moderato_cantabile

ponedjeljak, 31.08.2009.

Nešto je trulo u državi Danskoj

U zadnje vrijeme prilično često i prilično dosta izlazim. Shodno tome upoznajem i jako puno novih ljudi. Zanimljivih i manje zanimljivih. I zapravo me sve to navelo na razmišljanje o nekim stvarima i na zaključak iz naslova posta da je nešto trulo u državi Danskoj. Ali, što? Nemam pojma. Ja? Oni? Pitanja na koja nikako ne mogu naći odgovor.
Naime, zar su ljudi prestali naučiti čitati tj. kužiti body language? Ili ga i pročitaju pa ga zanemaruju? Recimo, ovo drugo se meni zna dogoditi. Vidim, kužim, ali zanemarujem. Najčešće onda kad mi je teško prihvatiti neke stvari. Isto je i s mojom nepogrešivom intuicijom koju nikako da počnem slušati, ali moram priznati da mi zadnjih mjeseci dosta dobro ide. smijeh
Naime, dva neuspješna dejta i moj body language koji jasno kaže: ODBIJ
! Zar moram zaista tim riječima to reći ili...? I opet kažem, ponekad i meni treba neke stvari nacrtati, ali samo onda kad se pošalju dvosmisleni znakovi, ali to je poglavlje za sebe, pa ne bih o tome.
Dakle, frajer prvi…upoznavanje vani. Ono, klasika. Promatranje s pristojne distance. Obostrano pogledavanje, smiješak i te gluposti. Dakle, fizički prolaz je zagarantiran. Dapače, ja sam njega prva uočila pa mi je samim time bilo zanimljivije barem tu prvu večer. Visok, skoro obrijane glave, rekla bih na prvi pogled oko 30ak, ne više, dosta dobra građa…I dođe on. Wooooow, koja hrabrost! (je li tko čuo ironiju u mom glasu dok ovo izgovaram tj. pišem?) I započne kao neka spika. Čisto onako OK. Ali, od te buke nisam ništa čula pa je nakon nekog vremena na mom uhu bila nezavidna količina njegove sline, a on je skoro počeo uho čačkati ključevima svoje pile (usporedba ukradena iz priče s frendom o upoznavanjima vani). I uskoro, da bih prekinula tu agoniju, požurim s postupkom razmjene moba kako bih se mogla nastaviti nesmetano zabavljati, a kavu ćemo već dogovoriti ako bude zainteresiranih. Tako je i bilo. Već idući dan, eto, sms…pa još jedan i tako malo i poziv za dogovor za kavu. Preoduševljena! Lijepo se ja spremim, ništa fensi šmensi, nego više onako „nije me previše briga“ i odem. I dalje je bio zainteresiran. Ali, nastao je problem. Kod mene, naravno. Sad kad više nije bilo buke i kad smo trebali razgovarati, nakon pola sata ja skužim da mi nemamo o čemu razgovarati. Čovjek koji se zapravo hvali (kao šala na račun moje struke) kako nikada niti jednu knjigu (ne lektiru, knjigu!) nije pročitao!?! Filmove gleda samo neke za koje ja nisam niti čula, ali znam pouzdano da nemaju veze s mozgom. Kao neke komedije, koje i nisu komedije. Od muzike uglavnom sluša folk. E, to je bio šećer za kraj! Uglavnom, u pola sata, sve smo ispričali što smo imali. Ne moram reći da sam barem pet puta pogledala na sat, dobro proučila sve goste na terasi jer njega mi više nije bilo zanimljivo niti promatrati. Podsjetilo me na ono „imaš sliku, nemaš ton“…zapravo ovdje je ton bio, ali na frekvencijama koje su meni doslovno parale uho, pa se nekako odjednom i slika počela kvariti. Ali sam i dalje bila pristojna. Ponekad se i nasmiješila. Njemu dovoljno da protumači kako sve ide „kako treba“. I tako je protekla jedna mučna kava, a onda me i do auta pratio. E, to je bio trenutak za pamćenje. Ja želim uletjeti u auto i nestati bestraga, a on nikako. Njemu prekrasno. Oduševljen. I šlag na kraju – primiče se…želi poljubac…jebote! I meni u glavi rojevi pčela i pitanje: A čime sam ja to dala na znanje da bih htjela ovaj scenarij????rolleyes
I lijepo ga na finjak odmaknem…položivši mu ruku na prsa u trenutku kad se približio previše, nasmijem se i kažem u šali: Do viđenja! Ajde bok!
I nestanem u noći…
Shvatio je kad mu se nisam javila da sam sretno stigla doma.
Slučaj broj dva…ista spika…fizički privlačan…srednje visine, smeđa moderna frizurica, prekrasne plave oči, tijelo zaista jako dobro, prekrasan osmijeh…malo mi ton njegova glasa se nije uklapao u njegovu fizionomiju, ali nekako sam i to progutala. Iako, boja muškog glasa je nešto na što se momentalno mogu ili ohladiti ili zapaliti.
Opet vani buka…spika…puno smijeha. Čuješ svaku petu riječ…pokoja cuga previše…razmjena moba…dogovor za kavu….
I onda fijasko…ajde, ovaj je malo i čitao…ne sluša folk…dakle, imamo napredak…ali ima jedno razmišljanje koje sam već jednom čula i nikako mi nije jasno – ne voli putovanja. Nikad nigdje nije bio. A nije da nema love. Ima, ima…i finu pilu od auta vozi i solidan posao radi. A život mu se svodi na…na ništa…nikakvih zanimacija, hobija, ničega…i onda još jedna stvar – živi u kući s roditeljima i čvrstog je uvjerenja da jednog dana kad upozna „onu pravu“ ona će „morati“ doseliti k njemu jer ON NE ŽELI napustiti svoje roditelje nego im uvijek želi biti „desna ruka“. bang
I do kraja te kave, mislim si ja, možda bih negdje u ludari naletjela na normalnije tipove? Ili sa mnom nešto nije u redu? Možda je u mojoj Danskoj nešto trulo? Tražim dlaku u jajetu? A ni jaja nemam, a kamo li dlaku.
rolleyes

