1. Važno je pronaći čovjeka koji će ti pomagati u teškim situacijama i koji će imati dobar posao.
2. Naći pametnog čovjeka, obrazovanog i duhovitog koji će te znati nasmijati.
3. Važno je naći čovjeka na kojeg se uvijek možeš osloniti, u kojeg uvijek možeš imati povjerenje i koji ti nikada neće lagati.
4. Važno je naći čovjeka koji će biti dobar u krevetu, koji ce uživati
voditi ljubav s tobom.
5. Ono što je najvažnije od svega je da se ova četvorica ne poznaju...

svakih par mjeseci imam običaj dobiti napadaj popizditisa i postrojiti sve u kući. tih dana sam stravično nepodnošljiva, a ako se još poklopi sa pms-om, "bjež'te djeco s puta, ide baba ljuta". i uhvatila me šiza. dragi nije na vrijeme primjetio da nije pogodno za kritike na moj račun i predbacio mi: "mogla bi obrijati noge, izgledaju gore nego moje"
srećom, pogled ne ubija. posebno me pogodilo to što sam ih obrijala nekoliko dana ranije pa stvarno nisu bile u tako strašnom stanju kao što je on rekao.
"uopće nisu tak grozne! imam noge kao srna: duge, vitke i dlakave..", branila sam se.
"stvarno su užasne. moje se bar frćkaju pa ne bodu. ti si ko kaktus", nastavio je paljbu po meni.
"nema problema, pustit ću i ja svoje da narastu 2 cm pa se se počnu frćkati"
"nećeš valjda, pa nisam tako mislio"
"e baš hoću!"

i tako sam ja svoje dlačice puštala i puštala i puštala... sve samo da se počnu frćkati da mu pokažem da to i nije tako super... a dlačice su rasle i rasle, ali se zbog prijašnjih brijanja nisu mogle frćkati već su bile ravne...
i zato sam jučer odlučila popustiti i skinuti taj zimski oklop. a i vani je toplo pa mi je malko vruće... a i dragi je svaki put izvodio trzaje sljepila kad god bi me vidio golih nogu.
izađem sinoć iz kupaonice i ponosno se prošetam ispred njegovog nosa.
"vau, nisam znao da su ti noge te boje."
prase jedno. nemoj da opet budem kao srna...

nikad nisam mogla razumjeti veze koje su se bazirale isključivo na nekakvom financijskom interesu. dobro, možda nisu isključivo na financijskom jer mislim da ne možeš biti ni u blizini nekoga tko ti se gadi, ali da je to prevladavalo. kakav je tu način razmišljanja? udati se za nekoga samo zato što ima poveći pozitivan saldo na tekućem, deviznom ili nekom drugom računu? nije mi jasno...

mlade djevojake, tzv sponzoruša, koje relativno imaju soli u glavi i shvaćaju da razlika u godinama koja je veća od 25 nije baš ok, hvataju mlađe dečke debljih novčanika. debljih novčanika u smislu da je tatica sve stvorio a da se ovome život svodi na trošenje tog novca, bez dana radnog straža. (istina je da se ja oko svog stambenog pitanja nisam mučila jer sam došla na servirano, ali radim, studiram i trošim lovu koju sama zaradim pa zbog toga mislim da mogu kritizirati.) prva pomisao bi mi bila da taj neće dugo bit bogat. tata je puno stvorio al ovaj je takav nesposobnjaković da će se sve istopiti čim tata bude na neki način onesposobljen raditi. ako su neki mlađi ljudi u pitanju, treba čekati kojih 20-ak godina da tajko ostari i cijelo to vrijeme trpit kretena. govorim o slučaju braka sklopljenog isključivo iz interesa. i šta kad svega toga ne bude? polovicu života provedeš nesretan jer se oženiš/udaš iz krivih razloga, a na kraju ni tog razloga, zbog kojeg sve to prvobitno napraviš, ne bude. ništa, sjedni i plači...

o mladim curama, ili bolje rečeno curicama, koje naganjaju "stariju gospodu", koji su im generacija ne samo tate nego i djeda, neću ni razmišljati jer jednostavno ne znam kako je to moguće. nadam se da je to pod utjecajem nekog opijata jer takve postupke pri zdravoj svijesti i pameti ne mogu objasniti. pomračeni um, ništa drugo.

