|
|
| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
online
Moj mail:
paix.blog@gmail.com
Volim:
Glazbu
Čokoladu (the movie)
Čokoladu (the book)
Mitologiju
Stinga
Kavu s mlijekom
Moj laptop
Šetati
Spavati
Kestene
Njega
MOJ STARI BLOG
VOLIM ČITATI:
Anchi
Apple
Aries
Black Pearl
Blues Svezenski
Born to be wild
Clarisss
Dagoberhr
Detalj
EmptyHeartedGirl
Gedeon
In my place
Ima jedan svijet
Kaira
kiiiik
Krijesnica
Lakeisha
LondonSKY
Magicna Noc
Marsijanka
Mini Maxine
Muha
Nadobudan
Nemam pojma
Nikad kao Bane
Nihonkichigai
Pegy
SamohranaMajka
Siobhan
Staticna
Vitae
Zena zmaj
He runs and runs and runs. And when he's exhausted himself, he returns to me, puts his head in my lap and asks me to help him find a way to die.
FIELDS OF GOLD
You'll remember me when the west wind moves
Upon the fields of barley
You'll forget the sun in his jealous sky
As we walk in fields of gold
So she took her love for to gaze awhile
Upon the fields of barley
In his arms she fell as her hair came down
Among the fields of gold
Will you stay with me, will you be my love
Among the fields of barley?
We'll forget the sun in his jealous sky
As we lie in fields of gold
See the west wind move like a lover so
Upon the fields of barley
Feel her body rise when you kiss her mouth
Among the fields of gold
I never made promises lightly
And there have been some that I've broken
But I swear in the days still left
We'll walk in fields of gold
Otvorim danas svoj mailbox kad ono: Dobila sam na lutriji !!!!!!!!!!!
I ne samo to, dobila sam na barem 10-ak lutrija !!!!
Yeah right.
Ti mi mailovi već idu na živce. I kad već postoji onaj pretinac za spam poštu, zašto zaboga takvo smeće ne ide u njega nego direktno u moj inbox.
Svakodnevno provjeravam poštu i moja osobna pošta spada u 1/100 onog što dobijem. Lanci sreće, pisma ovog lika onome tipu i sl. Zašto? Zašto??
Moje frendice su postale ovisne o lancima sreće. Dobivam ih na desetke svakodnevno i svaki puta ih uredno brišem bez čitanja. Rado bih im ja prigovorila na tome, ali radije šutim.
Danas sam dobila sliku nekog čovjeka s ''duhom'' žene koji stoji pokraj njega. To, naravno, nije fotomontaža i svi vjeruju da moraju poslati taj mail na XX adresa jer će ih u protivnom susreći zla sreća. Poslala sam ga… ravno u smeće.
Malo jesam praznovjerna, ali toliko ipak nisam.
A ono što se ja pitam jest kako se ljudima da sjesti za komp i poslati minimalno 5 takvih mailova na 10-15 adresa. I pod time ne mislim da to dugo traje, ali kako im nije neugodno tako zagnjaviti ljude s tim svojim praznovjerjem? Mislim, nije to meni teško obrisati, ali često mi se dogodi da usput slučajno obrišem i svoju privatnu poštu, a i inbox mi je stalno zatrpan.
I ovaj… meni je još teže jer imam… pa .. samo 10-ak e-mail accounta.
Naime, kao ex-vlasnica 3 bloga, svakome sam morala dati novu e-mail adresu, zatim postoji ona ''službena'' namjenjena nadobudnim asistentima s faksa koji nam šalju obavijesti na e-mail.
Zatim, ona za prijatelje iz srednje skole, jedna koju koristim za arhivu privatnih poruka s jednog foruma, zatim ona za moje ''internacionalne'' prijatelje, dvije adrese su za MSN accounte makar MSN vise ne koristim…itd.
Ne, ne čitate blog luđakinje niti ovisnice o e-mailu. Tjedno dobijem 5-6 e-mailova na koje odgovaram (tj. koji nisu spam), ali eto… dogodilo se, sasvim slučajno, da mi se tijekom godina nakupilo 10-ak accounta.
I sad zamislite kako mi je boriti se protiv spama. Kao borba s vjetrenjačama….
Još samo jedan ispit. Samo jedan. I riješila sam godinu.
Jedina stvar koja će mi ovo ljeto nedostajati kod faksa su šetnje s frendicom nakon 6-7 sati vegetiranja na predavanjima. Tako smo znale razbuditi i razvedriti.
I najvažnije, tako su JEDNOSTAVNE. Nema glumljenja, iscrpljivanja, pametovanja, ne moramo biti oprezne kad nešto govorimo. Opustimo se, nema neugodne šutnje ni onog ''jedan šuti, a drugi sluša'', jednake smo, na istom nivou, nema debata, svađanja, nametanja mišljenja… Mogu bez problema izvaliti neku glupost jer znam da će mi se ona nasmijati i pridružiti.
