Index librorum prohibitorum
petak, 29.02.2008.
Sjaj u očima
|
Nikad ne vjeruj sjaju u očima žene! To je vjerojatno svjetlo što prodire kroz njezinu šuplju glavu. Nikola Tesla |
09:25 / Komentari (25) / Isprintaj / #
|
|
ponedjeljak, 25.02.2008.
O miševima i Srbima
|
Srbi su poznati kao svojta koja nastanjuje područje istočnog Balkana. Veoma važan element u životu svakog Srbina je prošlost koja je u srbobivanju zamijenila sadašnjost. Budući da Srbi prkose svemu i svačemu, odlučili su izokrenuti fizikalne zakone pa je u Srbiji današnjice sadašnjost potisnuta. Što ih to toliko goni da tiskaju? Imaju li oni probavne smetnje i, konačno, hoćemo li ikada više vidjeti normalnog srpskog političara? Po svemu sudeći ne tako skoro, jer zadnji premijer je skončao s metkom u leđima. Srpska vlada koristi sva demokratska sredstva da digne na noge slavjansku braću i pritom zaboravlja staru srpsku poslovicu Ne dao bog da te Grk hrani, a Rus brani. Povijest je majka mudrosti, samo ako ne živiš u njoj. |
11:50 / Komentari (16) / Isprintaj / #
|
|
petak, 22.02.2008.
Djeca (silogizam)
|
Za djecu kažu da su anđeli Ali ja ih ne volim uspoređivati s tim pernatim bićima Neki su se opernatili u privatizaciji Dakle oni su anđeli |
09:33 / Komentari (7) / Isprintaj / #
|
|
četvrtak, 21.02.2008.
Žene
|
Žene su poput cvijeća. Treba ih redovito zalijevati spermom. |
09:53 / Komentari (11) / Isprintaj / #
|
|
ponedjeljak, 18.02.2008.
Meditationes - Izgnanik o ljubavi
|
Za promjenu možemo malo skrenuti s ozbiljnih knjiških tema. Valentinovo je iza nas, reci mi nešto o svojoj prvoj ljubavi. U Luciju Stamać sam svojevremeno bio podosta zaljubljen, iako su me svi uvjeravali da je poremećena ko kurac. Pitam se što je s tom. Nema je više nigdje, a čuo sam da je potpuno otišla u kurac i da je u teškoj besparici. Ako itko išta zna o njoj neka mi javi. Još joj želim pomoć. Volio sam njezine pjesme. Prozu nešto manje. Biti kćer Ante Stamaća, kakva demonska sudba. Njezinu zbirku pjesama "Lucifer" još držim u svojoj probranoj biblioteci. Nije valjda samo njezino pjesničko umijeće uzrokom tvoje slijepe žudnje? Sviđalo mi se kako je ta poetesa Stamać htjela i glumit, pa je i glumila u nausikaji ženu-paučicu. Gledao sam taj film s nepunih 24 godine i ne sramim se priznati plakao. A onda kad sam još shvatio tko joj je otac i koliko zbog njega trpi.... I ona je nasljedila očev malen rast, ali bajronovsko srce kucalo je u njezinim bijelim njedrima. zatim slikanje za Plejboj na pradjedovoj grobnici i zlobni smjeh urednika da je loša pička, ali ipak su je slikali. Ti iz Plejboja su sve debili. Ona je prema nekamo išla i sagorjela. Jednom je gostovala i u knjižnici Bogdan Ogrizović kod Sime Mraovića. Afektirala je, bila glupa ko kurac, ali želio sam je sve više. Onda sam saznao da ju čak i Simo trpao. Tu me već malo počela hvatati mučnina, i od tada joj gubim svaki trag. U tvojim riječima ćutim vječni sukob Erosa i Thanatosa. Kakvo je tvoje iskustvo onostranog, o čemu razmišljaš kad ne piješ alkohol? Kad smo već kod smrti, noćas sam usnio nešto veoma zlokobno. O našem Lečenom. Živa putanja Lečenog ukrstila mi se s knjiškom starog Karamozova, o