odgovor na ovo pitanje je i više nego od presudne važnosti. odmah će vas drugi svrstati u neki koš. ako slušate zabavnu glazbu, onda ste sigurno površni i glupavi. ako slušate narodnjake, totalna ste seljačina. ako pak uživate uz nekakav metal, sigurno smrdite jer se dredloksi, hrvatski po Vuku, ne smiju često prati.
uvijek sam prvo promislila što ću odgovoriti na to pitanje. ne možeš svaki put dati isti odgovor već ovisno o društvu u kojem se nalaziš. u toplini svoga doma slušam sve. i zabavnu, i narodnjake, a ponekad i nešto žešće. mislim da narodnjaci koje ja slušam i nisu narodnjaci već su tako klasificirani zbog zemlje iz koje dolaze. doslovno shvaćanje prosječne mlade osobe naše države je da su sve pjesme koje potiču sa "onih" prostora bivše nam republike narodnjaci. ja ne mislim tako. po meni su narodnjaci oni novokomponovani turbo-folk hitovi i njih stvarno ne mogu provariti. ne kažem da nema i onih koji su sasvim dobri i slušljivi, ali većina mi je neprihvatljiva. više sam za one old-school, tipa džinovićeve (valjda je njegova pjesma?) "sjećaš li se one noći". brenine pjesme sam kao mala pjevala iz sveg glasa dok sam na balkonu glumila da imam koncert, tj. da sam ona. mama bi bila u dvorištu moja vjerna publika koja me bodrila glasnim pljeskom. vjerojatno mi se još uvijek sviđa više iz nostalgije nego zbog nekakve kvalitete. joksimovića naprosto obožavam iako i njegovih par pjesama preskočim sa gađenjem. ali njega ne svrstavam pod narodnjake jer to i nije. on spada u lako-slušljivu zabavnu glazbu. tošu proeskog, makedonca što ima duet sa cetinskim i sad je veliki hit, sam slušala dok još nije imao album na hrvatskom. čovjek pjeva na makedonskom, ja slušam i ništa ne razumijem al se topim od njegovog glasa. za rođendan sam dobila i naše izdanje njegovog cd-a i ne izlazi mi iz playera. čista uživancija...
zašto sam zapravo počela ovu temu i uglavno se orijentirala na one druge "naše"? kao zadnja generacija pionira pristala sam na to da svi budemo "naši" a ne "mi" i "oni"... zato što je sekica prošli vikend bila doma i donijela cura nekih cd-a. i sinoć ih preslušavala bez slušalica na ušima. kakvog sadržaja? sve odreda oni novokomponovani hitovi za koje sam rekla da ne preferiram. to je bilo prestrašno! mislim si ja, pa gdje je to ona pokupila i još da joj se sviđa? onda mi sine.. pa u našem rodnom gradu nema normalnog mjesta za izlazak. od 6 aktualnih kafića, u njih 4 deru narodnjaci. i to onakvi kakvih bi se i večernji program pinka posramio. i kako onda ne bi to slušala? jednostavno nema drugog izbora. osim ako želi sjediti kod kuće. ja, izgleda na svu sreću, ne izlazim prečesto jer jednostavno nisam takav tip pa nisam izložena takvom teroru.
ne znam uopće kako da zaključim ovu temu. volim sve poslušati i prilagođujem se svakoj prilici. nekad mi se zalome i ti narodnjaci. šta sad, neću bježat glavom bez obzira. nisu mi nešto ali zbog društva... međutim, postoji jedna pjesma toga žanra koju nikako ne mogu opisati. ne znam je li mi glupa ili mi se sviđa. valjda kako u kojoj prilici. refren ide ovako a vi prosudite sami:
šta ti vrijedi, rođen si sa greškom,
sve je to u tvojim genima,
a ja samo emotivna luda-
čitav život sa kretenima