- 16:54 - Komentari (12) - Isprintaj - #

subota, 22.08.2009.

Hoćeš kavu?

- Hoćeš kavu? Evo, baš sam skuhala. Hoćeš i ti, dušo?, upitala ga je čim ga je vidjela na vratima.
- Vrlo rado, draga... još ako ima hladnog mlijeka...
- Uvijek.

Ispije gutljaj: - Divna je!
- Sviđa ti se? Baš mi je drago. Pogladi ga rukom nježno po licu zbog komplimenta i smješka se.
- Fina je, neprimjetno izvadi ogromnu dlaku, onda tiho pljucka loše samljevenu kavu.
Ona se i dalje smješka i pravi se da ne kuži da nešto ne štima.
Sad on zbunjen, da popravi dojam, govori: - Smijem?, i zabacuje joj kosu prstima iza uha.
Ona se samo nasmiješi osmijehom odobrenja.
On joj lijepo stavi kosu iza uha, malo joj takne vrat i obraz i kaže: - Evo, sad si sva prekrasna!
Ona tiho spusti pogled, sramežljivo se zacrveni, nasmiješi...i kaže: - Drag si. Nagne se prema njemu i prolije ga kavom po prsima na što on kaže: - Uh, nekako mi je toplo oko srca od tvoje blizine.
Ona uzme vlažnu krpu da ga obriše. Otkopča mu košulju, ali vidi da je otišlo i na košulju: - Ah, najbolje da je odmah skineš, da se fleka ne osuši pa ćemo odmah to srediti.
On se malčice zbuni, ali skine košulju, vidi kako se zabrinula pa reče: - Ma nije to ništa, samo mrlja od kave.
- Ma da znam, ali bolje da odmah riješimo to, ipak, šteta je
- nasmiješi se, uzima košulju i ovlaš ga dotakne po ramenu.
Zadrhti od tog dodira, poželi da potraje. Kaže: - Aha, evo, izvoli.
Uzima košulju, odlazi je čim prije srediti u kupaonu., ostavlja je tamo, vraća se i prilazi mu s leđa i rukom mu pređe lagano po vratu pa prstima prema kosi.
- Evo, problem riješen.
On se nesvjesno trzne i skoro uzdahne od ugode. Nasloni se nesvjesno još bliže nazad, da joj bude bliže.
- Baš si pažljiva, reče.
Pogleda ga i ruku mu obavije oko vrata i sjedne mu u krilo...i samo ga promatra bez riječi.
Gleda je u oči... ruke mu se same nađu oko njenog struka... jedna ruka mu se diže do lica... takne joj obraz....uho...i jednostavno, sasvim prirodno...poljubi je...ona se ne opire nego uzvrati poljubac...jednom ga rukom grli oko vrata, drugom mu nježno miluje lice...
Kad osjeti kako mu prirodno uzvraća poljubac, prsti mu se sami zapletu u njenu kosu... druga ruka se diže i na njenom obrazu je, nježno je drži...i ljubi...i ljube se...još joj drži glavu dlanovima, odmakne joj lice, gleda je u oči... i kaže: Odlična ti je kava.
Nastave pijuckati kavu dok mu ona i dalje sjedi u krilu...gleda ga u oči...preko ruba šalice kave.
Otpije kavu uz velike teškoće…osjeća njezino toplo tijelo, ugodnu težinu.
Ona se lagano meškolji, malo ga izaziva...zločesto, ali opet bezazleno...osjeća da je nemiran pod njom...
Jednom rukom drži šalicu, a druga mu je na njenom struku, da ne sklizne...i nesvjesno je počinje maziti po leđima ...osjeća njezine pokrete i pokušava prikriti da mu to godi.
Ona uživa u nježnim dodirima, maženju, po leđima...kao da je znao da to obožava...lagano se izvija od ugode...smješka se...
- Uh, kako je lijepo vidjeti taj osmjeh.
Dlan mu nježno ide gore...do vrata, takne vrat...dolje...do dna leđa...nagne se prema njoj dok je gleda u oči...i iz čista mira je polako poljubi u vrat i opet se vrati nazad.
Ona odloži svoju šalicu...prstima mu prolazi kroz kosu...upitno ga pogleda: A zašto si stao?
Nagne se prema njemu, prema njegovom licu, skroz do njegovog uha i šapne mu mazno: - Nemoj stati. Paše mi to.
Zagrli je rukom oko struka i nagne se skupa s njom da odloži šalicu... cijela glava mu je zagnjurena negdje u vrat, prekrivena kosom. Odmakne joj kosu s vrata, ispod uha i poljubi lagano jednom, pa još jednom...
