...u indigo svijetu

ruke Ljubavi...

Kad bih imala ruke...
Držala bih vodu u dlanovima za vječnost,
Klizila prstima niz ogledala mora i jezera.
Odmotavala klupka stogodišnjih laži,
I umirila vjetrove s božanskih visina.



Da imam ruke vrijedne njega...
Pokrila bih mu oči da me raspoznaje po mirisu,
Zaustavila pstima usne kada previše priča,
Obgrlila ga kilometrima zagrljaja,
I vječno ruku u njegovoj ruci skrila.



Kad bi moje ruke svete bile...
Pomazila bih i moje najdraže prokletstvo,
Dotaknula sve oči isitine koje u mene pilje.
Zaštitila bih dijete sutrašnjice,
I zarila prste u bolne prošlosti.



Da imam ruke umjetnice...
Iz gline bih izradila nove ljude,
Šarala nove oblike i boje na platnima ratišta,
Zašila sve rupe na dušama i omotala svilom,
Nadsvirala buku usamljenosti i beznađa.



Da doista postojim...
Rukama bih prepričala svijet.

I look into the mirror
See myself, I’m over me
I need space for my desires
Have to dive into my fantasies
.
I know as soon as I’ll arrive
Everything is possible
Cause no one has to hide
Beyond the invisible
.
Latvian chant
Sajaja bramani totari ta, raitata raitata, radu ridu raitata, rota
(translation
The brave and wise men came together on horse)

Close your eyes
Just feel and realize
It is real and not a dream
I’m in you and you’re in me
.
It is time
To break the chains of life
If you follow you will see
What’s beyond reality
.
Ne irascaris domine,
Ne ultra memineris iniquitatis:
Ecce civitas sancti facta est deserta:
Sion deserta facta est:
Ierusalem desolata est:
Domus sanctificationis tuae et gloriae tuae
(translation
Do not be angry lord,
Or remember iniquity forever:
Behold the holy city is a desert:
Sion is mad a desert:
Jerusalem is desolate:
The house of your holiness and glory )





Simbolika je Boga svuda oko mene,
ne trudim se više zanijekati Ga.
Ljubim neke ideale,
a zapravo želim čisto nesavršenstvo.

Postoji svijet iza ovih očiju
i zbog tog sam sretna jer sam slijepa.
Nesigurno koračam ususret pepelu moga bića
jer s temeljima starih kula,
nestaje i jedna Ja.

Više ne želim kupovati vrijeme
puštam ga neka teče i teče...
moji sati su u drugim jedinicama
precjenjeni njegovim riječima.

još malo mi treba i sanjat ću neprestance bez buđenja...
još malo da povjerujem u simbiozu dvaju života.

Jutros sam čistila ogledalo na kojem velikim slovima piše Antonia.
U odrazu sam srela nepoznata muškarca.

Gušio me je jer odjebavam dvadesetogodišnje tajkune,
Jer i dalje tražim dječaka koji će me znati nasmijati,
Jer još uvijek ne vjerujem u prodane priče,
Jer znam prebrzo pročitati ljude,
Jer previše pričam,
Jer sam prevesela,
Jer znam više no što želim....




Pazite da vaša božanstva
Ne ispadnu vragovi....