29.12.2007., subota

Poezija Taj dan sam odlučio da se prestanem javljati jednoj djevojci, i navečer izašao sa dečkima. Bilo je preljepo, nas tri, naš show. Upoznao sam neke nove djevojke, i jedna od njih je pripremala tulum sljedeći dan. Naravno i mi smo isto bili pozvani :) Sljedeći dan navečer, kupio sam bocu vina, našao se sa ekipom odabranih i zaputili se u nepoznato. Našli kuću, ostavili alkohol u kuhnji, pozdravili domaćicu, i izašli na balkon. Tamo ljepo zapaljene baklje, i zapaljene djevojčice. Odmah sam se sjeo između dvije, i odmah sam htio probati koja grize po prvom dojmu kojeg sam ostavio. Uzeo sam zdjelicu sa čipsom, i počeo ih hraniti. One koje su zagrizle sa njima sam pričao, koje nisu hm sa njima nisam pričao. Bila je jedna djevojka koja mi se svidjela još jučer navečer, slatka, smiješna i zabavna. I ona je sjedila malo dalje od mene, a između nas jedna druga kojoj dečko nije došao na tulum. I tako smo pričali o koječemu, od veza pa do pojedinih gluposti koje meni padnu na pamet. Ja sam se preselio u boravak da stavimo cd koji smo mi donjeli, ali kako sam ga stavio u zadnji đjep kako sam sjeo tako je on puko :X Niš tamo smo malo čagali, ja i te dvije djevojke dok su ostali ostali na balkonu. I kako smo malo popili, počeli smo se zajebavati, raditi gluposti od sebe, i onda izvalili na kožnom kauču. Di sam prosipao vino, ali sva sreća niko nije znao da sam ja :) I jedna djevojka je uzela knjiživu kajkavske popevke, i krenula čitati znam da smo se satrali od smijeha, jer su pjesme bile skroz blesave pogotovo na tom nariječju. I nakon skakutanja, su mi malo svirale klavir, onda smo se svo troje izvalili na taj kožni kauč, i ja sam uzeo kajkavske popevke u ruke, i potražio neke zanimljive i smiješne pjesme. Kada sam krenuo čitati, nisam čitao koda se zajebavam nego sam čitao dubokim i senzualnim glasom, koji zvuči jako jako ljepo pogotovo kada ga čuješ da projecira riječi nekoliko milimetara dalje od tvog vrata. Nakon nekoliko pjesama cure su bile očigledno napaljene, ali ja sam bio u dilemi koju ja želim. Ona koja mi se sviđala jučer je bila malo izgorila u licu i nije se neš obukla (u trenirci je bila), a druga je bila slatka i ljepo obučena (i bez dečka tu večer). Nakon nekog vremena ova prva nas je ostavila same, i otišla doma. Tako smo ostali samo ja i ova, dok su drugi i dalje bili na balkonu, zajebavali se i cugali. U tim trenutcima, kada smo ostali sami, smo se gledali, mazili, dirali, pričali o svemu, od prvog sexsa pa do stvari koje želimo za sebe u budućnosti. Nakon nekog vremena nisam više mogao čekati i primio sam je za ruku i rekao dođi... Odveo sam je u kuhnju, gurnuo na ormar i krenuo je poljubiti ali sam stao 1 cm dalje od njezinih usta. Ona je samo čekala, spremna, napravila je pozu i onda više nisam mogo čekati. Tako sam je poljubio, mislim da se sva naježila. Primio sam je za ruku i odveo na gornji kat, u sobu od ove domaćice. Bacio je na krevet, i skočio na nju, počeo je ljubiti, spuštati se do pupka, kad čujemo neko se penje stepenicama.... Brzo se popravimo, kad ono domaćica je došla „slučajno“ po haljenu da pokaže ovima dole... Uglavnom spustili smo se dole, i igrali onu glupu igru di si zaljepiš neš na čelo i pogađaš šta si... Ja sam bio Buda :) Nakon toga smo otišli doma, nisam se nikad našao poslje sa njom.

