Opet čitam natječaje...
Listala sam nedavno jednu od brošura koje sam pokupila na nekom sajmu poslova. Sigurno 50% poslodavaca koji su se tamo predstavili navodi kašnjenje kao najnepoželjnije u vezi intervjua. U skladu s Murphyjevim zakonom potpomognutim lošim navikama, prošli sam se tjedan tražeći firmu br. 3 izgubila i zakasnila... Žurila sam se da do 14h stignem na intervju u firmu, u onoj zgradurini koja nalikuje na Zagrepčanku, tamo dolje negdje na Vukovarskoj. Bila sam već jednom u toj zgradi, na nižim katovima je šoping-centar, a gore uredski prostori pa mi je bilo znano da se liftovima iz šoping-centra stiže maksimalno do drugog kata i da postoji sporedni ulaz, tamo gdje je u prizemlju poslovnica jedne banke, s liftovima s kojima se može gore do uredskih prostorija. Kružila sam malo po prizemlju i kako bih uštedjela na vremenu tražila upute od nekih žena što su sjedile u obližnjem kafiću. Uputile su me na sporedni ulaz, ja unutra, uđem u lift. Gužva. Lift pauzira na svakom katu. Nerviram se. Prije ću pješke do 5. kata. Izađem na 5. katu i ispada da sam u krivom dijelu zgrade jer tu nigdje nema te firme. Vratim se u prizemlje, krenem pokrajnjim stubištem i tek na 4. katu shvatim da niti ono ne vodi tamo. Već je 14:15. Trčim do prvog lifta (valjda je to sad pravi), objašnjavam djelatnicama koje tamo čekaju odlazeći s posla da kasnim gore na intervju. One me puštaju naprijed, ulazi još jedna žena sa mnom. Nekakva strankinja, mislim Francuskinja. Žena naime nije ništa razumjela i pritisnula tipku prije nego sam se snašla. Vrata se zatvore, lift opet krene dolje! Izlazim negdje u podrumu, tamo je trgovina/skladište tipa Bauhaus... Vidim nekakve teretne liftove sa strane, pitam jednog čovjeka kako najbrže na 5. kat do firme te-i-te (je li bio portir ili zaštitar ili prodavač nisam shvatila). Neprijazan je i ne može mi pomoći. Već je 14:30, a ja na rubu suza. Penjem se jedan kat gore, izlazim iz zgrade da bih mogla telefonirati - sinulo mi je naime u međuvremenu da bih barem trebala javiti da kasnim. Nazovem gđu Lalić, psihologinju, i kažem joj da sam se izgubila. Dok hodam po travnjaku iza zgrade, ona mi govori kako bi neozbiljno bilo da zaposle nekoga tko nije došao na intervju... odjednom ništa više ne čujem, mobitel kao da se zamrznuo. Vratim se dva koraka natrag misleći da je možda tamo bolji signal. Ništa. Čujem kako netko kuca. Tata otvara vrata i kaže: "Budi se, 7 je sati!"Prošli sam se tjedan tražeći firmu br. 3 izgubila na njihovoj ulici i zakasnila pet minuta na intervju, doduše ne s gđom Lalić, nego njenom kolegicom. Ako se netko razumije u snove, neka mi javi znači li ovo da me spomenuta firma neće zaposliti i investiram li dobro vrijeme budući da opet čitam natječaje. I govori li nešto posebno činjenica da se ta firma u snu tobože nalazila u zgradi na Vukovarskoj iznad "Avenue Malla"... Update 4.10.2008. Noćas sam sanjala da mi je stigao mejl od firme br. 2, zapošljavaju me u studenom i šalju odmah negdje van na projekt. Molim, preporučite stručnjaka  |
