Komentari

p-a-t-o-l-o-g-i-j-a.blog.hr

Dodaj komentar (30)

Marketing

  • vjetrasta

    Ukurčiti po svršetku ciklusa, o da.
    Dirkala sam ulomke njegova romana u rubrici književnih popušaja u Zoru svojedobno, pod pseudonimom Keljka Spoljara.

    avatar

    16.02.2008. (18:06)    -   -   -   -  

  • lečenipravoslavac

    Auuu, Markiže, sad je meni trebalo sat celi da pročitam sve ovo otkad sam se zadnji put javio. Baš banjački post. Ja se ne razumem u kabalu, ne sećam se više ni onih sfera, Nemanjo prepoznajem samo onu neobičnu reč gde zmija grize vlastiti rep, ali moram nešto da napišem, za peto od 33 poglavlja za Buskupa, koje bi moglo da bude delimično moje, u tom delu, dobro gađa Izgnanik, putopisno:

    PJESMA S ELEMENTOM MAŠTE

    Maštam o tome kako jašem na Cioranovim leđima, mamuzam ga, ordiniramo po Lici. Spuštamo se tristo metara metara kao krov kosom livadom do potoka. Vodim ga za uzde, prestrmo je za jahanje. Dolje mu dam da se napije vode. Prijeko gotovo okomito raste novo brdo, po njemu bukova i jelova šuma. Valja se prije duboke šume probiti kroz guštaru. Cioran ciči. Neposlušan je. Uspjeli smo. Slijedimo dalje greben, on je već položeniji. Nakon kojih sedamsto metara, od toga dvjesto jakog uspona, prelazimo šumsku cestu, onda hrbat pa se spuštamo do Čorkove uvale, najzapadnije europske prašume. Prijetim mu da ću ga uzjahati, da ne sopće toliko, da će nam rastjerati medvjede, vukove, kune zlatice, zločeste puhove koji nas gađaju češerima, tv reportere s lugarskim šeširima koji se, zajedno s kamermanima, naviruju iza stoljetnih divova. Cioran hoće piškiti. Mrzovoljan je, zastao je na proplanku prije lugarnice. Sazvali smo konferenciju za tisak. Proglasit ćemo diktaturu. Cioran će biti ministar obrane, ćudoređa i turizma. Drugih ministarstava neće biti. Cioran će biti i premijer a i predsjednik. Za one koji više vjeruju u monarhiju, ovdje ćemo ga proglasiti kraljem. Ja ću biti dvorski pjesnik, doznat ću sve o životinjama. Što one doista misle dok ubijaju a što dok jedu. U svakoj mašti klija masovno ubojstvo. Cioran odbija govoriti. Morat ću sve sam. Gdje su životinje? Gdje je medo? Trebali su stići irski pjesnici, najveći čudaci, njima ćemo prepustiti sve niže razine zapovijedanja. Tv-reporter se spotaknuo. Sad i on skiči. Čini se da je slomio nogu. Zašto ide u šumu u crvenim cipelicama s visokim petama? Stigao je Jednorog. To nije dobar znak. Krvav mu je rog, na njega je nataknut živ profesor književnosti. To je dar od Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Bolje rečeno, prinesena žrtva. Koprca se, kravata mu je nakaradna. Nosi žute cipele, misli da zna latinski, pojma nema zašto je Vergilije htio spaliti Enejidu i zašto je izmislio izlet s Danteom, da on osobno nije nikakva žrtva, da lupeta bez veze, da će preživjeti i da ćemo ga baciti pred noge tv-reporterima da ga definitivno proslave. Cioran je razmažen. Sad hoće jesti salame. Noć se nahvatala za sekundu. Svijetle mu oči u mraku. Ništa nismo napravili. Pokolj je u šumi. Medvjedi se goste vrištećim ljudskim mesom. Zvjezdano nebo nad nama morat će pričekati.