onda kasnije, zapravo, pravog Dostojevskijevskog oca. Usnio sam kako su tamo u nekoj pripizdini u koju se Lečeni povukao da pije loša vina i piše nešto malo bolje pesme (ribar 12 kn), da su se, dakle, u toj pripizdini nervozni seljani urotili protiv tog čudnog intelektualca i razbarušenog polubohema, te da su mu spremili sačekušu u šumi u koju Lečeni ide brat borovnice koje voli da siše uz vino (smiruju mu kiselinu i umanjuju žgaravicu). I da su ga ti seljani nasmrt prebili, a mošnje i penis mu prignječili kamenom za gnječenje kupusa. Probudio sam se sav u znoju. Čak nisam ni masturbirao. Čitav dan sam nervozan, nadam se da je Lečeni živ i donekle zdrav, koliko već može biti čovjek koji se toliko trošio kroz život, da bi na kraju svoj ostatak predao poeziji da ga dokrajči. Ili tim seljanima. Nemanja je nedavno bio žrtva jedne pomahnitale obožavateljice. Što imaš reći na tu temu? Čudno mi je sve ovo s Lucom, mračna je to neka individua. Osjećam da nekako i na nešto želi namamiti Nemanju srbina, a svi znamo kakvi su Srbi, svemu pristupaju srčano i snažno, ne misleći previše na posljedice. Ne znam je li Luce spremna nemanji dati kvalitetan snošaj, ne vjerujem, mislim da ta seoska vještica želi s njim igrati tamo po selima popularnu igru "Jajine", koja ide ovako. Ona bi njemu rekla da radi seoskog ugođaja ode provjeriti ima li u njzinu kokošnjcu svježih tek izleglih jaja. Nemanja jer je zapravo užasno dobar čovjek, od najbolje srpske sorte bi to i učinio. Ali čim bi se sagnuo, Druca bi mu naglo svukla hlače i analni otvor nagurala pačje jaje koje držala sriveno u pregači umrljanoj od kozjeg izmeta. A kad ti se pačje jaje zaturi u taj otvor, onda se iz tog jajeta nešto i izlegne. I onda bi ona Našeg Nemanju opljevila za alimentaciju. Nemanja bi morao tamo iz srbije slati alimentaciju za nekakvog jebenog guždravog pačića! Ne, moramo ga rastaviti od Luce, kako god umemo! Ne pretjeruj s tim pizdarijama, samo te jebem. Priča se da si imao spolni odnos s markizom. Želim znati je li to istina. Da, imam homoseksualna nagnuća i mislim da to u današnje vrijeme uistinu više u našem demokratskom društvu ne bi smjela biti sramota. Ali predmet moje žudnje nije Markiz, s njim imam jedan drugačiji odnos, već književnik i novinar Ante Tomić. Naš prvi susret dogodio se u kafiću Van Gogh. Dok sam mu pružao ruku, uspio sam samo protisnuti: - Tonči, vi ste uistinu jedan veoma visok čovjek - rekao sam gledajući ga odozdo. I tako je počelo. Želim ga milovati. Želim ga vidjeti nagog, ali da ne skida onaj svoj šaramantni, prerijski šešir. Želim da mi svašta radi onim krasno izvajanim, gotovo grčkim nosom! Pederastija danas nije vijest, nešto što može diskreditirati. I zato mi se čini da je ovaj napad na Markiža pucanj u prazno (stražnjicu mu uzimajući razno). Sad si me zbunio. Ante Tomić je ostao tvoj mračni predmet želja ili si ga ipak nategnuo? Nije tada, u tom Gogu došlo do snošaja, već tri mjeseca kasnije kada sam došao u Spljet, spljetom sasvim nekih drugih aspiracija. Tamo sam mu prišao u jednoj birtijici di on svakog juta čita svu dnevnu štampu. Bio sam napaljen ko srna i zmija zajedno. Odmah sam mu