a s druge strane, ne može se živjeti samo od ljubavi. zato i postoji izreka: "čim neimaština pokuca na vrata, ljubav bježi kroz prozor", ili tako nekako. svakako je važno da se s partnerom slažeš, da postoji poštovanje, razumjevanje i ljubav. možda ljubav i nije toliko bitna jer mislim da ljudi mogu biti zaljubljeni nekih 5 godina i onda to nestaje. ne u potpunosti već poprima drugačije oblike. biti zaljubljen u smislu svakodnevnog ludila za tom osobom duže od 5 godina je poremećaj i savjetujem liječničku pomoć...

zaključak: treba dozirati. trenutno mi nije pretjerano važno koliko moj dečko zarađuje već samo da se volimo. jasno mi je da ga za 10 godina neću voljeti na isti način kao sada, isto kao što ga ne volim na isti način kao na početku veze. tu će onda prevladati neki drugi prioriteti. treba kupiti veći stan, novi auto, klince poslati na faks, priuštiti si svake godine odlazak na more... a sve to košta i tada će biti važno koliko tko zarađuje. ali ako me tada ne bude gledao sanjivim pogledom punim ljubavi kao sada, neće mi trebat ni stan, ni auto, ni more...

za kraj, s velikim pozdravima kolegi Bise:
Ukrca se časna sestra u vlak, sjedne u kupe i vlak krene.... Vozi se ona kad preko puta ugleda poznato lice. Žena sređena, bunda, nakit, kozne cizme, ludi komplet, frizura, nokti... Gledaju se one u čudu, gledaju:
"Čuj, jesi to ti?"
"Bok, jesi to ti? Kako si? Dugo se nismo vidjele!"

Ispričaju se one gdje je koja bila sve ove godine, što se dogodilo, itd. Voze se one dalje....
Ne da časnoj vrag mira pa je pita: "Čuj nemoj se ljutiti, ali ova bunda,
kako??? "
Kaže žena: "Ma, neugodno mi je, ali jedna krasna noć i evo ... "

Voze se one dalje...
Opet časna: Ma, oprosti, ali ove čizme, otkud???
"Ma, baš mi je neugodno, ali jedan prekrasan vikend, i evo..

Časna : "Čuj, ovaj komplet, ta ogrlica, kožna torba ???"
"Ma, čuj, jedno prekrasno zimovanje, i evo..."

Rastanu se one na stanici i odu svaka svojim putem.
Časna dodje u samostan, već je bilo kasno, skine se, pomoli i legne.
Kad usred noći čuje da netko tiho kuca.
Časna: "Tko je?"
"Ja sam, fra Jozo!" tiho će fratar.

Casna: "Ma jebi se i ti i tvoje karamele!!!"

danas je mome suncu 27. rođendan! već sam ga rano jutros počastila sa jednim "sad si staro kljuse i uskoro ćeš u muzeju biti fosilni primjerak" te još šarmantnijim "jednom nogom u grobu a drugom na kori od banane". znam, to nije bilo lijepo od mene ali je svakako bilo za očekivati. pa zašto bih ga onda razočarala?
kao poklon, iako je dogovor bio izričit da se ništa ne kupuje, kupila sam mu onu ferrero rocher bonbonijeru ili kako se to već piše. griotte ne mogu ni vidjet pa onda nema smisla da ih kupujem, ovo barem možemo podijeliti..

Koja je najbolja preventiva protiv ptičje gripe?


Ne dirati pijetla rukama niti ga prinositi ustima.

O jajima da ne pričam.

Ne ljubiti vrapcica i izbjegavati ševu!

