Južina na sudnjem danu
Mjesto kristala
Imam dva plava oka,
Izmorena,
Što na sivo
Preliju se.
Potrebna jedino
Nasukanim ljušturama
Na obalama
I strminama ovih
Nevremena.
Modrina me jutrom budi
Smradom oživljava
Moje krepano srce
Raspadam se dišući.
Sjediš u mraku
S draganom u krilu
I opijum ti šapće
Te krasne, te divne
Slasne riječi, riječi
Same riječi.
Reflektori pale
Ove pozornice bijede
I nemamo što ponuditi
Ni recept za sretan
Kraj.
Ubrizgano mi je,
Sada i uvijek
Osjećam samo
Ništa više,
Samo osjećam dubinama.
Idi, kupi,
Kupi kamelije,
Konje, dijamante
Kupi mjesečinu
I svoj grob!
Mene ne prizivaj
U sjećanjima.
Ne budi, odsanjano.
|