas nisam dobro..
panda je bolesna. zapravo mi nije ništa jer nemam ni jedan od znakova klasične gripe. ali jednostavno se ne osjećam dobro. jučer mi se cijeli dan vrtilo u glavi da sam po svijetu hodala kao najobičniji pijanac. stalno me zabacivalo u stranu.. svi pitaju dal sam trudna al mislim da nisam. bar ne bih trebala biti..
jučer sam preuzela svoj aftić. i skoro ga sinoć dodatno grebucnula pri neslavnom pokušaju parkiranja. bilo je samo: dragi, ajd ti..
ne mogu više pisati, idem malo meditirati dok nije došla šefica...

mislim da sam ja jedina osoba koja kupuje auto na neviđeno. normalni ljudi obično ispregledaju sve živo, važu triput za i protiv, a ja... tata, jel auto dobar? dobar je. ok, kupujem. i tako sam ja kupila svoj prvi auto. u subotu sam ga išla vidjeti, prije nego se kredit realizira, u slučaju da sam pogriješila. da bi mogao biti bolji, mogao bi, al šta sad. budući da sam ja u svom vozačkom vijeku od 5 godina, tijekom kojeg se hvalim da mi ni schumacher nije ravan, ogrebala svaki auto koji sam više puta vozila, nije u redu da kritiziram tuđe vozačke sposobnosti. tako da sam žmireći na jedno oko prešla preko minimalne ogrebotine na vratima i neprimjetno udubljenog blatobrana. nemam ja uzalud velike oči... ali sve u svemu, zadovoljna sam. najbitnije od svega je da ima mp3 radio i da mu se kontrolna ploča šareno svijetli...
nećak iz nekoliko postova ranije je dobio ime. snješko na veliku žalost nije usvojen... mali se zove enes. nitko u bližoj ali ni daljoj obitelji nije presretan zbog imena jerbo ne živimo u lijepoj našoj BiH već u zemlji koja ne trpi ništa osim pravih hrvatskih imena (živio drug thompson!), a i nema vjerske osnove za davanje "takvog" imena. neka se ljudi drugih vjeroispovjesti ne uvrijede, samo sam se htjela narugati primitivizmu našeg kršćanskog puka.. problem je u tome što se u mjestu gdje sestrična živi stanovništvo još uvijek dijeli na "naše" i "njihove" i sudi se po imenu a ne po osobnosti čovjeka. izabiranjem "prikladnog" imena smo samo htjeli izbjeći moguće sukobe u starijoj dobi djeteta. čisto sumnjam da će se u tom zatucanom kraju išta promijeniti slijedećih 100 godina. meni ime nije loše ali poznam jednog kretena istog imena pa mi zbog toga nije simpatično. čudno je to kako uz neko ime odmah poistovjećujemo i karaker koji krasi osobu tog imena..

ASTROLOGIJA nam govori sve o covjeku jednostavno prema njegovom datumu rodjednja.

Kineski horoskop koristi godinu rodjenja.

Medjutim, KORPORATIVNI HOROSKOP ide korak dalje:
samo prema vasoj tituli na poslu shvatili smo tko ste vi u stvari...


MARKETING:

Vi ste ambiciozni, ali glupi. Odabrali ste studij marketinga jer niste bili sposobni za neku pravu znanost, imajuci na umu da se u marketingu vise bavite socijalnim kontaktima (citaj: poslovnim ruckovima, vecerama i ispijanjem ogromnih kolicina finih vina) nego aktivnostima za koje je potrebno aktivirati mozak. Vase su poslovne odgovornosti u skladu s vasim intelektualnim sposobnostima - uglavnom nikome ne odgovarate ni za sto. Najmanje ste kompatibilni s PRODAJOM.