Sočnu piletinu zaobilaziti u širokom luku, a s kokoškama i guskama ne ulaziti u duele...

moj dragi je stvarno super dečko ali u njegovom genetskom kodu jednostavno nije zapisana sposobnost organizacije. zato sam ja, da samu sebe iznenadim jednim kulturnim uzdizanjem, angažirala sestru (ona je jedina slobodna u vrijeme kad radi blagajna) da nabavi karte za kazalište na trošak dragojevića. on sam se toga nikada ne bi sjetio, budući da zadnjih godinu dana od kada smo se doselili u metropolu samo priča da bi mogli otići u kazalište a od akcije ništa. budući da je meni već dosadilo žrtvovanje društvenog života na svim poljima da sam se odlučila pokrenuti sa mrtve točke.
rekla sam seki da rezervira sjedala što bliže pozornici, misleći pritom na neki treći ili četvrti red, jerbo ne idemo u kino i za praćenje predstave je presudno čuti o čemu se radi. titlova, naime, nema.. ali, djevojka se malo zanijela i uzela karte za prvi red, što znači da smo praktički sjedili na pozornici. al ne smeta, dragi je mladoj glumici cijelo vrijeme virio po suknju pa vjerujem da se dobro zabavio.
a sad malo o predstavi. prvi razlog zašto sam je uopće išla gledati jest preporuka moga dragog kolege Bise: "predstava je zakon, ja sam cijelo vrijeme umirao od smijeha". a ako Bise kaže da je zakon, onda je zakon. ali baš zbog tog njegovog "zakon", previše sam očekivala pa sam se skoro i razočarala. ali na kraju ipak nisam.
u kratkim crtama o radnji: dva starija gospodina, nekadašnji vozači ZETovih autobusa, napredovali su u vozače ministara. kako im je slava lupila u glavu, odlučili su napraviti malecku prevaricu i uništiti neku sirotu tvornicu. ali da oni ne ispadnu krivi, uzet će za partnera juru hercegovca jer "nitko ne voli hercegovce i svi će njega okriviti". prevara nije uspjela, jure je ispao kriv ali nitko nije računao na to da će on oženiti kćer jednog od njih te da je stvarno hercegovac. iz tog razloga su njegovi rodijaci osnovali stožer "za obranu njegovog digniteta" te ga izvukli iz nevolje. bilo je tu još svašta ali neću u detalje da ne pokvarim doživljaj onima koji bi to možda pogledali.
slavica knežević ("štefa") mi nikad nije bila prejerano draga, još od one dječije emislije s onim telefonom i poštarom, ako se dobro sjećam. ali sada me naprosto oduševila. igrala je ulogu priglupe ženice jednog od vozača i odigrala ju savršeno. primjerena doza glupiranja, prenemaganja i kreštanja.
a sad ću ja ispasti glupa jer ne znam kako se zovu ostali glumci al šta sad.
"nikica", jedan od vozača, mi je poznat jer dao glas liku iz crtića niku praskatonu. njegova me gluma nije zadivila, čak mi je bio bezvezan.
"francek" ili "frenki", drugi vozač, me također zadivio. imao je takve pokrete i izraze lica da sam se drapala od smijeha. prvi red je ipak imao neke prednosti... taj lik je malo blentav, pokušava se izražavati pomoću stranih i velikih riječi ali mu nikako ne ide pa samo ispadne blesav.
"jure" nije pretjerano dobro "skinuo" hercegovce, njihovo ponašanje i govor. nije bio loš ali u ocjeni 1-5: neka mršava 3.
"žaki" (marija borić) propala studentica pedagogije, prometa, prava i ne znam čega još. juru je besramno napadala i jedva ga osvojila. najbolja njena izjava u predstavi: "vi znate da ja već tri mjeseca imam istog dečka a trudna sam s njim dva mjeseca"
u svakom slučaju, predstava je za svaku pohvalu. možete je pogledati u kazalištu Vidra 29.10. u 20h.

SVAKA BI ŽENA TREBALA IMATI:

Staru ljubav za koju može zamišljati da joj se može vratiti.

Jednu ljubav koja je podsjeća kako je daleko stigla.

Dovoljno novca da se odluči iseliti ili iznajmiti stan, čak i ako joj to ne treba.

Nešto savršeno za obući ako je šef ili udvarač pozovu na sastanak.

Mladost za koju će biti zadovoljna da je ostavi za sobom i dovoljno sočnu prošlost o kojoj će joj biti drago pričati u starosti.

Shvaćanja da će jednog dana doživjeti starost i malo novca ostavljenog na strani.

Komplet šarafcigera, bežičnu bušilicu i prsluk od crne čipke.

Jednog prijatelja koji će je nasmijavati i jednog koji će joj dozvoliti da plače.

Dobar komad namještaja koji nitko prije nje nije imao.