- 14:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #

20.12.2007., četvrtak

Odrastanje... Ima jedan film koji sam si sačuvao i koji pogledam svako malo, zove se The Breakfast club. Za one koji nisu gledali film, tema filma je da ekipa mora doci u subotu na „detention“, ili ti kazna im je da provedu subotu u školi. Grupa se sastoji od jednog sportaša, jedne navijačice, jednog štrebera, jedne cure koja je luda, i jednog siromašnog buntovnika. Svi su različiti, i dolazi do prepucavanja, svađe i kojekakvih zapleta. Ali oni se stignu upoznati za to vrijeme, i film pogodi jednu bitnu točku, koju ću spomenuti malo poslje. Neki dan sam razmišljao baš jer sam pogledao jedan dokumentarac od Desmonda morrisa, koji priča o tome kako je čovjek se razvijao od životinje i šta nam je ostalo od tada. Npr kako je još dan danas čovjeku nelagodno da jede sam u restoranu. Puno se ugodnije osjećamo kada smo sa prijateljima i dijelimo obrok. Da su to još uvijek ostatci iz naše prošlosti dok smo bili čopori i plemena, di smo sjeli i pekli životinje i jeli svi zajedno. Jedna scena iz dokumentarca me je posebno zaintrigirala. U sobi vidite čovjeka, koji ima svoj krevet, ima svoj frižider sa hranom. Jede 3 obroka na dan, ima toplu sobu i ima krevet za spavanje. Njegove osnovne portebe za preživljavanje su zadovoljene. Radi se o zatvoreniku (zatvor niže sigurnosti), i iako su mu sve potrebe zadovoljene to je jedan od najgorih stvari koje se ljudima mogu dogoditi. da budu zatvoreni negdje. Ali logički gledano, na sigurnom si, imaš sve, sigurniji si nego vani i imaš šanse da preneseš svoje gene. Npr lav se najede i spava 16 sati. Kada je gladan opet krene u lov i tako unedogled. Kod nas je drukčije, iako imamo zadovoljene osnovne uvijete za preživljavanje, mi idemo korak dalje. Ali zašto? U današnje vrijeme, umjesto lova o kojem je ovisilo hoće li tvoja familija biti sita ili gladna, imamo zamjenu to se zove posao. Ali nije samo posao zamjena za lov, nego sve što radimo od hobija, profesionalnog sporta, raznih igara koje igramo. To je ono što isto govore, ako voliš svoj posao svaki dan će ti biti igra. I tako kada postignemo da smo na nivou di smo si sredili život i osigurali smo si osnovne uvijete za preživljavanja, odjednom imamo vremena za te ostale stvari. Za razmišljanje, za dodatne stvari koje ispunjuju naš životu. Kupujemo kojekakve stvari da bi istaknuli svoju individualnost, i pokažemo drugima da nam je život razbriga, da možeš potrošiti novce na neke stvari, jer imaš sve pod kontrolom. Sada si možeš priuštiti da se malo igraš. Usporedimo drevni lov sa današnji igrama, npr sve sportske igre imaju svoje taktike, napade obrane, današnje poslovanje se svodi na ratovanje između firmi za bolje pozicije, da ne pričam o igri koja odlućuje je li većeras spavaš sam ili sa nekim. I sada razbijamo to razmišljanje sa jednom riječi. Ozbiljnost.. Šta je to? Uozbilji se, budi ozbiljan... Smisao The breakfast cluba je da povežu sve sudbine naoko različitih likova, i pokažu da je super biti mlad i da nas vežu isti problem, ali i iste radosti. Mladom čovjeku se puno toga oprosti, kažu „a mlad je kad će ako ne sad“. Radimo gluposti, ugrozimo svoje zdravlje, dovodimo svoje postojanje u pitanje, radimo budale od sebe. Skačemo sa mostova, pijemo, divljamo vani, bahatimo se jačima i mnogobrojnijima od nas, radimo budale od sebe prcajući ljude i gledajući njihove reakcije čisto za našu zabavu, vozimo divlje, kršimo zakone, pravila, ma miljon stvari. Ali zašto? Jer imamo osjećaj da smo ŽIVI! Sve radimo zbog tog osjećaja, kada idemo prema doma imamo takav osjećaj ispunjenosti i ugode, tijelo nagrađuje samo sebe za takve poduhvate. I misliš si kako je život ljep, nemožeš sročiti svoje zadovoljstvo u rečenicu. Imaš sve što ti treba, i samo trebaš uživati, razbriga. I samo će biti ljepše, veće, bolje.... Ali negdje tijekom toga puta... Desi se ružna stvar, ljudi se uozbilje. Ne žele raditi stvari koje su ih veselile prije, pre rizične su, glupe, nemaju logike i smisla. Druge ravnaju po sebi, i samo je njihov pogled na svijet ispravan. Ali je život isprazan, svodi se na rad, spavanje i provođenje vremena sa ljudima za blagdane sa kojima moraš se vidjeti, jer su ti u rodu. Kako se razvijamo kao rasa, tako si i produžujemo životni vijek sa medicinom i modernom tehnologijom, produžujemo si vrijeme za igranje na ovoj planeti. Onih 5 min kada je najslađe, kada si bio klinac a mama ti nije dala jer si morao negdje ići. Pogledajte stvari koje radimo kada nismo na poslu, i ne spavamo.. Nalazimo nove načine da se zabavimo, od filmova (za koje znamo da su gluma ali dopustimo da utjeću na nas), putovanja i druge kulture, druženja sa dragim ljudima, kojekakve aktivnosti koje nas potiču na razvitak i napredak.... bezbroj opcija, bezbroj novih stvari svaki dan.. Imamo dane kada imamo opravdanja da se ponašamo blesavo i ludo, rasporstrani su tijekom cijele godine. Čine nas sretnijima, tako i ovo vrijeme sada oko blagdana, svi se ugodnije i ljepše osjećaju. I onda meni neko kaže kada ćeš se uozbiliti? Nadam se nikada, ako počnem poprimati oblike gunđala nadam se da će me neko pljusnuti i dovesti u red. Zajebancija nikad ne umire, i kad ću biti deda prcati ću druge dede i skrivati im umjetne zube ili zajebavati ih za umjetne kukove. Kada je dijete u majčinoj utrobi već zna svoju smisao života, jer dijete se ne rita iz neke biološke ili kojekakve potrebe, nego jer se igra već u majčinoj utrobi.