Ona ga primi objema rukama. Obje mu ruke zaroni u kosu...mazi ga...niz vrat...prema leđima...naginje se prema njemu, a on osjeća njezinu toplinu...toplinu njezinog tijela...ljubi ga po vratu...prema uhu...skroz iza uha...
On protrne... uho mu je strašno osjetljiva zona... kao i vrat... ljubi joj vrat... bradu... opet joj uvlači dlan u kosu, druga mu je na njenom bedru...
Lagano je mazi dok se primiče lagano otvorenim usnama... pogleda je u oči... ne može više…poljubi je polagano i još jednom
Ona mu uzvraća pogled...uzvraća mu poljubac žedno otvarajući usne za još...još...još...
Izvija se pod njegovim prstima...sve više se privija uz njega...ruke spušta na njegova prsa...prelazeći preko njegovih bradavica...prema trbuhu...
On uživa u dodiru njenih usana... njenih prstiju... okreće joj glavu prema sebi još više, ljubi je vatreno, duboko, osjeća njezin vlažan jezik, uživa u tom dodiru... prsti mu klize njezinim bedrom, gladi ju, pritišće ga svojom težinom tako pripijena, uživa u tome…
Prsti mu uskoro krenu prema gore...i nađu se pod njezinom tankom majicom...osjeća njezine napete bradavice pod svojim prstima...želi ih ljubiti, ali majica mu smeta...želi joj je skinuti, ali nije siguran smije li.
Istražuje neko vrijeme, lutajući prstima pod njezinom majicom ne prestajući je ljubiti, ali osjeća kako joj tijelo lijepo reagira...kako ga ljubi dok ju dira i mazi, lagano gnječi ispod majice…
Prima s drugom rukom rub majice, lagano ga diže prema gore spreman da stane ako ga zaustavi...cijelo vrijeme se ljube... majica je već do vrata... jedva se odvoje... majica ide preko glave.... i odmah je nastavlja ljubiti, ali sada osjeća njezinu golu kožu na svojoj.
Sada se potpuno okrenula prema njemu...u krilu...prebacila je desnu nogu preko njegove lijeve...sad sjede jedno nasuprot drugome u potpunosti, a opet prilično sjedinjeni...naslanja svoje grudi na njegovu kožu...rukama istražuje njegovo tijelo...osjeća pod sobom da su mu hlače već odavno napete...to je veseli...ljubi ga...naizmjence njegove usne...uho...vrat...rame...
Jedva dozvoli da se malo udalji dok prebacuje nogu, ali tada osjeti kako je to zapravo pametno... primi je za bokove i pomakne bliže k sebi...osjeća njezinu toplinu i težinu na napetim hlačama...
Kada ga počne tako ljubiti...spontano uzdahne od užitka, ne može ništa, samo se nagne i pusti da joj usne klize...pritom joj mazi prstima leđa...kosu....prima je za bokove i namješta je još bolje da osjeti između nogu koliko mu to godi.
Ona ga ljubi...prsti joj klize posvuda...žedna njegovih poljubaca...on je ljubi neprestano...ona svaki poljubac uzvraća...neprestano se meškolji u njegovom krilu dok je on prima za bokove...njoj paše osjetiti njegovu tvrdoću pod sobom...
Nagne se unazad...udalji se od nje...ona se zbunjeno odmakne od njega...on je pogleda toplo i nagne se, ljubi joj vrat, grudi, uvlači polako bradavicu u usta, igra se jezikom s njom...i lagano je drži za bokove i pritišće na sebe, ona se lagano trlja o njega preko hlača...uživaju zajedno.
Ona ga ljubi...uživa neizmjerno...i kaže: - Dušo, kava će nam se ohladiti.
On je pogleda, pokušava se sabrati i kaže: - Zemlja se vrti oko Sunca!
Ona se nasmije i cmokne ga veselo i nasmiješeno, uzme svoju šalicu kave i njegovu...da njemu njegovu šalicu...otpijaju zajedno još jedan gutljaj gledajući se i smješkajući preko ruba šalice.
On joj namigne dok se gledaju, ne može odoljeti... ona se nasmije široko... a on gušta u njezinoj vedrini i blizini…