Komplet od 8 tanjura, čaša na nožicama i recept za obrok zahvaljujući kojem će se njezini gosti osjećati počašćeni.

Životnu priču po kojoj nije snimljen film.

Osjećaj da sama kontrolira svoju sudbinu.



SVAKA ŽENA BI TREBALA ZNATI:

Kako se zaljubiti a da se ne izgubi.

Kako napustiti posao, raskinuti s ljubavnikom i suprotstaviti se prijatelju a da ne uništi prijateljstvo.

Kada se truditi jače, a kada otići.

Kako se dobro provesti na zabavi na koju nikad sama ne bi odlučila doći.

Kako tražiti ono što želi na način na koji će to najprije dobiti.

Da ne može promijeniti dužinu listova, širinu bedara ili prirodu svojih roditelja.

Da njezino djetinjstvo nije bilo savršeno... ali je završeno.

Što treba i što ne treba raditi za ljubav.

Kako živjeti sama... čak ako joj se to ne sviđa.

Kome može vjerovati, kome ne može i zašto to ne treba primati osobno.

Što može i što ne može postići u jednom danu, jednom mjesecu i jednoj godini.

preuzeto od marka
:

Poližeš prst, zatim dotakneš sebe i nju po kaputu: Šta misliš da ja i ti odemo do mene i da skinemo ovu mokru odjeću sa nas?

Da li vjeruješ u ljubav na prvi pogled, ili da uđem ponovo?

Jesi li ikada poljubila zeca između ušiju? (Izvrneš džepove iz hlača) Da li zeliš sada?

Budi jedina i drugačija. Reci, DA!

Hej, hajdemo napraviti party i pozvati tvoje hlače da siđu dolje.

Moje ime je Matija, ali me možeš zvati večeras.

Imas li temperaturu? Izgledaš jako vruće odavdje.

i meni osobno najjači:
Daj, znam da imaš!

dragi je nakon nekog vremena naše veze došao do zaključka da je vrijeme da popričamo o našim bivšima, točnije o brojčanom pokazatelju tih bivših. znala sam po prijašnjim razgovorima da sam mrvicu zrelija od njega po tom pitanju pa mi je sama pomisao na tu temu izazivala. ne zato što je moja prošlost bila ne znam kako burna i razvratna jer se ipak radi o jednoznamenkastom broju, ali u usporedbi s njegovom... možete me odmah staviti na stup srama.

i šta sad? dečko mi je poprilično konzervativan i vjerojatno bi ga moja brojčica iznenadila, budući da djelujem kao mirna i neiskvarena djeva. treba li neke stvari jednostavno zadržati za sebe?

takvi razgovori za sobom vuku i mnogo pitanja, objašnjavanja, a da ne govorim o neodobravanju ako se radi o nedostatku tolerancije od strane partnera vezano za tu temu. vjerujem da je to najbrži način kako konzervativnom partneru pasti u očima. postoji li mogućnost da će vas manje voljeti? mislim da ne, pod uvjetom da je ljubav iskrena i istinska. međutim, u vrijeme trzavica, koje su sastavni dio svakog zajedničkog života, postoji velika mogućnost da će se ta tema povlačiti iz svađe u svađu. treba li onda, da bi se takve stvari izbjegle, u životu imati samo prvog i jednog partnera?

opet, s druge strane, većina mojih prijateljica koje su imale samo jednog dečka (u smislu da im je on jedini i vjerojatno posljednji), žale jer nisu uspjele "probati" i druge. ne zato što sadašnji ne valja, već jednostavno da vide kako to drugi rade. i da se zapravo uvjere da sadašnji zna šta radi (argument u korist seksa prije braka). nitko od njih neće isprobavati one night stand zbog ovako debilnog razloga, al šta bi bilo kad bi bilo. kao što kaže moja kuma: da sam znala da ću se ovako mlada udati, još bi se više "kurvala" (moja kuma je fina, samo se nezgodno izražava)...

ima puno razloga zašto reći ili ne reći istinu. sve je to podjednako. odgovor najviše ovisi o odnosu između dvoje ljudi. smatrala sam da je takva intima nešto što mogu podijeliti sa svojom ljubavi pa sam mu rekla istinu. reakcija je bila slijedeća: ja sam mislio da si ih imala više, bar dok sam slušao tvoje šifrirane razgovore s kumicom! sad ne pričam s njim jer ne misli da sam bezgrešna, a trebao bi...