PRODAJA:

Najljeniji od svih znakova, cesto zvani "marketing bez diplome". Izuzetno ste egoisticni i paranoicni. Osim ako vas netko direktno nazove i lijepo vas moli da mu nesto prodate, izbjegavate svaki kontakt s kupcima, kako biste "se mogli koncentrirati na siru perspektivu". Ispunjenje vaseg zivotnog sna je igranje golfa s korporativnim glavesinama.


TEHNICKA PODRSKA:

Nesposobni za kontrolu bilo kojeg aspekta svog privatnog zivota, odlucni ste da provedete totalnu kontrolu svega sto se dogadja u vasem poslovnom okolisu. Cak ni vi sami cesto ne razumijete ono sto pricate, ali to ionako nitko osim vas ne moze prepoznati. Smatrate da ste vi i vasa vrsta prirodni nasljednici sveukupnog zivota na Zemlji.


INZENJERI:

Jedan od samo dva znaka koji je zaista nesto i studirao i naucio. Medjutim, medju tolikim prodavacima magle vase znanje ne dolazi do izrazaja, jer zbog ogromne kolicine posla nemate vremena za drustvene kontakte (vidi Marketing). Osim toga, smatraju vas tek nuznom radnom snagom. Medjutim, mozete biti ponosni na sebe: vi ste jedna od rijetkih vrsta zaposlenih ciji ured vrvi najnovijim tehnickim dostignucima: od najnovijih e-mail programa do ergonomskih stolica.


RACUNOVODSTVO:

Jos jedan znak koji je u skoli ili na faksu naucio ista korisnog. Vi ste posve imuni na uredsku politiku. Vi ste osoba koje se svi u firmi boje, a vasa kombinacija znanja i izuzetnih organizacijskih sposobnosti cesto izaziva zle traceve, od kojih su najcesci oni da ste posve ludi i nesocijalni (vidi Inzenjeri).


KADROVSKI ODJEL:

Ironija je da ste vi, koji imate najbolji pristup povjerljivim informacijama, cesto najveci tracer u uredu. Vi ste rijetka zvjerka - vjerojatno jedina osoba u cijeloj firmi kojoj polazi za rukom da radi manje od Marketinga. Cesto ukljucujete automatsku sekretaricu da preuzima vase pozive jer ste upravo kod frizera, rucate ili saljete e-mailove frendovima.


SREDNJI MENADZMENT i TEAM LEADERI:

Lukavi, opaki i cesto posve bez kicme, vi ste sudbinski predodredjeni da ostanete na sadasnjoj poziciji do kraja zivota. Nesposobni da sami donesete i jednu jedinu odluku, svoju vaznost mjerite brojem sastanaka na koje se mozete uvaliti. Za brak vam najbolje odgovara veza s drugim pripadnikom istog znaka, buduci da iz drugih krugova ni nemate poznanika.


VISI MENADZMENT:

Lukavi, opaki i najcesce bez kicme, vi cete takodjer ostati na svojoj poziciji do kraja svog zivota (vidi Srednji menadzment i Team leaderi) - ali iz drugih razloga. Nesposobni da sami donesete i jednu jedinu odluku, svoju vaznost mjerite brojem sastanaka na koje se uspijevate uvaliti. Za brak vam najbolje odgovara veza s drugim pripadnikom istog znaka, buduci da su svi iz kruga ljudi s kojima se druzite Visi menadzeri.


SLUZBA ZA KORISNIKE:

Bistri ste, vedri, pozitivni, ali katastrofalno lose obrazovani. Takodjer imate los ukus i vjerojatno odvaljujete na Severinu i Magazin. Jako vam malo nedostaje da preuzmete kontrolu nad vlastitim zivotom, ali buduci da vas napredovanja stalno zaobilaze, najbolje sto mozete uciniti je da spavate sa sefom.

