moja trenutno lošija polovica (uglavnom je bolji od mene ali ovaj put je stvarno zasro) se prije nekih godinu dana strašno žurila. to je bilo vrijeme dok smo još živjeli na relaciji sisak-zagreb i dok još nismo uživali u blagodatima života bez staraca. uglavnom, vozio je u zagreb na posao a ispred njega je neki tip strašno kilavio. dragog je to užasno živciralo pa ga je odlučio prestići. i još jedan auto ispred njega, kad je već krenuo. a iza ugla...lizalica. -dobro jutro, vozačku i prometnu. preticali ste kolonu, rekao je policajac pisajući kaznu. -koliko auta čini kolonu? -tri. -ali ja sam pretekao samo dva auta. -ok, ali sam već napisao kaznu. -dobro, nema veze. i onako nisam napravio prekršaj.
godinu dana nakon toga stiže poziv od prekršajnog suda. dragi ode na saslušanje, povede svjedoka. sudac mu nije pretjerano sklon. policajac kaže da je bilo lijepo vrijeme (a magluština je bila da se nije ništa vidjelo), da je brojao aute i da je stvarno u pitanju bila kolona. molim?! morali su se sučeliti da sudac vidi tko govori istinu.
presuda: kazna 1200,00 kn + 200,00 kn sudskih troškova i tri mjeseca bez vozačke. ali nije bilo prijašnjih prekršaja pa će vozačka biti oduzeta samo na mjesec dana..
tako smo lagano popušili jednu ratu kredita. jedino što mene veseli u cijeloj toj priči što ću samo i jedino ja voziti auto cijeli mjesec. to što će on moći živjeti punim plućima (i pune krvi alkohola) oko nadolazećih blagdana, nije toliko važno. samo da ne padne snijeg, ne znam voziti po snijegu..

DODATAK:
na iskonovim stranicama sam pronašla školsku zadaću mladog bjelovarčana. prvo sam oduševljena što je uspio izaći iz nekakvih unaprijed isplaniranih okvira izgleda zadaćnice. najgore mi je u školi bilo tumačiti što je pjesnik htio reći. pogotovo kad je vrlo vjerojatno da ni on sam nije znao šta je htio u tom trenutku. razočarana sam što profesorica nije prepoznala da je sa zadanom temom probudila kreativnost mlade osobe, a to bi trebao biti glavni motiv svakog pedagoga. vi prosudite sami