vlažnim pogledom dao do znanja da ga želim izjebati sad i odmah. No znao sam i da je vjeran ženi. Kako sam ga onda namamio? Rekoh mu da sam posinak ministra kulture, a da mi Visković čisti pećnicu koja mi se umaže nakon Blagdana. To ga je pomamilo. Odveo me u klonju. Imao je čudno donje rublje, pamućne gačice na kojima je bilo uvezano koncem i pomalo nečitko "utorkaši", oko toga je bilo mnogo cvenkastih pusa. Opalio sam mu dve žešće šamarčine i stgnuo te debilne gaćice. Dok sam ga snažno karao u bulju, on je nosom kuckao u zahodske pločice poput kakva djetlića u koru drveta. Kad sam mu 40 minuta kasnije svršio u gebu, a tim "utorkaši" gaćama obrisao sam mokri penis. On me upitao nešto za ministra, a ja sam mu odvratio neka odjebe. Pitaćeš me, a di je tu ljubav. Odgovorit ću: ne znam. Valjda se ipak samo radilo o požudi, iskonskoj, muškoj. |
21:51 / Komentari (11) / Isprintaj / #
|
|
subota, 16.02.2008.
Meditationes – razgovori s Izgnanikom
|
Svojedobno si u popularno-književnoj emisiji "Pola ure kulture" izjavio da namjeravaš napisati svoj prvi ljubavni roman, što je bio svojevrsni kuriozitet u tvojem literarnom izričaju. Ako se ne varam tada si izjavio da je tvoj “uzor Krešimir Pintarić, ali uzori postoje zato da bismo ih nadrasli” čime si se zapravo vratio svojim spekulativnim početcima. Godina je, eto, iza nas, a tvoj roman još uvijek nije objavljen. Koji je razlog toj pojavnosti? Ništa nema smisla. Kome pisati u ovoj provinciji? Sve je gnjilo i besmisleno. Oko penisa mi je začvorena podvezica Bele Krleže koju je nosila na daskama HNK-a u ulozi Glembajke. Pa, i ja sam se čitava svog života borio u sebi s činjenicom da sam i ja jedan Glembaj. Noć. Bolest. Pada lišće. Zrikavac na rešetkama bolničke sobe. Rekoh već, noć. Tama pada poput kužnog zastora nad pozornicom Hrvatskog narodnog kazališta. Tvoje su me riječi istinski ganule. Kad sam preslušavao naš posljednji razgovor tvoj glas pobunjenog artista pomiješan s digitalnim šumom u meni je izazvao određeno uzbuđenje. Kakva snaga, kakva žuč ovijena pljuvačkom pravednika! I sad veliko finale – priznaješ da te boli kurac za roman kao takav! Reci mi nešto o tvojem prijateljstvu s markizom, što misliš o blogu kao mediju s koga si misteriozno nestao i kako komentiraš tiskanje književnih časopisa za koje se izdvaja novac poreznih obveznika, a nemaju nijednog pretplatnika? Od sad ću na blogu pisat samo debilne pjesme, s tematikom napaćene Bosne i slične pizdarije. Markiz i ja smo otvorili nove blogove i našli smo novu ekipu koja nema veze s hrvatskim književnim krugovima, odnosno s tim debilima koje izdaju kojekakve idiotske časopise. Dobro nam je na tim novim blogovima, imamo nove čitaoce, prave ljude. Ovo tu je za književne štakore. I zato nas više nema. Pušite kurac, debili, odite si u svoje jadne časopise koje ne čita više ni Tonko Maroević. Da Biškupić ima muda poput Tuđmana i Miloševića zabranio bi da se na takva sranja troši lova. Kako komentiraš konspirativnu aktivnost Nemanje Prvovenčanog na digitalnom frontu? Što ga to goni da neumorno siluje tastaturu? Nemanja je u pelenama bio uz Krista dok je ovaj ispisivao slova u pesku. Nemanja je