jutros u 3h sam postala teta!kod nas se kaže tetka ali su me kolegice na poslu obavijestile da se pod time ovdje podrazumjeva muška osoba koja glumi ženu u istospolnoj zajednici. budući da to nisam, prilagođavam se vašem izražavanju. doma ću opet biti tetka a ne teta.
uglavnom, moja sestrična, ujakova starija kćer, rodila je malog sinčića. još ne znam kako će se zvati. moja mama hoće da bude snješko budući da je vani sve bijelo, ja hoću da se zove po muškoj verziji moga imena (pandalavanda mi nije pravo ime...) ali ne vjerujem da će biti išta od navedenog.
u svakom slučaju sam presretna i želim mladoj mami, tati i bebici sve najbolje i da ovo bude tek početak radosti u životu. jedva čekam da to svi skupa proslavimo

moja trenutno lošija polovica (uglavnom je bolji od mene ali ovaj put je stvarno zasro) se prije nekih godinu dana strašno žurila. to je bilo vrijeme dok smo još živjeli na relaciji sisak-zagreb i dok još nismo uživali u blagodatima života bez staraca. uglavnom, vozio je u zagreb na posao a ispred njega je neki tip strašno kilavio. dragog je to užasno živciralo pa ga je odlučio prestići. i još jedan auto ispred njega, kad je već krenuo. a iza ugla...lizalica. -dobro jutro, vozačku i prometnu. preticali ste kolonu, rekao je policajac pisajući kaznu. -koliko auta čini kolonu? -tri. -ali ja sam pretekao samo dva auta. -ok, ali sam već napisao kaznu. -dobro, nema veze. i onako nisam napravio prekršaj.
godinu dana nakon toga stiže poziv od prekršajnog suda. dragi ode na saslušanje, povede svjedoka. sudac mu nije pretjerano sklon. policajac kaže da je bilo lijepo vrijeme (a magluština je bila da se nije ništa vidjelo), da je brojao aute i da je stvarno u pitanju bila kolona. molim?! morali su se sučeliti da sudac vidi tko govori istinu.
presuda: kazna 1200,00 kn + 200,00 kn sudskih troškova i tri mjeseca bez vozačke. ali nije bilo prijašnjih prekršaja pa će vozačka biti oduzeta samo na mjesec dana..
tako smo lagano popušili jednu ratu kredita. jedino što mene veseli u cijeloj toj priči što ću samo i jedino ja voziti auto cijeli mjesec. to što će on moći živjeti punim plućima (i pune krvi alkohola) oko nadolazećih blagdana, nije toliko važno. samo da ne padne snijeg, ne znam voziti po snijegu..

DODATAK:
na iskonovim stranicama sam pronašla školsku zadaću mladog bjelovarčana. prvo sam oduševljena što je uspio izaći iz nekakvih unaprijed isplaniranih okvira izgleda zadaćnice. najgore mi je u školi bilo tumačiti što je pjesnik htio reći. pogotovo kad je vrlo vjerojatno da ni on sam nije znao šta je htio u tom trenutku. razočarana sam što profesorica nije prepoznala da je sa zadanom temom probudila kreativnost mlade osobe, a to bi trebao biti glavni motiv svakog pedagoga. vi prosudite sami

ne, nisam nikud išla tulumarit do zore. više sam za fine izlaske. zato sam se u petak zaputila put vidre na premijeru "Šta svaka žena treba znati o onim stvarima". mogu se pohvaliti da sam puno pametnija nego u petak ujutro..
npr, naučila sam da je iskustvo ono što dobiješ kad ne dobiješ ono što želiš. da je dobro da muž ima ljubavnicu jer ti se ne mota oko guzice po cijele dane, a usput se i seks poboljša (kombinira erogene zone ljubavnice i žene pa nastane kaos). samo kao plavuša možeš uspjeti u životu, sa svakom drugom bojom ćeš se morati dodatno pomučiti. ne valja imati orgazme samo od vožnje u avionu jer kad dečku padne, svi živi i zdravi, možda malo žalosni al nema veze, ali kad avion padne...
oko mene su sjedile mnoge poznate face i non-stop je nešto bljeskalo oko mene. možda završim u novinama..
a najsretnija sam što sam jutros rekla sudbonosno "da". ne odnosi se na udaju već na kupnju mog autića iz snova. da vam dočaram (samo zamislite da je crni): (sad je vrijeme za uzdahe divljenja i zavidnosti)
ali zato molim cijenjene kolegice koje su već najavile izgovaranje pravog sudbonosnog da za slijedeću godinu, da se malo suzdrže. otprilike nekih 7 godina, dok otplatim kredit. iako mislim da bi im moja bezgranična naklonost i bezuvjetna ljubav trebali biti najveći pokloni...