- 23:37 - Komentari (8) - Isprintaj - #

16.12.2007., nedjelja

Šta se desilo svim dobrim dečkima? Naišao sam na jedan text koji me je duboko dirnuo u dušu, ako znate engleski čitajte ispod: I see this question posted with some regularity in the personals section, so I thought I'd take a minute to explain things to the ladies out there that haven't figured it out. What happened to all the nice guys? The answer is simple: you did. See, if you think back, really hard, you might vaguely remember a Platonic guy pal who always seemed to want to spend time with you. He'd tag along with you when you went shopping, stop by your place for a movie when you were lonely but didn't feel like going out, or even sit there and hold you while you sobbed and told him about how horribly the (other) guy that you were fucking treated you. At the time, you probably joked with your girlfriends about how he was a little puppy dog, always following you around, trying to do things to get you to pay attention to him. They probably teased you because they thought he had a crush on you. Given that his behavior was, admittedly, a little pathetic, you vehemently denied having any romantic feelings for him, and buttressed your position by claiming that you were "just friends." Besides, he totally wasn't your type. I mean, he was a little too short, or too bald, or too fat, or too poor, or didn't know how to dress himself, or basically be or do any of the things that your tall, good-looking, fit, rich, stylish boyfriend at the time pulled off with such ease. Eventually, your Platonic buddy drifted away, as your relationship with the boyfriend got more serious and spending time with this other guy was, admittedly, a little weird, if you werent dating him. More time passed, and the boyfriend eventually cheated on you, or became boring, or you realized that the things that attracted you to him weren't the kinds of things that make for a good, long-term relationship. So, now, you're single again, and after having tried the bar scene for several months having only encountered players and douche bags, you wonder, "What happened to all the nice guys?" Well, once again, you did. You ignored the nice guy. You used him for emotional intimacy without reciprocating, in kind, with physical intimacy. You laughed at his consideration and resented his devotion. You valued the aloof boyfriend more than the attentive "just-a-" friend. Eventually, he took the hint and moved on with his life. He probably came to realize, one day, that women aren't really attracted to guys who hold doors open; or make dinners just because; or buy you a Christmas gift that you mentioned, in passing, that you really wanted five months ago; or listen when you're upset; or hold you when you cry. He came to realize that, if he wanted a woman like you, he'd have to act more like the boyfriend that you had. He probably cleaned up his look, started making some money, and generally acted like more of an asshole than he ever wanted to be. Fact is, now, he's probably getting laid, and in a way, your ultimate rejection of him is to thank for that. And I'm sorry that it took the complete absence of "nice guys" in your life for you to realize that you missed them and wanted them. Most women will only have a handful of nice guys stumble into their lives, if that. So, if you're looking for a nice guy, here's what you do: 1.) Build a time machine. 2.) Go back a few years and pull your head out of your ass. 3.) Take a look at what's right in front of you and grab ahold of it. I suppose the other possibility is that you STILL don't really want a nice guy, but you feel the social pressure to at least appear to have matured beyond your infantile taste in men. In which case, you might be in luck, because the nice guy you claim to want has, in reality, shed his nice guy mantle and is out there looking to unleash his cynicism and resentment onto someone just like you. If you were five years younger. So, please: either stop misrepresenting what you want, or own up to the fact that you've fucked yourself over. You're getting older, after all. It's time to excise the bullshit and deal with reality. You didn't want a nice guy then, and he certainly doesn't fucking want you, now. Sincerely, A Recovering Nice Guy

