nikad nisam mogla razumjeti veze koje su se bazirale isključivo na nekakvom financijskom interesu. dobro, možda nisu isključivo na financijskom jer mislim da ne možeš biti ni u blizini nekoga tko ti se gadi, ali da je to prevladavalo. kakav je tu način razmišljanja? udati se za nekoga samo zato što ima poveći pozitivan saldo na tekućem, deviznom ili nekom drugom računu? nije mi jasno...
mlade djevojake, tzv sponzoruša, koje relativno imaju soli u glavi i shvaćaju da razlika u godinama koja je veća od 25 nije baš ok, hvataju mlađe dečke debljih novčanika. debljih novčanika u smislu da je tatica sve stvorio a da se ovome život svodi na trošenje tog novca, bez dana radnog straža. (istina je da se ja oko svog stambenog pitanja nisam mučila jer sam došla na servirano, ali radim, studiram i trošim lovu koju sama zaradim pa zbog toga mislim da mogu kritizirati.) prva pomisao bi mi bila da taj neće dugo bit bogat. tata je puno stvorio al ovaj je takav nesposobnjaković da će se sve istopiti čim tata bude na neki način onesposobljen raditi. ako su neki mlađi ljudi u pitanju, treba čekati kojih 20-ak godina da tajko ostari i cijelo to vrijeme trpit kretena. govorim o slučaju braka sklopljenog isključivo iz interesa. i šta kad svega toga ne bude? polovicu života provedeš nesretan jer se oženiš/udaš iz krivih razloga, a na kraju ni tog razloga, zbog kojeg sve to prvobitno napraviš, ne bude. ništa, sjedni i plači...
o mladim curama, ili bolje rečeno curicama, koje naganjaju "stariju gospodu", koji su im generacija ne samo tate nego i djeda, neću ni razmišljati jer jednostavno ne znam kako je to moguće. nadam se da je to pod utjecajem nekog opijata jer takve postupke pri zdravoj svijesti i pameti ne mogu objasniti. pomračeni um, ništa drugo.
a s druge strane, ne može se živjeti samo od ljubavi. zato i postoji izreka: "čim neimaština pokuca na vrata, ljubav bježi kroz prozor", ili tako nekako. svakako je važno da se s partnerom slažeš, da postoji poštovanje, razumjevanje i ljubav. možda ljubav i nije toliko bitna jer mislim da ljudi mogu biti zaljubljeni nekih 5 godina i onda to nestaje. ne u potpunosti već poprima drugačije oblike. biti zaljubljen u smislu svakodnevnog ludila za tom osobom duže od 5 godina je poremećaj i savjetujem liječničku pomoć...
zaključak: treba dozirati. trenutno mi nije pretjerano važno koliko moj dečko zarađuje već samo da se volimo. jasno mi je da ga za 10 godina neću voljeti na isti način kao sada, isto kao što ga ne volim na isti način kao na početku veze. tu će onda prevladati neki drugi prioriteti. treba kupiti veći stan, novi auto, klince poslati na faks, priuštiti si svake godine odlazak na more... a sve to košta i tada će biti važno koliko tko zarađuje. ali ako me tada ne bude gledao sanjivim pogledom punim ljubavi kao sada, neće mi trebat ni stan, ni auto, ni more...
za kraj, s velikim pozdravima kolegi Bise:
Ukrca se časna sestra u vlak, sjedne u kupe i vlak krene.... Vozi se ona kad preko puta ugleda poznato lice. Žena sređena, bunda, nakit, kozne cizme, ludi komplet, frizura, nokti... Gledaju se one u čudu, gledaju:
"Čuj, jesi to ti?"
"Bok, jesi to ti? Kako si? Dugo se nismo vidjele!"
Ispričaju se one gdje je koja bila sve ove godine, što se dogodilo, itd. Voze se one dalje....
Ne da časnoj vrag mira pa je pita: "Čuj nemoj se ljutiti, ali ova bunda,
kako??? "
Kaže žena: "Ma, neugodno mi je, ali jedna krasna noć i evo ... "
Voze se one dalje...
Opet časna: Ma, oprosti, ali ove čizme, otkud???
"Ma, baš mi je neugodno, ali jedan prekrasan vikend, i evo..
Časna : "Čuj, ovaj komplet, ta ogrlica, kožna torba ???"
"Ma, čuj, jedno prekrasno zimovanje, i evo..."
Rastanu se one na stanici i odu svaka svojim putem.
Časna dodje u samostan, već je bilo kasno, skine se, pomoli i legne.
Kad usred noći čuje da netko tiho kuca.
Časna: "Tko je?"
"Ja sam, fra Jozo!" tiho će fratar.
Casna: "Ma jebi se i ti i tvoje karamele!!!"
Post je objavljen 26.10.2005. u 15:46 sati.