
Odlučila sam - Danas ne izlazim iz kreveta.
Osim popodne kad moram skočiti do faksa uvjeriti se da sam pala, i osim onih par puta kad ću zgrabiti nešto hrane.
9:00 - zvoni mobitel. Bla bla bla bla. :wub:
9:20 - ne mogu odoljeti porivu da ne upalim laptop koji leži kraj mog kreveta.
11:43- zatvaram laptop umornija nego ikad, okrenem se na drugu stranu promrmljam ''Bit će jebeni dan.'' i… zaspim na punih 10 minuta.
11: 53 - Primjetih da mi je mučnina nestala, zaletim se do kuhinje uzmem hrane i sva sretna koristim trenutke blaženstva u želucu da nešto pojedem. ''Ah'', pomislim ''That's life. Samo ja, čokoladni keksi, čaj i moj krevet''
12:05- Nije dugo potrajalo- kad evo opet mučnine. Bilo je lijepo dok je trajalo.
12:08- Zove me majka. Opet joj cvilim zbog mučnine. Nabraja mi milijun bolesti , ali drži se gastritisa. Nabroji mi hrpu lijekova koje bih mogla kupiti, ali drži se jednog Čije Sam Ime Zaboravila.Pričamo o svemu, pričam joj faksu, govori mi kako sam još mlada i što me sve čeka. ''Znam.'' Mislim da mi suze naviru na oči, ali nisam sigurna jer nisam tužna, nisam ništa, osim malo nostalgična. Mora da je mučnina u pitanju.
12:30- upalim tv. Sapunica. Jeeeeeeeeeeeee. Ostavim je i slušam dernjavu na espanjolu.
I dalje sam odlučna da meditiram do kasnog popodneva i ništa ne radim. Dosta mi je bilo stresa za ovaj tjedan. Želim uživati.
12:35 (POPODNE) Objavim post na ovom blogu, ostavim par komentara, odlučim- uskoro gasim laptop.
Bye bye virtulani svijet, hellouuu zemljo snova.
.
Post je objavljen 14.06.2007. u 13:01 sati.