Na tih nekoliko sati nam se živo je** što se događa u svijetu, je li se Bush ugušio perecom, je li vlada u gabuli.
Prepričavamo si anegdote koje bi nam drugim bilo glupo ili neugodno ispričati jer su njima nevažne.
Znate kad nešto nekome kažete, on/a samo kaže ''Aha'' i počne pričati o sebi ili otvori novu temu? E pa toga nema kod nas. Ako treba pričat ćemo sat vremena o tome kako je ona obula dvije različite čarape, a meni je ostala zaljepljena najlon čarapa na čičku od jakne (što se i jednom dogodilo ali nevermind sad).
Planiramo budućnost (možda malo utopijsku) i shvatimo da imamo iste ciljeve i stavove. Faks, obitelj, posao...
Da, to će mi definitivno nedostajati ljetos. Ženski jednostavni razgovori. Čitanje misli jedne drugoj. Hihotanje. Biti s nekim tko je ista ja.
Tko zna? Možda smo blizanke u prošlom životu…
.
Odlučila sam - Danas ne izlazim iz kreveta.
Osim popodne kad moram skočiti do faksa uvjeriti se da sam pala, i osim onih par puta kad ću zgrabiti nešto hrane.
9:00 - zvoni mobitel. Bla bla bla bla. :wub:
9:20 - ne mogu odoljeti porivu da ne upalim laptop koji leži kraj mog kreveta.
11:43- zatvaram laptop umornija nego ikad, okrenem se na drugu stranu promrmljam ''Bit će jebeni dan.'' i… zaspim na punih 10 minuta.
11: 53 - Primjetih da mi je mučnina nestala, zaletim se do kuhinje uzmem hrane i sva sretna koristim trenutke blaženstva u želucu da nešto pojedem. ''Ah'', pomislim ''That's life. Samo ja, čokoladni keksi, čaj i moj krevet''
12:05- Nije dugo potrajalo- kad evo opet mučnine. Bilo je lijepo dok je trajalo.
12:08- Zove me majka. Opet joj cvilim zbog mučnine. Nabraja mi milijun bolesti , ali drži se gastritisa. Nabroji mi hrpu lijekova koje bih mogla kupiti, ali drži se jednog Čije Sam Ime Zaboravila.Pričamo o svemu, pričam joj faksu, govori mi kako sam još mlada i što me sve čeka. ''Znam.'' Mislim da mi suze naviru na oči, ali nisam sigurna jer nisam tužna, nisam ništa, osim malo nostalgična. Mora da je mučnina u pitanju.
12:30- upalim tv. Sapunica. Jeeeeeeeeeeeee. Ostavim je i slušam dernjavu na espanjolu.
I dalje sam odlučna da meditiram do kasnog popodneva i ništa ne radim. Dosta mi je bilo stresa za ovaj tjedan. Želim uživati.
12:35 (POPODNE) Objavim post na ovom blogu, ostavim par komentara, odlučim- uskoro gasim laptop.
Bye bye virtulani svijet, hellouuu zemljo snova.
.
Čini se da se opet vraćam Camusu i njegovu razmišljanju.
Prije više od godine dana na blogu sam napisala:
''Čovjek je bačen u život protiv svoje volje i to je temelj apsurda.
S time se slažem. Nisam odabrala biti rođena. Bacili su me tu i što bih sad ja trebala? Živim, istina. I živjet ću. Ali naporno je, ne da mi se. Pazi ovo, radi ono, misli ovo, moraš ono, daj ovo... NE DA MI SE.
Bez brige, ne progovara to samodestruktivnost ili suicidalnost iz mene. To nikad.
Progovara bezvoljnost, fatigue. ''
E pa Fatigue se vratila u moj život. Barem nakratko. Nekako sam izgubila volju, nemam nikakvih želja, nikakvih planova, ništa što bi me vodilo, ničime nisam zadovoljna.
Prije par tjedana bih se smijala da ovo pročitam jer sam isplanirala cijelo ljeto, slijedećih nekoliko godina… Ali onda sam valjda oboljela od kroničnog umora, stresa izazvanog učenjem, faksom…. I posljedica je ovo sadašnje stanje.
I makar stav ''Je.. mi se za sve'' ima svojih prednosti, ipak čekam da čim prije završi i da se mogu vratiti svojoj hipersenzibilnosti, preuveličavanju problema, pronalska zadovoljstva i svemu što se očekuje od ženskog bića predvođenog hormonima i milijun nijansa emocija.
Mali dodatak: nije ovo vrijeme u pitanju. Zapravo, zahvaljujem Majci Prirodi što ne moram učiti uz vrućine.
.