rekla bih da spava...
shvatila sam da je sutra vikend i prva pomisao mi je bila: ala ću se dobro naspavat! i onda me strefi. naspavat? pa ja se uopće ne veselim vikendu zato što onda mogu bezbrižno tulumarit, cugat i orgijat. meni je to negdje na kraju pameti a najvažnije mi je družiti se sa svojim krevetićem.
je li to normalno ponašanje i razmišljanje jedne 23-godišnjakinje? nekako si ne zvučim baš pretjerano zdravo. život mi nije ni ono "posao-kuća-birtija" već "posao-tečaj-krevet". a između malo učenja. katastrofa!
rado bi ja tulumarila al tko će se onda ustati u ponedjeljak u pola 7, raditi od 8 do 16, u 16:30 do 20h biti na tečaju i sve to fino obaviti savjesno i koncentrirano. ja? ni u ludilu. obično kad odem van i kvalitetno se provedem, oporavim se tek oko srijede. a ne znam baš kako bi na poslu prihvatili moje meditiranje. a ako ne radim, neću imati za režije i slično. tako bi opet htjela biti bezbrižna...

odgovor na ovo pitanje je i više nego od presudne važnosti. odmah će vas drugi svrstati u neki koš. ako slušate zabavnu glazbu, onda ste sigurno površni i glupavi. ako slušate narodnjake, totalna ste seljačina. ako pak uživate uz nekakav metal, sigurno smrdite jer se dredloksi, hrvatski po Vuku, ne smiju često prati.
uvijek sam prvo promislila što ću odgovoriti na to pitanje. ne možeš svaki put dati isti odgovor već ovisno o društvu u kojem se nalaziš. u toplini svoga doma slušam sve. i zabavnu, i narodnjake, a ponekad i nešto žešće. mislim da narodnjaci koje ja slušam i nisu narodnjaci već su tako klasificirani zbog zemlje iz koje dolaze. doslovno shvaćanje prosječne mlade osobe naše države je da su sve pjesme koje potiču sa "onih" prostora bivše nam republike narodnjaci. ja ne mislim tako. po meni su narodnjaci oni novokomponovani turbo-folk hitovi i njih stvarno ne mogu provariti. ne kažem da nema i onih koji su sasvim dobri i slušljivi, ali većina mi je neprihvatljiva. više sam za one old-school, tipa džinovićeve (valjda je njegova pjesma?) "sjećaš li se one noći". brenine pjesme sam kao mala pjevala iz sveg glasa dok sam na balkonu glumila da imam koncert, tj. da sam ona. mama bi bila u dvorištu moja vjerna publika koja me bodrila glasnim pljeskom. vjerojatno mi se još uvijek sviđa više iz nostalgije nego zbog nekakve kvalitete. joksimovića naprosto obožavam iako i njegovih par pjesama preskočim sa gađenjem. ali njega ne svrstavam pod narodnjake jer to i nije. on spada u lako-slušljivu zabavnu glazbu. tošu proeskog, makedonca što ima duet sa cetinskim i sad je veliki hit, sam slušala dok još nije imao album na hrvatskom. čovjek pjeva na makedonskom, ja slušam i ništa ne razumijem al se topim od njegovog glasa. za rođendan sam dobila i naše izdanje njegovog cd-a i ne izlazi mi iz playera. čista uživancija...
zašto sam zapravo počela ovu temu i uglavno se orijentirala na one druge "naše"? kao zadnja generacija pionira pristala sam na to da svi budemo "naši" a ne "mi" i "oni"... zato što je sekica prošli vikend bila doma i donijela cura nekih cd-a. i sinoć ih preslušavala bez slušalica na ušima. kakvog sadržaja? sve odreda oni novokomponovani hitovi za koje sam rekla da ne preferiram. to je bilo prestrašno! mislim si ja, pa gdje je to ona pokupila i još da joj se sviđa? onda mi sine.. pa u našem rodnom gradu nema normalnog mjesta za izlazak. od 6 aktualnih kafića, u njih 4 deru narodnjaci. i to onakvi kakvih bi se i večernji program pinka posramio. i kako onda ne bi to slušala? jednostavno nema drugog izbora. osim ako želi sjediti kod kuće. ja, izgleda na svu sreću, ne izlazim prečesto jer jednostavno nisam takav tip pa nisam izložena takvom teroru.
ne znam uopće kako da zaključim ovu temu. volim sve poslušati i prilagođujem se svakoj prilici. nekad mi se zalome i ti narodnjaci. šta sad, neću bježat glavom bez obzira. nisu mi nešto ali zbog društva... međutim, postoji jedna pjesma toga žanra koju nikako ne mogu opisati. ne znam je li mi glupa ili mi se sviđa. valjda kako u kojoj prilici. refren ide ovako a vi prosudite sami:
šta ti vrijedi, rođen si sa greškom,
sve je to u tvojim genima,
a ja samo emotivna luda-
čitav život sa kretenima