- 18:16 - Komentari (20) - Isprintaj - #

11.12.2007., utorak

I am special! Gledo sam film prije zove se „Island“ i tamo ekipa se nalazi na jednom otoku i svi im govore da su posebni, cijelo vrijeme. Nakraju ispadne da su oni klonovi za neke bogataše koji trebaju presadivanje organa. I zamislite, samo jer postojite i neko vam govori da ste posebni. Dobar bi bio osjećaj, iako znate da nije istina. To što ste se rodili je posebno, ali rodilo se još 6 miljardi ljudi. Medicina je napredovala da to već nije tako veliki problem, da ste se rodili i preživjeli prije 1000 godina, e to je već nešto posebno. Jedno je kada ti neko to samo govori, a ti nisi ništa napravio da bi zaslužio te riječi i znaš da nisu istinite, ali tako ljepo zvuče. Kako sam okružen sa frendovima sa kojima dijelim entuzijazam, ali svako ga koristi za nešto svoje. Di čovjek je sam svoja ličnost, i ne ovisi o ničemu nego o sebi i jedini razlog što se družimo je što nam je super zajedno, ne jer trebamo jedani druge da nemožemo živjeti jedni bez drugih. I kad upoznam drugu osobu koja je takva, odma se kužimo. Svi imamo dvije ruke, dvije noge i ne jebe nas ništa, nemamo kočnice u glavi. Ljudi smo ko i svaki drugi, po ničemu se ne razlikujemo od nikoga. Nismo ništa bolji od drugih. Ali opet sa druge strane imamo puno više od života nego većina, puno bolje rezultate nego kolege koji imaju iste predizpozicije. Jer to želimo za sebe ne za druge. Pričo mi frend: sjećate se kada sretnete nekog koda niste vidjeli dugo, i onda pričate kaj ima. Jedan lik sretne drugoga, i ovom je druga riječ u rečenici bila „imam kabriolet“. Neko zadnje smeće od auta, ali odma je to bubnuo. Stvar je što mi pričemo između sebe o stvarima koje se dešavaju, jer znamo da drugi kad im pričaš ili nevjeruju, ili misle da si umišljen i bahat, da si pun sebe, da pametuješ itd itd itd... Al fakat je tako, znamo kako svijet radi, i što je stvarno što nije. Nastavio bi o posebnim ljudima.... Kada pogledam i usporedim koliko od tih osoba su muskarci, a koliko zene. Razlika je očita, gap je ogroman. Znam žene kojima se stvarno divim što su napravile, i to negledam zato jer je to žensko. Nego bi se divio svakom čovjeku koji tako nešto napravi, bilo on muško ili žensko. Ali nažalost na prste mogu nabrojati takve žene. I sad shvatite moje razočaranje, kada upoznaš neku žensku koja niš ne radi u životu, nezna šta bi od sebe, ali ona je posebna. (to kaže sama). I mogu ovdje grupirati jer ih fakat ima, sve su slične samo imaju kojekakve male modifikacije, sve govore iste stvari, možda na malo drukčiji način. Sjećam se jedne ženske koja je završila trogodišnju školu, išla u većernju školu da ima 4 godine. Zivi u nekoj zabiti, ali imala je ponašanje kao da je kraljica svijeta. Jer je bila najzgodnija u svojem društvu (ostale 3 frendice nisu baš neka konkurencija bile). I ja se sjecam da sam otišao sa njom na kavu, da vidim kakva je. I u razgovoru osjetiš da ona svaki dan gleda doma tv, popije kavu sa frendicama i ponekad ode u večernju školu. Ništa je na zanima, trača sa frendicama o dečkima. I tu sam ja započeo temu o kojoj prilčam obično kada hoću