    avatar

    16.02.2008. (19:29)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Kakve urnebesne ludističke lupetarije! Vatreni mi je prsten prokrvario kroz jagodice od smijeha. To je dobro: radije se rugati, negoli govoriti "pih-peh".
    Nego, recite, obijesni markiže: namjeravate li Meditationes nutkati izdavačima, ili biste ih radije objavili kao samizdat?

    avatar

    16.02.2008. (20:38)    -   -   -   -  

  • inhibitor

    Jataganče, razgovori s Izgnanikom nisu markiževo maslo. Za ovaj predani rad primam mjesečnu rentu od Europske komisije. Patologija je, ako nisi znao, počela djelovati kao nevladina udruga.

    avatar

    16.02.2008. (20:57)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Umoljavam da me se ne naziva jatagancem - užasno sam osjetljiv, mogao bih zbog toga počiniti samoubojstvo ili, nedajbože, emigrirati u Francusku.
    Nego, recite, obijesni markiže (oh, dozvolite još ovaj put da vas tako oslovim): dajete li vi to meni naslutiti da vi i markiz ne dijelite jedno tijelo, nego obitavate svatko u svojemu? Ili je u pitanju prijanjanje uz heteronime `a la Pessoa?

    avatar

    16.02.2008. (21:46)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Ring of Fire? In 2004, a company wanted to use this song to promote hemorrhoid-relief products. Kilgore thought it was funny and liked the idea - he sometimes made hemorrhoid jokes when introducing the song in concert. Cash's daughter, Roseanne, thought it would demean the song and refused to allow its use. She said, "The song is about the transformative power of love and that's what it has always meant to me and that's what it will always mean to the Cash children."

    avatar

    16.02.2008. (22:52)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Jataganče, Inhibitor kani Meditacije za javnost prirediti upravo kao prsten, napisane u krug nime, da si ih čitatelj lakše nabije na kurac, u skladu s izvornim nazivom domene. Kuiš!? Nomen est omen.

    avatar

    16.02.2008. (22:54)    -   -   -   -  

  • koka

    a što radi ta podvezica? funkcionira kao ring ili je tu čisto zato da se sve ne raspadne i ode u krasni k?

    avatar

    17.02.2008. (00:14)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Nemanja, i vi mi se obraćate s "jataganče"! Odoh ja na Martinique, u Basse-Pointe, izvorište crnaštva ("negritude") po Aiméu Césaireu - saživjeti mi se time. Putujem sutra, odmah nakon križnog puta.
    No, da vam poravnam upitnik: da, gospodine, Ring of Fire. Sintagma "prokrvario kroz jagodice" skok je u naopako, svrtanje tajnoj vezi hihotanja s kontrakcijama sfinktera.

    avatar

    17.02.2008. (00:48)    -   -   -   -  

  • BOLESLAV

    Toliko smo žuči posijali po blogosferi. pisali smo uglavnom o piscima, za te šuge nikad dovoljno pogrda. Mene sad trenutno najviše zanimaju majke pisaca. Kako se osjećaju te klasične žene znajući da su okotile takve izdrkotine. Većinom su to seoske, mudre žene. I onda takve izdrkotine iz njihovih mejhurastih, materničnih košuljica.

    avatar

    17.02.2008. (16:22)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Na tragu ove rijetko iskrene misli o piscima i njihovom položaju u svijetu, ja bih samo rekao da nisu tek pjesnici čuđenje u svijetu. Čuđenje su svi ti pisci i općenito umjetnici. Bagra, nemam druge riječi.
    Ali Boleslave, nismo mi jedini koji to vidimo, ne, nismo sami u Vaseljeni. Evo što kaže div iz Ljubljane, što je doduše po sebi oksimoron, ali, nema se više vremena za retoričke figure:
    "A najstrašnije što se može dogoditi jest kad se umjetnici angažiraju u politici. To je Balkan! Nije samo Karadžič, svi smo mi imali svoje male Karadžiće, tako da zapadnjacima uvijek kažem: Vi ste imali industrijsko-militaristički, a mi na Balkanu imamo poetsko-militaristički kompleks. Spoji pjesnike i vojnike i imaš balkanski rat! Polako se vračam velikoj misli druga Platona: 'Izbaci pjesnike iz grada!’ Manje bi bilo rata."