koliko sam shvatila, svi mrze kolinje. a vole i čvarke i kobase i šunkice... moja prijateljica ima vrlo zanimljivu teoriju: ja kobase i sve ostalo jedem tek slijedeći tjedan, ne odmah kad su friške. kako da ja to jedem kad mi je još jutros trčalo po dvorištu? mene kao zagriženog mesoždera ne dira baš previše koliko je meso stajalo u kištri...
uz taj običaj me vežu lijepa sjećanja. ne u smislu da sam uživala kad je jadna gica nadrapala, jer sam se tad obično sakrivala i pokrila uši rukama, al poslije mi je bilo sasvim ok. pogotovo kad sam mogla sama staviti začine u meso, ili su mi dali da izrežem bijeli luk. budući da sam bila jako mala, osjećala sam se strašno važnom i odraslom. zamisli, ja režem luk! a moja obitelj je jako velika. da vam dočaram, u prvom koljenu (dakle od maminih i tatinih sestri i braća) imam 26 bratića i sestrični. ostala koljena, odrasle i kumove neću ni spominjat. jadan moj tajko ako bude morao plaćati moju svadbu... gdje sam ono stala? u govno
dakle, taj običaj poprilično ružnog naziva je bio razlog okupljanja velikog dijela te još veće obitelji. ne živimo pretjerano blizu pa su mi ovakvi trenuci bili više nego dragocjeni. i kako da ja onda kažem da ne volim kolinje? stvarno, ne volim kad gica nadrapa, al šta sad. zato se volim družiti sa svojima i usput grickati čvarke...

