moj dragi je stvarno super dečko ali u njegovom genetskom kodu jednostavno nije zapisana sposobnost organizacije. zato sam ja, da samu sebe iznenadim jednim kulturnim uzdizanjem, angažirala sestru (ona je jedina slobodna u vrijeme kad radi blagajna) da nabavi karte za kazalište na trošak dragojevića. on sam se toga nikada ne bi sjetio, budući da zadnjih godinu dana od kada smo se doselili u metropolu samo priča da bi mogli otići u kazalište a od akcije ništa. budući da je meni već dosadilo žrtvovanje društvenog života na svim poljima da sam se odlučila pokrenuti sa mrtve točke.
rekla sam seki da rezervira sjedala što bliže pozornici, misleći pritom na neki treći ili četvrti red, jerbo ne idemo u kino i za praćenje predstave je presudno čuti o čemu se radi. titlova, naime, nema.. ali, djevojka se malo zanijela i uzela karte za prvi red, što znači da smo praktički sjedili na pozornici. al ne smeta, dragi je mladoj glumici cijelo vrijeme virio po suknju pa vjerujem da se dobro zabavio.
a sad malo o predstavi. prvi razlog zašto sam je uopće išla gledati jest preporuka moga dragog kolege Bise: "predstava je zakon, ja sam cijelo vrijeme umirao od smijeha". a ako Bise kaže da je zakon, onda je zakon. ali baš zbog tog njegovog "zakon", previše sam očekivala pa sam se skoro i razočarala. ali na kraju ipak nisam.
u kratkim crtama o radnji: dva starija gospodina, nekadašnji vozači ZETovih autobusa, napredovali su u vozače ministara. kako im je slava lupila u glavu, odlučili su napraviti malecku prevaricu i uništiti neku sirotu tvornicu. ali da oni ne ispadnu krivi, uzet će za partnera juru hercegovca jer "nitko ne voli hercegovce i svi će njega okriviti". prevara nije uspjela, jure je ispao kriv ali nitko nije računao na to da će on oženiti kćer jednog od njih te da je stvarno hercegovac. iz tog razloga su njegovi rodijaci osnovali stožer "za obranu njegovog digniteta" te ga izvukli iz nevolje. bilo je tu još svašta ali neću u detalje da ne pokvarim doživljaj onima koji bi to možda pogledali.
slavica knežević ("štefa") mi nikad nije bila prejerano draga, još od one dječije emislije s onim telefonom i poštarom, ako se dobro sjećam. ali sada me naprosto oduševila. igrala je ulogu priglupe ženice jednog od vozača i odigrala ju savršeno. primjerena doza glupiranja, prenemaganja i kreštanja.
a sad ću ja ispasti glupa jer ne znam kako se zovu ostali glumci al šta sad.
"nikica", jedan od vozača, mi je poznat jer dao glas liku iz crtića niku praskatonu. njegova me gluma nije zadivila, čak mi je bio bezvezan.
"francek" ili "frenki", drugi vozač, me također zadivio. imao je takve pokrete i izraze lica da sam se drapala od smijeha. prvi red je ipak imao neke prednosti... taj lik je malo blentav, pokušava se izražavati pomoću stranih i velikih riječi ali mu nikako ne ide pa samo ispadne blesav.
"jure" nije pretjerano dobro "skinuo" hercegovce, njihovo ponašanje i govor. nije bio loš ali u ocjeni 1-5: neka mršava 3.
"žaki" (marija borić) propala studentica pedagogije, prometa, prava i ne znam čega još. juru je besramno napadala i jedva ga osvojila. najbolja njena izjava u predstavi: "vi znate da ja već tri mjeseca imam istog dečka a trudna sam s njim dva mjeseca"
u svakom slučaju, predstava je za svaku pohvalu. možete je pogledati u kazalištu Vidra 29.10. u 20h.
Post je objavljen 24.10.2005. u 09:27 sati.