to čitao smežurana spolovila zakukuljenog u pelenema. Tako je Nemanja navukao na sebe prokletstvo veče nego Juda. Nemanja sad dok god čita te riječi osjeća kako mu se kruti spolovilo i poprima Pavlove veličine, dakle, prosječni krščanski kurac (mnogo manji nego od crne i ostale barabarske rase). Ne mogu dalje, napio sam se lozovače u onoj slastičarnici pored knjižnice Bogdan Ogrizovič, gdje sam ukrao dvije knjige. Barnsa i Albaharija. Nisu me uhvatili unatoč video-nadzoru. Tako bih se rado nadotočio s tobom, Markiže. Želio bih ti milovati guzove (sebi u bradu, op.a.). U posljednjem istraživanju Državnog zavoda za religistiku izjasnio si se kao ortodoksni katolik vatikanac. Jednom si prilikom čak rekao da bismo se svi trebali vratiti Bogu, jer to je jedini ispravan put. Reci, kakvi su tvoji pogledi na duhovnost u ovom istaslačenom vremenu? Jedan moj frend režiser odlučio je sinoć ubiti svog sina prvorođenca. Jučer je nakon što smo se napili otišao doma s tim planom. Njegova kuja nije htjela abortirati. Frend mi se čitav dan ne javlja na mob. Možda je i nju zaklo. Osjećam grižnju savjesti jer sam ga podržavo u planu da ubije to svoje okotjelo odojče. Malo sam nervozan zbog te situacije. Na mamurluk sam se i danas ponovo zacugo. Koji mi se kurac ne javlja. Na glasu si kao svjetski putnik, jedini hrvatski globetrotter, dok te u određenim novinskim krugovima smatraju eruditom. Nedavno sam u "Analnom vijencu" pročitao tvoj putopis koji me stilski podsjetio na Krležin „Put u Rusiju“. Kakva moć, kakvo oko za detalj! Reci kako uspijevaš, uza sve svoje obveze, pronaći vremena za putopiskarije? O, pa ti misliš na “Put u Budapest”! Odsjeli smo dakle u tom budimpeštanskom hotelu. Kako je moja djevojka porijeklom iz Poljske, prisjetila se u tom hotelu kako su Kozaci silovali njezinu baku, ali na način da su glavicu moje djevojke (tada djevojčice) uturali u staričinu raskupusanu pičketinu, derući se nešto na nepoznatom i teško razumljivom jeziku. Sa recepcije su nas upitali želimo li da nam donesu kiflice. Ja sam rekao neka donesu i te sam kiflice sa okrajcem uturao djevojci u pičku, a ona je počela urlati da je to podsjeća na guranje njezine glave u bakinu pičku. Umirivao sam je. Na ulici se čulo kako prolazi tramvaj zelene boje. Majka je negdje u Zagrebu tiho suzila. I, za kraj. Mnogi tvoji obožavatelji ne znaju da nosiš ženske gaćice i da te u društvu zovu fashion-guru. Moda, osim lijepe književnosti, zauzima središnje mjesto u tvojem životu. Otkrij nam tajnu - što će se nositi ovoga proljeća? Proljeće je u znaku balonera. Inspiriran modom 60-ih, u klasičnoj bež ili, pak, u nekoj žarkoj boji, kratak i remenom stegnut u struku. Tanki je ogrtač ove sezone jednostavno neizostavan. Stisnite ga u struku što više možete, podvrnite mu rukave i nosite ga uz lakirane torbe i cipele visokih potpetica u što žarkijim bojama. Osim toga dužina je važna - ove sezone baloner ne smije prekrivati koljena. P.S. Meditationes – razgovori s Iznanikom, novi je patološki projekt koji će se objavljivati u nastavcima. Na kraju ciklusa razgovore ćemo ukoričiti. |
17:10 / Komentari (30) / Isprintaj / #
|
|
subota, 09.02.2008.