prekinuti sa curom. Šta si najgore napravila nekom dečku? Ova se raspričala, vidim da sam pogodio njezinu temu. Znate kada neko priča i tako je pun sebe, i način na koji priča sa takvim zadovoljstvom tako strastveno kao da priča o največim postignućima u svojem životu. Nakon što sam odslušao to, ja sam joj ispričao kaj sam ja napravio curama. I mogu reć da sam je prešišao debelo, imam bejbi facu ali nedam se jebati. Uglavnom nakon svega toga sam zabrijao sa njom, jer sam mogao. Našao se još koji put, zašto neznam. Ali nisam je poslje više htio vidjeti. Takvih ženskih ima kolko hoš, poslje sam upoznao dosta sličnih i sve same neznaju što bi od sebe i svog života. Pričao sam jednom sa frendom, i kaže sve ove koje upoznamo vani su mi tako glupave, onu većer kad sam šprehao neku bivšu misicu hrvatske, razgovor nam je bio tako zanimljiv da sam baš uživao u njemu. Pričala je di sve putuje, kako svira ovo, kaj je vidjela tamo, skroz je drukčija od ovih običnih curica koje su „posebne“. Ona koja je posebna, to nikad neće reći na taj način. Nego osjetiti češ kroz cijelu njezinu personu, da se isplati provesti vrijeme sa njom. I to je zbilja sve što ja tražim, da provedem ugodno vrijeme sa ženskom i da mi bude ljepo. Najjednostavnija stvar moguća, di nakon kojeg tjedna nije baš tako... I baš sam razmišljao da si što prije moram naći svoje mjesto, jer sa takvim curama se neisplati gubiti vrijeme. Nekad je jednostavnije ljepše da ne upoznaš osobu u potpunosti, da neke stvari ostanu nezavršene. Upoznaš je super ti je, pokarate se ko životinje i doviđenja. Nema pitanja, kamo ovo vodi? Di poslje vidiš da bolje da nisi odgovorio jer je tako jadna da neznaš šta bi sa sobom. Takve glupe priče čuješ da si podigne rejting, kao da su svi nju čekali po 1 mj, al meni je dala jer sam poseban. Da.... koliko sam puta to čuo..... Sjedila sam doma i razmišljala sam o nama... Ili moja najdražam.... samo ćemo se maziti.. i onda je izjebeš i sve super. I sljedeći dan ti sere jer si je izjebao, jer se super osjećala, jer je svršila da je susjede probudila... koja normalna osoba priča ovako? I to sam doživio toliko puta, i nema mi logike i to nerazumijem da me jebeš u mozak..... Da ima neko tako nesiguran, da mora uvijek forsirati po svojemu, i kad nije kad izgubi kontrolu jer sam ja tak dobar, mora imati isprike za svoje radnje umjesto da kaže bilo je predivno jučer, to treba ponoviti... Kolko puta sam požalio što sam se našo sa nekima poslje svega, mislio ajde možda je normalna. Kurac.... takve provale sam čuo da me glava počne boliti kad ih se sjetim. Što je najbolje, svaka misli aha ali nije to tako samnom, ali baš su te takve koje misle tako. I kao di ih on nalazi, di god ima žena di svi se ljudi upoznaju. Ne naletavam ja na glupače nego je svijet nažalost takav. Cure koje imaju neke kvalitete odma se prepozna i osjeti, sve ostale idu u isti koš... Takvima se sam prestanem javljati, a one koje ipak zaslužuju kažem u lice gle dušo bilo je ljepo, nemojmo kvariti sa glupostima jer nema smisla... I dan danas sam dobar sa nekima od tih... Kad mi neka kaže ja sam „Posebna“ ja si sam mislim NOTTTTTTTTT