što znači da ću pustiti mozak na pašu i neću ga vraćati s odmora do 01.01.2006. već mi je para počela izlaziti na uši od prekuhavanja motora...
vikend sam provela uobičajeno: red ležanja, red spavanja, red hranjenja, red ležanja, pa još malo spavanja. subotnje jutro sam provela na špici. ne zato što sam htjela biti viđena, kaj got, već mi je to bilo jedino slobodno vrijeme koje sam mogla iskoristiti za šoping. kupila sam si neke lila tenisice i vesticu, dok se predragi olakšao za polovicu mjesečne plaće. živjele kreditne kartice i kupovina na rate!

ono vrijednosno pismo od jučer nije bilo od nekog bogatog strica iz amerike koji mi je nenadano ostavio svo svoje bogatstvo koje je godinama mukotrpno zarađivao, već nešto drugo, isto američko:
od sad mogu bez problema trošiti iznad svojih mogućnosti, sve to ide u slijedeći mjesec...
kolokvij sam prošla iako sam se razočarala kako sam imala poprilično malo bodova, oko 75% rješenog testa. ali, ruku na srce, učila sam u petak na poslu i jednom doma pročitala, bolje je nego što sam se mogla nadati. da me nagradi za trud, dragi me sinoć odveo na ćevape. bili su tako fini...

sramota ali istina je. popila sam dvije čaše pive i tako ne opalilo da mi je sve bilo smiješno, pričala sam gluposti i vrtilo mi se kao na ringišpilu. kad se samo sjetim provoda u srednjoj školi... praktički se nismo ni trijeznili, bili smo baždareni na bačve (nije da se ponosim time ali to je činjenično stanje). a danas...popijem jednu čašu i ne znam za sebe. možda je to za svaku pohvalu, nije me skupo napiti. ja bi bila sponzoruša kakvu bi svaki sponzor poželio!
ali da krenem od početka. subotnji dan sam skoro prespavala. ustala sam se nadobudno u 8, doručkovala i vratila se u krevet. tu sam malo ubila oko do ručka i do 19h ležala u pidžami ispred televižna. ah, provod kao u raju... onda je došao dragojević po mene i išli smo kod šogija gledat tekmu. kako je tamo bila i moja frendica iz srednje koju nisam vidjela nekoliko mjeseci, od klafranja nismo mogle pratiti šta se dešava na ekranu. nakon tekme je slijedilo kartanje, bela na ispadanje jer nas je bilo šestero. šta ćeš popit? ne znam, neki sok. ma daj, ajde, šta si takva. ajd dobro, daj pivu. popijem tu jednu čašu ko iz šale jer sam bila strašno žedna od feferonskog okusa čipsa. ajd daj još jednu da mogu pijuckati dok kartamo. došao red na pandu da dijeli. k vragu, u pokušaju las vegaškog načina mješanja rasula je sve karte. skupit ćemo ih, nije problem. nekom fali jedna karta. sad već postaje sumnjivo. pando, da tebe nije lupilo? ma šta bi me lupilo, popila sam jednu čašu. onda se skoncentriraj. ok, budem! nakon nekoliko trenutaka: pando, jebem mu, nisi poštivala, piši partiju! šta nisam poštivala, šta je adut? to i to. jebiga onda stvarno nisam....kreće sprdačina na moj račun. mene je već toliko bilo zveknulo da mi je bilo super. više nisam znala ni tko s kim karta, nit sam pratila, nit poštivala, samo bacala karte kako mi se koja sviđala... i tako u nedogled.
nedjelju jutro sam provela žedna ko graba i s litrom mineralne u ruci. kao najveći pijanac a ne sirotica koju su prevarile dvije čaše. sigurno zvuči kao da sam se opijala do beskraja, ali stvarno su bile dvije čaše 0,25 L u pitanju.
predragi je javio da će doći u 16h po mene i seku da idemo nazad za metropolu. nije puno kasnio, stigao je u 17h...nema veze, bio je vrijedan.
u kasliću me dočekala obavijest da na pošti moram podići vrijednosno pismo. prvo sam se poveselila da je netko umro i ostavio mi lovu (za stan, po mogućnosti). onda sam se sjetila da bi to mogao biti moj amex, taman je nekako vrijeme da dobijem rješenje. a možda je stvarno neka lova. javim kad saznam.
kolokvij u petak je dobro prošao, danas bi trebali biti rezultati.
sad sam na poslu i laganini. šefice nema pa ne moram ni radit. "nemam šta i ne smijem bez nje". izgovori, izgovori...

