"Ako ste uzeli moj prostor, hoćete li uzeti i moju invalidnost?" ili zašto (između ostalog) Bandića mrzim, a Olića volim
 Dobili smo niskopodne tramvaje i prošireni zeleni val. Hvala gradonačelniku i gradskim vlastima na idiotizmu koji financiramo iz svog džepa svi mi.Čovjek bi pomislio da bi u 21. stoljeću i ova usrana zemlja sa zapadnog Balkana mogla pokazati neki minimum senzibilnosti za one manje sretne sugrađane kojima su kolica zamijenila noge. Dok se u civiliziranim zemljama zahtijeva ne samo da se nova zdanja grade u cijelosti bez barijera, već se radi i na užurbanom prilagođavanju postojećih objekata, kod nas su težnje upravo suprotne! I to u zemlji invalida domovinskog rada (rekla bih i invalida prometnih nesreća, ali kod nas ima toliko puno "temeljitih" nesreća u biti većina ne preživi).  Damir Kvesić osoba je s invaliditetom, student je na četvrtoj godini na Filozofskom fakultetu i živi u Studentskom domu Cvjetno naselje. Kreće se uz pomoć elektromotornih kolica koja se napajaju putem baterije. (...) Međutim, unatoč naprednom pomagalu, njegovo kretanje je znatno ograničeno iz više razloga. Prvi i najvažniji je neprilagođenost javnih prometala, tramvaja i autobusa osobama s invaliditetom, drugi su neprilagođenost i nepristupačnost samih tramvajskih stanica, a treće su neprilagođeni pločnici i pješački prijelazi. (...) Tramvaj mu je nemoguće upotrebljavati zbog činjenice da tramvajske stanice nisu prilagođene, odnosno nisu dovoljno visoko ni blizu ulazu u tramvaj, unatoč novim i najmodernijim niskopodnim tramvajima u Zagrebu. Na gotovo svim je slučaj da je pri zaustavljanju tramvaj i predaleko, tako da bi i usprkos visini bilo nemoguće u njega ući. (...) Naposljetku, pomalo je smiješno da su tramvaji koji koštaju po nekoliko milijuna eura po primjerku u principu beskorisni, jer iako su niskopodni i prilagođeni za osobe s invaliditetom, ništa oko njih nije. (Jutarnji.hr/Sutra.hr)Dragi sugrađani, niste li sretni što ste dobili 70 novih, lijepih i klimatiziranih tramvaja koji olakšavaju ulaz starijima i roditeljima s dječjim kolicima, praktički neupotrebljivih za invalide u kolicima, s manje prostora po jedinici duljine, koji vuku veću struju iz mreže uzrokujući preopterećenje i krkljanac u tramvajskom i cjelokupnom prometu, a sve po cijeni od 111,9 milijuna eura iz vlastitog džepa? Prava sitnica. Ali to još nije sve! Samo za vas grad nabavlja još 70 takvih po simboličnoj cijeni od 140 milijuna eura! 14 njih već je pušteno u promet. Hm da... možda ćete reći - kad se urede stanice i ulice, pokazat će se da je ovo ipak bilo na korist invalidima. No kako takvo uređenje nije prioritet, pitam se koliko ćemo desetljeća čekati isplativost ove investicije. A tu je i drugi problem: stručnjaci se slažu da ne bi masovno u tramvaje trebali ulagati, nego u željeznički promet... Zašto nam onda točno treba tih 140 tramvaja? Skupo uredili zeleni val i 'zatvorili' ga za invalide: Pojavile su se argumentirane kritike koje su dovele u pitanje isplativost 30 milijuna kuna teške investicije. I dok su vozači mahom zadovoljni prometnicom, stanari i stručnjaci slažu se u jednom - novi zeleni val guši život pješaka! Osim što se dva čovjeka ne mogu mimoići na preuskom pločniku, u pitanje je dovedeno i kretanje osoba s invaliditetom koje njime ni na koji način ne mogu prolaziti. Prvi stručnjak koji je digao glas protiv ušminkane, ali ne i funkcionalne prometnice je Niko Gamulin, urbanist iz Zavoda za strategijsko planiranje. U njegovu društvu novinari Jutarnjeg lista ‘pročešljali’ su 1250 metara dugu prometnu kičmu i uočili njene brojne nedostatke. "Važno je naglasiti da bi tendencija gradskih čelnika trebala biti izbacivanje prometa iz centra grada, a otvaranjem ovog zelenog vala učinjeno je upravo suprotno. Prometnica više podsjeća na Ljubljansku aveniju, nego na prometnicu u centru", kaže Gamulin. (Jutarnji.hr)  Dragi sugrađani, sad ste sigurno sretni da je ova "investicija" iz vašeg džepa koštala samo bijednih 30 milijuna kuna, a ne kao tramvaji. I kada se budete vozili po zelenom valu i osjećali taj milijunski komfor, sjetite se tko vam je omogućio da budete još jednom privilegirani sudionici u prometu. I na čiju štetu.Gledala sam jučer utakmicu. Odličnih 3:0, ali je unatoč tome malo falilo da Padmé prolije slonovske suze kad je utakmica završila. Kada je Olić skinuo majicu i potrčao u prostor gdje sjede klinci u kolicima, jednom dao majicu, drugoga pogladio po kosi, s trećim se slikao... Update: Sudeći po današnjim novinama, moguće je da se ne radi o Oliću, nego Šimuniću. Znam, nisu oni slični, ali ja sam malo zbunjena... Uostalom, možda se radi i o obojici. |