    avatar

    17.02.2008. (16:28)    -   -   -   -  

  • BOLESLAV

    Ma, da, za pjesnike svi odavno znamo da jadni debili, poruga i sprdnja. Istina je da mogu biti opasniji od mongoloida jer mongoloidi nikad nisu imali priliku prismrditi vlasti. Ipak meni se najviše gade romanopisci, te kurcoglave kurčine natelešu na stotine stranica, pa ostavljaju dojam radišnih, razboritih kurčina. A zapravo su nešto pognojeno na što bi trebalo samo mokrit. Pjesnici svoje kratko odverglaju pa nestanu, brzo i umro, a pisci žive ko kurčinjske kornjače odvratno dugo. ne uzimam Tadijanovića u obzir on nije pjesnik, zato je i živio ko kornjača. Ali ovi romanopisci koji je to dug život, i što je najgore počinju se okolo graditi kako naporno i dugo i pomno rade. Čak i kad su u politici na pravoj strani idu mi na kurac sa onim svojim usjdenim hlačama. Uvijek kad vidim romanopisca pomislim da mu hlače užasno bazde na na području guzova. I uvijek im te hlače padaju, razvučene su im na guzici, ali ne na boemski način otrcanosti, već na onja činovničko-kamionđiski način. Tipovi koji sa tim svojim pljosnatim guzicama sjede i mrče. Malo sam se izgubio, samo sam htio reći da da su romanopisci nekako smradna čeljad čak i kad se grade pravovjernima i kad žele izgledat kao pokajnici koji su kao svijesni svoje oholosti pa se stalno kao ponizuju, ti su mi najodurniji. A, žene romanopisci... Pozvonite daši Drndić na vrata, pa će vam sve bit jasno, Ma, užas.

    avatar

    17.02.2008. (17:14)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Ah, koliko uzaludna riganja, i koliko uzaludnoga pepermint-humora u dahu! Sve čekam da kažete kako su, zapravo, novinari i biznismeni najbolji, najpošteniji u svom nepoštenju, najmanje licemjerni i tako dalje. Senjor Boleslav, senjor Nemanja, svoje postmoderne nihil-fanfarizme možete objesiti o vlastite gnojne čireve. Naime, vi očito niste svjesni da pokušaji pisanja nisu isto što i bavljenje poezijom - štoviše, vi niste načisto ni s time što je to, zapravo, poezija. Zavirite malo u neke druge knjige - te koje vas hrane nezdrave su. Da ste svjesni prave prirode poezije, ne biste tvrdili da pjesnici uzrokuju više rata, odnosno da su "jadni debili, poruga i sprdnja" - štoviše, vi u blaženom neznanju proglašavate Karadžića pjesnikom! Jebo vas onaj slaboumnik Žižek. Stvarno ste bahati do bola.
    I neka se zna: opasan po čovjeka je neuspjeli umjetnik, onaj koji je iznevjerio, abortirao poeziju u sebi, ili onaj koji je nije uspio ni začeti, pa se iz nemoći okreće destrukciji svih oblika pojavnosti iste - da ponovim: jedine istinske njegovateljice. A i vi ste opasni, gospodo, u svojoj aroganciji - ponajviše sami po sebe.

    avatar

    17.02.2008. (17:56)    -   -   -   -  

  • BOLESLAV

    Znam gospodine jatogene da sam bio u svom izljevu žući suviše nepravedan prema pjesnicima. Ali to je pod utjecajem moje davne lektire, riječ je o Kunderinom romanu Život je drugdje. Danas imam puno svijest koliko je ta knjiga zapravo malograđanska, ali i dalje me katkad opčinjava. Kundera je prvi posijao sjeme poruge prema pjesnicima i sad se teško riješiti te ljage. No, dobro je da postije perjanici poput vas gospodine jatogene, kao i poput gospođe Ane le brun (koja živi u skladnom braku sa Ivšićem) koji se bore za sveto ime poezije i istinskih pjesnika. Meni je to drago i ja to poštujem. Krivite Kunderu, ne mene, ja sam samo upijao te knjige jer nisam imao sposobnosti za školu, pa sam pun kurac čitao, imao sam mnogo slobodnog vremena. Također, nisam odrastao s ocem pa su moju svijest formirali muški pisci. Praštajte, Jatogene,

    avatar

    17.02.2008. (18:08)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Jatogen, šmatogen, od pjesnika su gori jedino svirci. Onaj Detoni, recimo. Pa kaj je to vama stvarno glazba?