konačno je stigao još jedan vikend...naime, i petak ubrajam u vikend iako je to najnormalniji radni dan. u podlozi pjevuši balašević (zato volim boraviti u klubu, mogu se opustiti dok radim) a ja se ubijam od "posla". danas je još onaj kolokvij na omraženom tečaju... nisam se baš potrgala u učenju. mislim da ne možeš pasti ispit na tečaju ako ga plaćaš... nadam se potvrdi te teorije u ponedjeljak.

predragi je jučer izjavio da će otići u podstanare daleko od mene i seke, kaže da smo nepodnošljive. valjda mu nije bio dan jer mu nismo radile ništa posebno. konačno je došlo do prepirke oko tv programa. njih dvoje se nikako nisu mogli sporazumjet pa smo na kraju gledali paralelno 2 programa (u vrijeme reklama se prebacivalo i sva sreća da reklame nisu bile istovremeno). meni je bilo svejedno, jedino što sam glumila mirovne snage. pokušala sam se ograditi od njihovog prepucavanja ali nije išlo. kao da imam dvoje male djece... dugo su si i bili dobri.

inače svako veče skidam prsten što mi ga je dragi kupio za prošli rođendan jer mi zapinje za plahtu dok spavam. tako sam ga i zaboravila jučer ujutro staviti nazad na ruku. naravno da to nije moglo proći neprimjećeno: zašto ti ne nosiš prsten koji sam ti kupio?! da bi se izvukla bez posljedica, morala sam mu objasniti da to nije the prsten i da je malo bitno što ga ne nosim. kad mi kupi "pravi prsten", taj ću stalno nositi. u trenu kad je rekao: e dobit ćeš pravi prsten, vidjet ćeš ti!, zastala mi je knedla u grlu. nije to još za mene... za razliku od kolegice princeze ispod neona,
ja sam se davno odlučila udati, ali ne u skorije vrijeme...šta ću sad?

EDIT:
upravo sam kontaktirala jednu firmu koja gradi novi stambeni objek u blizini onoga u kojem sad živim sa svojom veselom družinom. cijena je relativno povoljna s obzirom na lokaciju i činjenicu da će to biti nova zgrada. ali... obavezna je kupnja parkirnog mjesta?!, što cijenu povećava za dodatnih 13000Eura. plus što kod kupnje kreditom traže 30% učešća, i hipoteku. znači da bih za stančić od nekih 50-ak kvadrata trebala iskeširati 36000 Eura u roku odmah jer već sklapaju predugovore, uz to što bi trebala dići kredit čija bi mjesečna rata bila veća od moje mjesečne plaće, a koji ću otplaćivati slijedećih 30 godina. jesu li oni normalni?! odakle prosječnom čovjeku toliki novci? još da je to neka stančina, ne bi ništa rekla, ali radi se o 50 kvadrata!

Čovjek se našao pred sudom na raspravi povodom optužbe za djelo teškog ubojstva s predumišljajem.

Sudac: - Ovdje se radi o teškom deliktu, krvavom ubojstvu s predumišljajem. Optuženi, pozivam vas da u svoju odbranu, a u cilju eventualnog ublažavanja vaše kazne, iznesete vašu odbranu i olakšavajuće okolnosti.

Optuženik: - Bila je glupa, ... morao sam je ubiti.

Sudac: - To ne smatram olakšavajućom okolnošću. Ako ne želite ostatak svoga zivota provesti iza rešetaka, morate naći nešto
uvjerljivije.

Optuženik: - Pa dobro, cijenjeni sude, ... da ja ispričam kako je bilo. Živjeli smo u jednoj zgradi. Iznad nas je živjela obitelj sa dvoje djece.
Bilo je stvarno žalosno, djeca su bila jako niska rastom. Sin od 12
godina je bio visok svega 80 cm, a onaj stariji od 19 godina svega 85 cm.
Jedan dan, u razgovoru sa svojom ženom, kažem da je to stvarno tužno i da mi ih je žao. Da, reče žena, to su pirineji.