Intervju s Izgnanikom 2
|
Patologija donosi još jednu ekskluzivu! Nakon kratkog nagovaranja i obećanja da ću mu pribaviti štene tornjaka za sodomiju, Izgnanik je odlučio javno istupiti po drugi put. Kakva je situacija u suvremenoj hrvatskoj književnosti, kako funkcionira sustav dodjele potpora i koji su autori, prema tvojem skromnom mišljenju, obilježili književnu 2007. godinu? Vilko Malent došao je u HDP tražiti potporu za svog jadnog prijatelja Drkljačića. Obojica su jadne luzerčine pa se međusobno pomažu. Vilko, na primjer, nekad zna Drkljačiću napravit kupus salatu i onda mu je donese doma i vilicom mu kupus natura u šupak, a onda mu poput prave švajcarske krave pase taj vireći kupus iz šupka. Poslije obojica čitaju priče u kojma jebu svoje mame. Vilko čak odlazi tako daleko da svoju majku vizualizra u kravu koja ga je otelila i glasno muče, nagovarajući Drkljačića da mu siše osušeno vime. Drkljačić to čini, siše kao debilno tele, a onda kasnije piše pjesmu pod naslovom: "Nikad nisam Vilkovoj mami sisao vime, ali jesam Vilku." Vilko ga uvjerava da će s tom pjesmom dobiti potporu ministarstva. Ali ministarstva poljoprivrede i peradarstva, ahhhaa-haaaaaa-haa! Vilko Kupusarko! Nisam siguran da je u redu javno iznositi intimne navade kolega, ali opet...pričaj, zadovolji našu znatiželju! Jučer mi se javio Vilko. Ta stara jadna debilčina nam svima služi za utjehu. Uvijek je lakše kad vidiš da postoji i nekako opstaje i takva bijeda. Visković mu daje za jogurt i mlijeko. Kad popije u društvu, Viska se počne hvalit kako je dobar jer održava na životu jadnog klošara. To mi je prejeben moment, kako ovaj svako juto ide do Leksikografskog, a Viska mu uvalja osam kuna. Normalno da je tako nastao najdebilniji lik u hrv. književnosti Milky Sprej. Di ćeš pisat na kruhu i jogurtu, i još kad znaš da ti je to Viska priuštio. Zašto toliko piješ i zašto objavljuješ one odurne knjige pod pseudonimom Keljko Spoljar? Ne znam, a danas sam se probudio tako nadobudan. Poželio sam nakon nekoliko mjeseci nešto napisati u svoju bilježnicu i sad me ti jebeš sa svojim literarnim nihilizmom i pivom koju sam na kraju i uzeo jer tu je jednom tipu rođendan. Od te pive postat ću trom i opet ću izgubit volju za literarnim izričajem kroz koji pokušavam sagledat sebe kao ti ravnoću svoje uzdignute kite na dasci vaser-vage. Jebe mi se. Neću se ni ja zajebavat s pisanjem, pa i ja sam, uostalom bloger, puca mi kurac. Nego di je Lječeni. On ipak ima literarne ambicije. I zbog tog proturječja mnogo pije. Želim s njim porazgovarat o nihilizmu koji nam ti poturaš kao Dorino Manzini slane prutiće bubuljičavom Miocliji. Što misliš o kolegici Mariji, novinarki iz književnoteorijskog časopisa "Buhara"? Ne znam zašto šuruješ s tom jadnom debilnom pizdom? Kako uopće možeš komunicirat s nekim ko radi u Buhari? To je valjda neka debilna lektorica sa Slavistike kojoj stari daje za užinu u menzi gdje onako stara i ružna, odurnog tena ždere one napuhnute pice a kasnije sere u grmlju iza ITD-ovog kafića jer nema za ostavit 1 kunu časnoj