    avatar

    17.02.2008. (18:14)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Dozvolite mi svečan, smrtno ozbiljan ton u ovom neozbiljnom času: Detonijeva glazba je, za mene, pored glazbe Ligetija i Lutosławskog, najljepše svjedočanstvo naše nemoći pred tišinom.

    avatar

    17.02.2008. (18:27)    -   -   -   -  

  • sakristija

    Rado bih se složio s gospon Boleslavom da mi je malo konkretnije argumentirao taj smrad kojim ga pjesnici zapuhuju i da nisam stekao dojam kako je sva ova antipjesnička litanija iscurila s njegovog dokonog pera, poljuljanog naglim isprdcima kao nusproizvodom varenja žuči.

    avatar

    17.02.2008. (18:31)    -   -   -   -  

  • markiz

    Jučer sam silovao jednu novinarku. Hodala je nasipom u pripijenim trapezicama koje je dala skratiti da joj se usmrđene nogavice ne vuku po tlu. Neko vrijeme sam je diskretno pratio, pretvarajući se da promatram tok usmrđene rijeke sve dok nije došla do Željezničkog mosta. Prilično je lakovjerno nasjela na trik "ispalo ti sto kuna". Prišuljao sam se dok je prstima prekapala po pasjim govnima i gurnuo kurac kroz trapke razderane u predjelu međunožja na što je ova ciknula, baš onako novinarski. Još sam joj ugurao svitak Jutarnjeg u sjemenom zalivenu pičku da prikrijem tragove s maščobom tiskarske tinte.

    avatar

    17.02.2008. (18:41)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Markiže, tekst Vam je za svaku pohvalu. Klizi kao zdravo govno; naslada gotovo istovjetna onoj pri pražnjenju crijeva (govorim o vlastitom iskustvu čitanja Vašeg teksta).

    avatar

    17.02.2008. (19:22)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Ligeti je kao špageti. Odličan, dakle. I Penderecki. I Holger Czukay. Svi su OK. Ja nisam slušao preveć Detonijeve muzike - možete li mi preporučiti štogod?

    avatar

    17.02.2008. (19:36)    -   -   -   -  

  • markiz

    Dubravko Blentoni nagovještaj je sa moga sira. Kroz njega glazba progovara izvrnuta poput krvavog debelog crijeva; note - mrtve stanice kože ispadaju iznutra i rasiplju se neshvatljivo živo i obilato, i potrebno je vrijeme da shvatimo da su zapravo nijeme, da je njihova igra ispisana prizvanim šupčanim vjetrom. Ali što ako nije tajna u međuprostorima ciklusâ fuka? Ujedno staklen i aspikast: fragmentarij kružnih slutnji; sfinkter kriomice zakrivljen metalnom šipkom; slatka tajna riječi izdrkanih, beskrajno odmatanje slatkastog govna iz celofana koje se cakli lepetajući mjenljivim uzdasima slutnji, gdje guzna glad pretvara zvuk u tanan prdac skladateljevoga minulog futura. (povodom Blentonijeve skladbe "Tajna šupčane ovojnice" na zagrebačkom biennaleu 2001.)

    avatar

    17.02.2008. (20:44)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Markiže, počašćen sam: dali ste si trUDa i temeljito izANALizirali, pa(k)če i lekTURirali moj PoetIČKI(n) osVRT na djelo našega najvećeg skladatelja. Međutim, moram nanalgsiti da sam pomanalno razočmaran što biennale nistestis preimenovanali u BiANALe.