Rekoh, mislila si pigmeji.

Ne, odvrati ona, ... pigmeji su ono što nam se nalazi pod kožom i
zbog čega pocrnimo.

To je pigment, primjetih.

Ne, pigment je bilo ono na čemu su stari rimljani pisali.

Pobogu ženo, to je bio pergament.

Ne, pergament je kad neko pročita ili prikaže samo jedan dio nekog
djela.

Poštovani sude, vjerojatno pretpostavljate da više nisam imao volje
da joj objasnim da se radi o fragmentu. Otišao sam na trosjed, legao i
počeo čitati svoje novine. Ubrzo, dođe moja žena sa knjigom u ruci, legne pored mene, otvori knjigu i poče čitati dio nekog teksta.

Dušo, pogledaj .... "Sunčana terasa od ručne torbe je bila učiteljica od
makroa 15."

Uzeo sam knjigu, pogledao i rekao joj - draga ženo, ovo je knjiga na
francuskom jeziku i tu piše .... La Marquise de Pompadour est la
Maitresse de Louis XV, a to znači da je Marquise da Pompadour bila ljubavnica Luja 15.

Ne, reče ona, to se mora doslovno prevoditi. La Marquise je sunčana
terasa, Pompadour je ručna torba, La Maitresse je učiteljica, a Louis XV je 15. makro. I nastavi ona, ... ja to sigurno dobro znam. Nisam ja
uzalud imala dodatne sate iz francuskog jezika i vježbe sa svojim legionarom.

Rekoh, misliš na lektora.

Ne, lektor je jedan grčki heroj.

To je bio Hektor i bio je trojanac.

Ne, rece ona, Hektor je mjera za površinu.

Mjera za površinu je hektar.

Ne, hektar je božansko piće.

Ženo, nektar je božansko piće.

Nije, to je rijeka u južnoj Njemačkoj, odvrati mi ona.

Rijeka u južnoj Njemackoj se zove Neckar.

Ne znas ti to, još kao mala sam pjevala sa prijateljicom duo o rijeci Nektar.

U duetu, tako si valjda htjela reći.

Ne, duet je kad igraju Sarajevo i moj Željo.

Poštovani sude, tada sam uzeo čekić i opalio ju po glavi. Konačno je zašutila.

Sudac: Presuda ... Optuženi se oslobađa, ja bih ju već kod Hektora
opalio po glavi.

...kada ću cijeli dan provesti mrzovoljna i nikakva jer se nisam uspjela odmoriti preko vikenda. a da ne spominjem da sam zbog potrage za stolom za kompjuter zapostavila učenje za onaj tečaj kojeg već lagano mrzim iz dubine duše. još kad se sjetim da sam dobila vrlo nepovoljne informacije što se tiču faksa i moje ne pretjerano uspješne karijere na njemu, padam u laganu depresiju. nadam se da će me kolegica popodne razuvjeriti sa nekim boljim vijestima vezanim uz tu tematiku.
sestra se doselila. prvi dan je prošao bez većih problema a i trebalo bi tako ostati. mama nas je obavijestila da ćemo uskoro biti intelektualke pa nam ne pristaje da se kefamo ko kad smo bile klinke. svejedno nas vuče nostalgija za starim danima... baš me zanima kako će proći ova godina.
na gutačima reklama je bila srednja žalost. zamisao svega mi se svidjela ali ju ni pod razno nisu proveli u djelo. toliko je reklama, odnosno "tv-spotova" na svijetu a izbor ovih je bio jadan. možda su bile dvije reklame koje su mi bile fantastične ali sve ostale...žali bože novaca za kartu. sjedala neudobna toliko da me još danas boli rit koliko sam se nažuljala. a lislinski poluprazan. za njega su karte, navodno, bile rasprodane u 15 minuta. vjerujem da su 5% kapaciteta pustili u prodaju a sve ostalo su bile za tzv. face iz našeg jet-set svijeta u obliku pozivnica. loše, stvarno loše. nagodinu ću bolje razmisliti hoću li ići. kako se provela kolegica madagaskar, provjerite ovdje.