u subotu nisam slušala radio. a trebala sam. možda se onda ne bi vozila 10 km udaljenosti punih 45 minuta. kud sam išla? pa u opel salon, malo parit oči.
prvobitni plan je bio pogledati šta imaju u ponudi rabljenih auta jerbo nismo baš pri nofcima da kupujemo nešto novo. a i ne isplati se kupovati novi auto kad ima cijena uvijek pada i na tome nikada ne možeš zaraditi. pametni počeli ali ne i ostali.
čim smo ušli u salon doživjeli smo scenu iz crtića. znate ono kad vam se vilica objesi do poda a jezik otkotrlja. e tako smo mi izgledali kad smo ugledali astru gtc. presuda: nećemo ništa jesti slijedećih 7 godina ali imat ćemo novi auto.
nazovem majku i slažem joj da smo kupili novi auto, da vidim kako će reagirati. tako me popljuvala da to nije bilo normalno! jesi ti normalna tolike novce spucat u auto, tu nikad ne možeš dobiti koliko si ga platila, od čeg ćeš živjeti kad ćeš sve dati za ratu kredita. majko, pretjeruješ... rata bi isplala oko 1600,00kn tako da bi mi ostalo još pola plaće za život i cijela plaća dragoga. jer to su "naši" novci a ne od svakog posebno. ajde dobro. a sad ide najvažnije pitanje: na kog će glasit auto?
mislim da ih to najviše muči. tata je izjavio da bi dragi trebao biti kavalir i meni prepustiti da auto stavim na svoje ime. kakve veze to ima? i šta ako se ja predomislim u vezi odabira svog trenutnog životnog suputnika i razdvojimo se prije nego što završi otplata kredita? koje vi gluposti znate izvaliti iz sebe! i šta je vas uopće pitam kad s time nećete imati ništa. nit ćete mi ga kupiti nit ćete mi dati dio novaca da mi pomognete. ništa, sve ću sama. dakle, ne petljajte se.
uglvnom, odluka je skoro donešena. još ćemo malo pogledati, posavjetovati se, vidjeti kako ćemo to moći financijski podnijeti i, poznavajući sebe, kupiti ga idući tjedan.
ako se tko osjeća posebno darežljivo, slobodno dajte kakvu donacijicu ili barem savjet da si olakšam odluku.

DODATAK:
iako to nitko ne bi pomislio, i prineze idu na kolinje. kako se provela, pročitajte na njenom blogu. priča je za krepat od smijeha!

ili starenja, ne znam još. u svakom slučaju, zahvaljujući kolegi Bise, podijelit ću sa vama sve znakove koji govore da više niste neodgovorni, neozbiljni, a bome ni u cvijetu mladosti. dakle, odrastao/la si ako:

1. su sve tvoje biljke žive i nijedna se ne može popušiti

2. ti je seks u "jednokrevetnom" krevetu neizdrživ

3. ti je u frižideru više jela nego pića

4. u 6:00 ujutro ustaješ iz kreveta umjesto da u njega ideš

5. svoju omiljenu pjesmu čuješ u supermarketu

6. su ti omiljene emisije prognoza vremena i "kruške i jabuke"

7. se tvoji prijatelji žene i razvode, umjesto da hodaju i prekidaju

8. su se tvoji praznici sa 12 tjedana reducirali na 5

9. ti jeans i jakna više ne vrijede kao "roba za izlazak"

10. zoveš policiju jer su klinci u susjedstvu preglasni

11. stariji rođaci pričaju bezobrazne viceve u tvojoj nazočnosti

12. se ne možeš više sjetiti da li je McDonalds otvoren 24 sata na dan

13. sve više plaćaš za osiguranje auta, a popust ti je sve manji

14. tvoj pas jede Eukanuba kvalitetnu hranu iz konzervi a ne više ostatke od ručka

15. te od ležanja na kauču bole leđa

16. više ne možeš od podneva do 6:00 ujutro lagano lokati

17. su ti večera i kino cijeli izlazak umjesto jedne prekrasne noći

18. ti je hrpa chicken-wingsa ili lijepi wiener šnicl oko 3:00 ujutro više
opterećenje za želudac nego olakšanje

19. u ljekarni kupuješ aspirine i tablete protiv žgaravice umjesto kondoma i testova na trudnoću

20. ti boca vina od 12 kuna nije više "vrlo dobra cuga"

21. jedeš "zobene pahuljice za doručak" stvarno u vrijeme doručka

22. ti je rečenica "Ne mogu više piti kao prije" zamijenila onu "Ma neću
više nikad ni kapi alkohola"