- 00:40 - Komentari (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.08.2009.

Važna si...

Sei importantepjeva


Kula

Sand Castle Pictures, Images and Photos

children holding hands Pictures, Images and Photos


Rabin Harold Kushner gledao je djecu, koja su na obali zidala kulu iz pijeska. Kada su upravo završili zamišljenu kulu, za koju su potrošili puno vremena i strpljenja, došao je val i izravnao kulu sa zemljom. Rabin je očekivao suze i bijes.
Djeca su sjela, primila se za ruke i počela se smijati. Malo zatim, započela su graditi novu kulu.
Rekao je: "Spoznao sam, da su me naučila veoma važnu lekciju. Sve stvari u našem životu, koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su u pijesku. Trajni su samo naši odnosi s ljudima. Prije ili kasnije doći će val i odnijeti ono, što smo sagradili s tolikim trudom. Kada se to dogodi moći će se smijati samo oni, koji će se imati s kime držati za ruke!!"


Mom and Dad Pictures, Images and Photos

- 20:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.08.2009.

Bez naslova...

Frida Kahlo Pictures, Images and Photos

Frida Kahlo: Ožiljci su mjesta kroz koja jedno biće ulazi u samoću drugoga.

Tako je lako gledati zvijezde,
Tako je lako maštati o tebi,
Lako je sjećati se onog proljeća
Kada sam s osmijehom na licu ponovno se rodila,
S tvojim prstom na svojim usnama otkrila nježnost
Kakvu sam nekad tek sanjala.
Kao da si stavio pečat na sve ono što si tada dao…
I na poljupce,
I na dodire,
I na onaj svoj gladni vučji pogled,
I na one snažne zagrljaje kojima si me stezao.
Čak i sjećanja na mirise tog kasnog proljeća
I ranog ljeta
Sad tako prokleto lako izmamljuju osmijeh.
Sve se čini tako prokleto lako.
Baš onako lako kako sam te ljubila
I kako si još lakše uzvraćao…
Lako je gledati dugu i zamišljati mostove
Koji će možda jednom i biti sagrađeni
Mostove koji će jednom spojiti dvije daleke obale
Jednom…u onaj isti sumrak…kasnog proljeća…
Ranog ljeta…
To je tako lako…
A tako je teško uopće i zamisliti tvojom se zvati…

Idi…prošetaj i udahni mirise kasnog proljeća i ranog ljeta…tako je lako…

- 00:59 - Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.08.2009.

U2

U2 Pictures, Images and Photos

Veliko iščekivanje...
Isplatilo se! Do posljednje sekunde. Dojmove još slažem, a i teško je uopće opisati jučerašnju atmosferu s Maksimira. Već me je i Snow Patrol oduševio iako za moj ukus imaju malo preujednačen ritam na svim pjesmama. Ali, nisu loši.
A onda su izašli ONI...veliki...U2...
Nisam ni sama vjerovala koliko sam se uspjela blizu progurati do stagea. Nekih 15ak, 20ak metara. Nevjerojatno! Kad su izašli skoro sam prestala disati. smijeh
Atmosfera predobra. Stadion prepun, valovi u iščekivanju...
Međutim, osobno sam imala tek jednu malu zamjerku - to što je izbor starih stvari bio premali. Definitivno premali za moj ukus...ali sve ostalo uspjelo je nadoknaditi i taj mali nedostatak...možda i zato jer je na kraju, na bisu, otpjevao moju najdražu With or without you...