    avatar

    17.02.2008. (21:02)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Da, dragi Kizo, ali vidi što je Blentoni Qwatter nedavno kazao:
    "Pa, to je valjda sukladno ljudskom sazrijevanju i širini ošupčja. Ligeti mi je pri felatiu mumlao: »Napifi glasbu u F-duru i 4/4 mjehi, bes ikakfih štosofa i efektnih pomagala, a da bude snasna i usbudljiva, uf, uf...!« A opet, Parizu sam gledao sjajne, strogo tradicionalne koncerte Gorana Bregovića i onda smo išli na one ukusne pijevce u vinu, što je sve plaćao Ligeti, jer njegov je mecena uvijek bio dobrostojeći, znate. Da. Kaj sam htel reći... da, nemoguće je napraviti izvrsnu, a potpuno avangardnu stvar, jer čovjek danas ima jako malo vremena za umjetnost. Teba puno papati, znate. Ima tako ukusne te hrane, danas je to barem sve dostupno. Cage je rekao: »Zanima me samo novo i loše«, a Schönbeng naprotiv: »Privlači me samo staro i dobro«. Ja kažem: Cage je pušio Schönbengu! Hoće to biti na televiziji?!"

    avatar

    17.02.2008. (21:05)    -   -   -   -  

  • NEMANJA

    Schönbengu su inače, zaboravil sam pričati, bile uvijek neke mrvice kolača na brčićima i po džemperu, a često mi je znao donijeti sočan sendvić sa Jambon de Bayonne, prse za polizat, i to Schönbengove. Ja sam, znate, Ligetiju prije koncerta uvijek znao pocuclati kažiprste, prvo lijevi pa desni, to bi ga na svojevrsan način relakiralo, znate, što je i razumljivo, ta bliskost dva soulmatea kakvi smo tada bili Ligeti i ja. On bi me zauzvrat darivao večerom u "Chez Queux", gdje bismo obilno objedovali one fine omlete s art & čokom, ha, ha, to je naša mala interna šala, znate, shvaćate, art i čoka, ne, kužite? Zgodno, kaj ne, to bu isto išlo na tv, ne, integralno, a?

    avatar

    17.02.2008. (21:16)    -   -   -   -  

  • doktor Jatogen

    Ah, i mene su oduvijek fascinirale povijesne aporije: koji je skladatelj kojemu pušio, koji se palio na govna i slično. Nešto kao Imaginarni životopisi Marcela Schwoba genetski modificiranog uzorkom DNK iz ortovnoga markiževa pera.
    A kad smo već kod Detonijevih Predaha tišine, evo nešto aporijsko: "Jedan od mojih najzavidnijih (a trebalo bi biti obratno!) poluprijatelja, Pender (diljem svijeta poznatiji kao Krzysztof Penderecki) - koji mi nikada nije oprostio činjenicu da sam na internome natjecanju Eksperimentalnoga studija Poljskoga radija za svoju Phonomorphiju 1 osvojio prvu nagradu, a njegov je istodobno rađeni Psalmus bio tek treći - na banketu me nakon izvedbe u znak priznanja najprije prostački opsovao (a i to mi je koristilo pri usavršavanju poljskoga jezika), a zatim dodao: "Boga ti tvoga, Toni, takvoga se štosa ne bih nikada sjetio!" O tome je cijele noći govorio i mnogo godina poslije, kada smo u prisutnosti perzijske carice godine 1975. vrlo obilno proslavljali naše dvije uzastopne autorske večeri na Festivalu Shiraz-Persepolis (nakon što smo, prema obostranu priznanju, od šaha primili svoje najveće honorare u životu)."
    Što se preporuka tiče, dva su Detonijeva CD-a prilično nabavljiva: "Dubravko Detoni na Muzičkom biennalu Zagreb 1969-1983" iz 1993. (HRT / Orfej) i najnoviji, objavljen 2007. u izdanju Cantusa. Oba diska su sjajna.

    avatar

    17.02.2008. (21:25)    -   -   -   -  

učitavam...