23. 90% vremena provodis za PC-jem i to baš radeći nešto "pametno"

24. prije izlaska ne drmneš nešto kratko da bi vani uštedio koju kintu

25. čitas ovu listu i očajnički tražiš barem jednu točku koja za tebe ne
vrijedi...

jučer mi kolegica pošalje kao preporuku link jednog bloga, točnije ovoga. i sad si ja mislim, to je sigurno nešto super kad ga je ona preporučila. inače je normalna al ne znam šta joj je jučer bilo.
uglavnom, naslov posta je Rodica i ja. naravno da će svatko normalan pomisliti da će tu pisati o tome kako su se igrali dok su bili mali, sve što su prošli skupa i slično. zapravo, sve to i piše. i još mnogo, mnogo toga. koliko sam shvatila, ona mu je bila prva. doduše, to je potpuno nebitno, poanta je u tome da su se bratić i sestrična "konzumirali". i ne da se to desilo samo jednom, već kad god imaju priliku.
ne znam da li je to samo plod nečije bolesne mašte ali slika uz post ne djeluje kao izmišljotina. izgleda poprilično stvarno, hoću reći kao da nije iz časopisa ili tako nešto. međutim, tko bi normalan stavio svoju klipicu da cijeli svijet vidi. možda mu je moto u životu: moje je kraći al je zato tanji. očito se u bosni (pretpostavljam po načinu izražavanja) još ne koristi photoshop...

u nedostatku boljeg rješenja trenutne situacije, nazvala sam mamu. prvo sam joj se debelo požalila na događanja ovog vikenda, a onda malo o meni općenito. na prve žalbe majka je mrtva hladna odgovorila:
"sine, ti si i onako sve ove godine kod kuće živjela u svinjcu, ne znam zašto te nered sada toliko dira?"
jebate, pa u pravu je. =opet flashbackovi one stolice iz prošlog posta što se prevrće jer ne može podnijeti količinu robe koja je nabacana na nju=
"da, majko, ali sada ne mogu otići u neku drugu prostoriju gdje je sve čisto jer si ti pospremila budući da te čiste prostrije, ili čak bilo koje druge prostorije, u mom stanu nema. ne mogu vječno biti u kupatilu..."
"ma ne brini ništa, kad više ne budu imali gdje sjesti, pospremit će za sobom."
ta teorija pomalo pada u vodu. naime, naš dobar stari običaj je bio prebacivanje. znate ono, kad ideš u krevet, sve što je na krevetu prebaciš na pod, a kad se ustaneš, sve s poda prebaciš na krevet da možeš izaći iz sobe. i tako u nedogled...
"ne znam baš"
"nazvat ću ja njih večeras i malo im prigovorit, pa će sve biti ok"
"joj, super! hvala, majko"

šta volim kad drugi rješavaju moje probleme!