- 10:12 - Komentari (17) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.08.2009.

Dugo toplo ljeto


Otvori mi svoje dvore - klapa Cambi

Vruće je. Ajde, sad se malo lakše diše. Ipak su 22 sata, došla sam ohlađena s kupanja, a onda i s kavice. Cijelo sam vrijeme danas pokušavala smisliti nešto za napisati. Osjećam potrebu, „obavezu“…a ja ne pišem onda kad moram, nego samo onda kada to želim i kad mogu. Kad imam inspiracije. Ali, ova vrućina kao da je isisala i posljednju mrvicu inspiracije iz mene. Zlobnici će reći: „Da imaš o čemu pisati, ti bi itekako pisala!“
Ali, neka. Uopće se neću ni truditi uvjeravati bilo koga u bilo što suprotno. Ja znam što se događalo, koliko se događalo, kako se događalo. Znam da kad bih krenula pisati i kad bi me posjetila muza, pisala bih i pisala. Ali…ne ide…no
Slažem događaje, slažem doživljaje…
I onda mislim, a zbog čega uvijek moji postovi i napisi uopće moraju biti neki kvaziknjiževnoumjetnički? (ovo i nije riječ, ali nema veze) rolleyes
Dakle, moj je boravak u Zagorju bio produžen prije odlaska na more. I to prvi put u pet godina mojeg prebivanja tamo. Čak sam tri dana službenog godišnjeg provela gore. Nevjerojatno! Znam da ćete sada, svi koji me čitate, pomisliti: Aha, opet je pokvarila neke cijevi pa se družila s vodoinstalaterom.zubo
E pa nisam! Mali bi se družio, ali sam odlučila ipak samo se malo naslađivati, nahraniti svoj ego i to je to. Ipak je to premlado za mene. Ne da mi se poučavati i nakon radnog vremena. smijeh
Nadalje, nekako se posložilo da sam počela ružiti vani i odjednom su prepoznate neke moje, već i meni zaboravljene, kvalitete. Lijepo je otkriti zaboravljeno. sretan
A onda…put juga…posljednji tunel na autocesti i pogled na Kvarner…mir…i bezbroj misli koje traže svoje mjesto, svoju „rupu“ da se negdje smjeste. Ne brinem se previše jer znam da, ako nigdje, a onda ovdje, doma, naći će svoje mjesto sve ono što luta negdje…nemirno…nespokojno…
Čekao me put u Dalmaciju…Zadar…Omiš…finale klapskog festivala. Nešto čemu sam se posebno veselila. A pobijedili su moji favoriti – klapa Cambi. A sve to sam još imala priliku gledati iz neslužbenog green rooma i to s jednim od članova klape Nostalgija. Zaista, doživljaj potpun! thumbup
Put je od samog početka do samoga kraja bio više nego savršen, prepun događanja.
Voljela bih jedino da iz sjećanja mogu izbrisati svjetla kola hitne pomoći, jurnjavu autom za istim, bolnicu i sve ono što se dogodilo dan prije mojeg povratka u Rijeku. tuzan
Sada prepuna najrazličitijih dojmova, skupljam snagu za najveći spektakl godine kod nas – koncert U2! I to nedjeljni! thumbupcoolsmijeh

- 22:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< kolovoz, 2009 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Siječanj 2017 (1)
Listopad 2015 (1)
Lipanj 2012 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (3)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (6)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (11)
Svibanj 2009 (4)
Travanj 2009 (5)
Ožujak 2009 (10)
Veljača 2009 (16)
Siječanj 2009 (7)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (9)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (14)
online

Novo izdanje...

  • never let go Pictures, Images and Photos

    Možda su zvijezde osvijetljene da bi jednoga dana svatko od nas pronašao svoju. (Mali princ)


    Kaže se da je potrebna samo jedna minuta da bi se zapazila jedna posebna osoba, jedan sat da bi se je procijenilo, jedan dan da bismo shvatili da bismo je rado imali ili voljeli, ali je potreban cijeli život da bismo je zaboravili!

Najdraži stihovi