- 17:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #

06.12.2007., četvrtak

Naša svakodnevica Ovako kada se čovjek malo sredi, i ne mora konstantno razmišljati o stvarima koje ga muče, tražiti riješenja za raznolike probleme. Uspije naći vremena da primjeti kojekakve stvari, jer je uspio rasteretiti mozak. Da istina je trenutno nemam nikakvih briga :) Osjećaj je skroz ugodan, i stalno sam opušten i skuliran. Tu i tam izleti koja pizdarija, al niš vrijedno spomena i zamaranja mojeg super mozga. I poćeo sam primjećivati da unatoć nakrcanom rasporedu i osjećaju ispunjenosti na kraju dana. Nešto mi fali, sve je nekak pre pre pre... Kak bi se najbolje izrazio, PREOBIČNO. Da baš tako, sve ide super nema nikakvih kombinacija. Neki dan baš dok sam išao na posao sam razmišljao kako bi bilo super da se dogodi pun kurac sranja, i instantno sam bio ushićen. Nije se desilo ništa.... I tako sam malo razmišljao da je to stvarno tako. Ljudi koji nemaju kinte uvijek imaju pun život sranja, i nikad neznaš što će se sljedeće dogoditi. Uvijek ima neki grč u želudcu, ali zbog toga možeš se snaći u jako triky situacijama. Ovak ljudi koji su cijeli život u srednjem staležu, rade neki poslić koji nije pretjerano zanimljiv. Ja mogu zamisliti kako je tim ljudima DOSADNO!!! Mislim ok možda imaju ok ekipicu, ali osim drama koje se znaju desiti u društvima ili ih iznenedi slučajni prolaznik sa nekim svojim provalama i uzruje ih ili oraspoloži. Nažalost te drame se svode oko toga, ko koga traća i ko je reko šta o kome, i prepucavanje na jadnom niovu. Di niko niš ne postiže, ali svi gube vrijeme, odnosno tako si ubijaju vrijeme i dosadu. Mislim što je meni normalno, drugim ljudima je fascinantno jer to ne rade baš. Ali ja sam se naviknuo već i moja ekipa je isto naviknuta već na taj način zabave. Fakat me extremne stvari mogu iznenaditi, vidio sam stvarno svega, a čuo još više. Kao npr kada ljudi žive na nekim egzotičnim mjestima, njima su ona sa vremenom "normalna". Ali mi kad ih posjetimo ostajemo bez daha, tak je i meni sa nekim stvarima u životu. Tako sam si već počeo razmišljati čime da si još začinim život da bude još ljući i žešći :D Ima dosta stvari koje sam radio i koje su mi super i gušt, ali prođe te sa vremenom. To znaš i tu i tamo se time opet pozabaviš. Osim mojih stalnih interesa za specifičnosti mog posla i zabave sa ženama, u budućnosti imam planove neka divlja putovanja. Samo će trebati naći ljude koji su spremni za tako nešto, da su dovoljno ludi i cool, što je teška kombinacija. Ali to sam već i prije planirao. Sad tražim nešto divlje da mogu raditi od sljedeće godine. Jer tak mi je jadno kada vidim sve te kumice koje čitaju o tuđim životima i njihovim tragedijama, a piše se o ljudima koji ni ja sam neznam ko su uopće i zašto se piše o njima. Na televiziji cijelo vrijeme gledaju sapunice sa bolesnim zapletima, filmove sa kojekakvim shemama sve puno uzbuđenja i akcije. A vlastiti životi su im dosadni do bola. Ja se nemogu pomiriti sa time, da trunem u najboljim godinama kao penzioner. Pitanje stoji, što? Kad vidim znati ću, glavno je da je postavljeno :)

- 21:01 - Komentari (17) - Isprintaj - #