...kada ću cijeli dan provesti mrzovoljna i nikakva jer se nisam uspjela odmoriti preko vikenda. a da ne spominjem da sam zbog potrage za stolom za kompjuter zapostavila učenje za onaj tečaj kojeg već lagano mrzim iz dubine duše. još kad se sjetim da sam dobila vrlo nepovoljne informacije što se tiču faksa i moje ne pretjerano uspješne karijere na njemu, padam u laganu depresiju. nadam se da će me kolegica popodne razuvjeriti sa nekim boljim vijestima vezanim uz tu tematiku.
sestra se doselila. prvi dan je prošao bez većih problema a i trebalo bi tako ostati. mama nas je obavijestila da ćemo uskoro biti intelektualke pa nam ne pristaje da se kefamo ko kad smo bile klinke. svejedno nas vuče nostalgija za starim danima... baš me zanima kako će proći ova godina.
na gutačima reklama je bila srednja žalost. zamisao svega mi se svidjela ali ju ni pod razno nisu proveli u djelo. toliko je reklama, odnosno "tv-spotova" na svijetu a izbor ovih je bio jadan. možda su bile dvije reklame koje su mi bile fantastične ali sve ostale...žali bože novaca za kartu. sjedala neudobna toliko da me još danas boli rit koliko sam se nažuljala. a lislinski poluprazan. za njega su karte, navodno, bile rasprodane u 15 minuta. vjerujem da su 5% kapaciteta pustili u prodaju a sve ostalo su bile za tzv. face iz našeg jet-set svijeta u obliku pozivnica. loše, stvarno loše. nagodinu ću bolje razmisliti hoću li ići. kako se provela kolegica madagaskar, provjerite ovdje.
Post je objavljen 03.10.2005. u 11:43 sati.