svi koji me poznaju ili su čitali moje jadikovke zadnjih mjeseci, znaju da moj stambena situacija trenutno nije najbolje rješena. život sa još dvoje ljudi u jednosobnom stanu jednostavno ne obećava puno radosti i veselja. a ako je jedno od njih u horoskopu ovan a drugi škorpion, zabavi nikad kraja.
moja sestra nema običaj pospremiti nešto iza sebe. iskreno, nemam ni ja. dok smo bile doma, sve se slagalo na jednu stolicu. kad se stolica prevrne od težine robe koja je na nju bila naslagana, vrijeme je za pospremanje. nema veze što je mama već istupila zube govoreći i tjerajući nas da pospremimo brlog u kojem smo obitavale. mi smo imale svoju tehniku raspoznavanja nereda i ništa nas nije moglo uvjeriti u nešto drugo. u sobi nikad nismo ni bile pa nered nismo ni uspjele opaziti.
u stanu od 28 m2 situacija je puno drukčija. ostaviš čašu na stoliću i eto ti nereda. zato sam i ja, nakon mukotrpnog treniranja, počela pospremati iza sebe. dovoljno je samo da robu koju skinem stavim u ormar. sestra se još opire.
kako ovaj vikend nismo bili doma, odlučila sam malo pospremiti. a budući da nered nisam sama ni napravila, ne bi imalo smisla ni da ga sama pospremim. ljubazno sam zamolila sustanare da mi pomognu i kao odgovor dobila samo blago teleći pogled. sestri sam rekla da usisa tepihe. danas je ponedjeljak a tepisi još nisu usisani. dragog sam zamolila da mi pomogne oko ručka. radio je pa je bio umoran. njegova teorija glasi: ja sam danas radio i htio bi se malo odmoriti, a tvoja sestra nije ništa radila pa nek ti ona pomogne. u pravu je. ali kad već vidiš da me ona ne ferma ni pol posto, a tebi je navodno žao što sve sama moram, pa digni to dupe i pomozi mi. sestru sve to nije diralo, ni najmanje. navodno ju nisam lijepo zamolila već sam joj naredila a ona baš zbog toga onda ništa neće raditi. je*** ja ljubazno tebi majčicu! nakon što sam dobrano poludila i usput razbila lijepi stakleni poklopac, odlučila sam ih oboje poslati u tri lijepe materine. tebi nisam dovoljno ljubazna a tebi opet smeta jer me moraš gledati kako sve sama radim jer mi sestra sjedi i igra igrice....
ista stvar se ponovila u nedjelju. mislim da bi mi bilo najjednostavnije da ih oboje izbacim iz stana i živim ko čovjek. ne bi morala za nekim pospremati, mogla bi gledati program koji ja hoću, ne bi morala preskakivati preko nečijih torbi koje će se potezati po stanu još slijedećih 10 dana. a ne bi morala slušati nadrkana prepucavanja dvoje kretena. ne ševim se a svi me jebu! kako je to moguće?
EDIT:
odlučila sam da se neću živcirati i da od ovog trenutka stan pretvaram u brlog i živjet ćemo kao prasci. od smrada nitko nije umro...

naravno da nema naslova kad ne znam šta bi uopće napisala.
pospana sam, razdražljiva iliti nadrkana, općenito nervozna i bez imalo tolerancije prema drugima.
dragi je sinoć napravio večeru pa mu je sve bilo oprošteno. nije ništa ni napravio, ovo je valjda bilo za ubuduće. znači da moram očekivati neko sranje slijedećih nekoliko dana.
planiram učiti ovaj vikend iako bi radije odmarala. tješim se da ću uzeti neki veliki odmor na zimu pa do ljeta. moš si mislit al svejedno se tješim.

.. od težeg oblika ljenivitisa i kroničnog ništamisenedaitisa. zvuči kao jedno te isto ali postoji mala razlika. kada sam lijena, prvo malo otežem ali zadatak ipak izvršim. ako mi se ne da, onda mi se ne da. u stanju sam danima imati pun sudoper neopranog suđa samo zato što mi se sad ne da prati. dok meni dođe volja, netko od ukućana je već dobrano popi** i oprao ga. tako ja i dalje mogu uživati svojoj upornosti..
.. i od nepomičnog ležanja zadnja dva dana. ja sam radnik stvoren za trodnevni radni tjedan. sve više od toga predstavlja mi strašan napor.
...od roštilja kolegice potrčko. navikla sam zadnjih dana manje jesti jer mi se (opet) ne da ništa kuhati pa samo smažem neko pecivo ili sendvič, onako usput, s nogu.
...od spoznaje koliko težim žive vage. digitalne su puno nemilosrdnije od onih običnih pa sam zaključila da si je nikad neću kupiti. zaključak je da sam se u zadnja dva mjeseca (od kada sam krenula na tečaj i živim isključivo od sendviča, peciva i sličnih oblika prehrane) udebljala 6 kg i sad težim kao nikad u životu. jedem ko golub a kile se redaju. kako je to moguće?