klozet-fraj. I sigurno puši Largo cigarete dok lektorira tekstove za nakladnika koji joj ne plaća jer zna da je jadnica s kojom tako i može jer joj je stari preveliki papak da bi se otišo izborit za prava svoje poluretardirane kćeri koja je jedino autistično uspjela naučit osnove gramatike. Možda je lektorsko umijeće ipak nekako podcijenjeno u današnjem društvu? Znam da ne možeš znat ko se krije iza svih tih debilnih imena. Ali, evo, ja ti kažem, sve su to ocvale cure s Filozofskog fakulteta. I da su bar tamo studirale jezike, nego Slavistiku, to ti govori i o njihovim godinama. Dobro, tu te razumijem, u karanju seljankuša i ima nečeg napaljujućeg, ali koji kurac tebe probranog jebača tjera sad kad znaš da i dalje inzistiraš na tim jadnim kujama. Ili je tebi s njima do razgovora, filozofija, jezik i to? Ma nek' ti dođu doma i zabiju jezik u šupak, što ovako drugo imaš s njima. Siguran sam da kao mlada rock-zvijezda ne bi ni pljunuo na te jadnice, a sad s njima da jezikoslovno općiš. Ma, na kurac! Eksperimenti sa šveljama imaju smisla, ali ove jadne lektorice, ma nemoj me jebat. Ako oćeš da ti netko opjevava te otužne jezikoslovne lizačine s tim usahlim jadnicima koje ni paralitični očevi ne žele karati, ona za to u ovom slučaju može poslužiti i u šupak umočeno pero Milke Trabanta. Ja jebaču koji jebe takve jadnice neću biti peronoša ni kurconoša. Jer kurca tu ima koliko i sapunskih mjehura na pizdinim dlakama Sančopansine supruge… (Ovdje se razgovor prekida zbog pražnjenja baterije diktafonske) |
19:04 / Komentari (38) / Isprintaj / #
|
|
petak, 01.02.2008.
Smrda vošti, u sumrak, na puhove 666
|
Nazove me jučer Pizdarija Gladina iz Fukse i kaže: "Eno ti Smrde na uglu Martićeve. Vošti kare za samo 5 kuna!" - Nijesam to znao rahitična djevojčice. - Prema naputku autora odlučila je izvesti performance s kojim će se kritički osvrnuti na sve tranzicijske probleme. - Ali kakve to ima veze s voštenjem kare?, odjednom se zainteresirah za sušičavi bariton izdrkane retarduše. - Nje znam. Njama su jekli da mojamo bit jako "in" i "orlajn" kako bismo dobili novac za održavanje naše buhare. - Misliš na potpore koje se izdvajaju iz prireza vama izdrkanim antiglobalističkim pacovima? - Da. U Fuksi imamo i kviz. - Divno, ali opet nekako...mislim da ću skoknuti do Smrde. S druge strane začuh smijeh. Isprva je bio tih, poput prikrivenog prdca, ali uskoro je prerastao u nešto demonsko, neopisivo. |
09:25 / Komentari (43) / Isprintaj / #
|
|
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Komentari On/Off
Copyright ©
Index librorum prohibitorum since 2006
KONZILIJ
Simo Mraović Simin performance nabijeVasnakurac Die Fuckel markiz Naklada baobaB WSELJENA Blabl Slaverina liječeni katolik prljava Igra SKICOIDI Klitorina Danica Smorović Spametni zub Mostarski uličar Slaninar u čizmama dr. Jastrogen Lajava kuja Firtuela Život je gad Izlešiola Blud Crkotica Skotna Kamov-bič DNO DNA Greatest shits zamjenski Bosanac Fotke ugojenih političara na: abstract(at)yahoo.com |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
