Index librorum prohibitorum

subota, 16.02.2008.

Meditationes – razgovori s Izgnanikom

Svojedobno si u popularno-književnoj emisiji "Pola ure kulture" izjavio da namjeravaš napisati svoj prvi ljubavni roman, što je bio svojevrsni kuriozitet u tvojem literarnom izričaju. Ako se ne varam tada si izjavio da je tvoj “uzor Krešimir Pintarić, ali uzori postoje zato da bismo ih nadrasli” čime si se zapravo vratio svojim spekulativnim početcima. Godina je, eto, iza nas, a tvoj roman još uvijek nije objavljen. Koji je razlog toj pojavnosti?

Ništa nema smisla. Kome pisati u ovoj provinciji? Sve je gnjilo i besmisleno. Oko penisa mi je začvorena podvezica Bele Krleže koju je nosila na daskama HNK-a u ulozi Glembajke. Pa, i ja sam se čitava svog života borio u sebi s činjenicom da sam i ja jedan Glembaj. Noć. Bolest. Pada lišće. Zrikavac na rešetkama bolničke sobe. Rekoh već, noć. Tama pada poput kužnog zastora nad pozornicom Hrvatskog narodnog kazališta.

Tvoje su me riječi istinski ganule. Kad sam preslušavao naš posljednji razgovor tvoj glas pobunjenog artista pomiješan s digitalnim šumom u meni je izazvao određeno uzbuđenje. Kakva snaga, kakva žuč ovijena pljuvačkom pravednika! I sad veliko finale – priznaješ da te boli kurac za roman kao takav! Reci mi nešto o tvojem prijateljstvu s markizom, što misliš o blogu kao mediju s koga si misteriozno nestao i kako komentiraš tiskanje književnih časopisa za koje se izdvaja novac poreznih obveznika, a nemaju nijednog pretplatnika?

Od sad ću na blogu pisat samo debilne pjesme, s tematikom napaćene Bosne i slične pizdarije. Markiz i ja smo otvorili nove blogove i našli smo novu ekipu koja nema veze s hrvatskim književnim krugovima, odnosno s tim debilima koje izdaju kojekakve idiotske časopise. Dobro nam je na tim novim blogovima, imamo nove čitaoce, prave ljude. Ovo tu je za književne štakore. I zato nas više nema. Pušite kurac, debili, odite si u svoje jadne časopise koje ne čita više ni Tonko Maroević. Da Biškupić ima muda poput Tuđmana i Miloševića zabranio bi da se na takva sranja troši lova.

Kako komentiraš konspirativnu aktivnost Nemanje Prvovenčanog na digitalnom frontu? Što ga to goni da neumorno siluje tastaturu?

Nemanja je u pelenama bio uz Krista dok je ovaj ispisivao slova u pesku. Nemanja je to čitao smežurana spolovila zakukuljenog u pelenema. Tako je Nemanja navukao na sebe prokletstvo veče nego Juda. Nemanja sad dok god čita te riječi osjeća kako mu se kruti spolovilo i poprima Pavlove veličine, dakle, prosječni krščanski kurac (mnogo manji nego od crne i ostale barabarske rase). Ne mogu dalje, napio sam se lozovače u onoj slastičarnici pored knjižnice Bogdan Ogrizovič, gdje sam ukrao dvije knjige. Barnsa i Albaharija. Nisu me uhvatili unatoč video-nadzoru. Tako bih se rado nadotočio s tobom, Markiže. Želio bih ti milovati guzove (sebi u bradu, op.a.).

U posljednjem istraživanju Državnog zavoda za religistiku izjasnio si se kao ortodoksni katolik vatikanac. Jednom si prilikom čak rekao da bismo se svi trebali vratiti Bogu, jer to je jedini ispravan put. Reci, kakvi su tvoji pogledi na duhovnost u ovom istaslačenom vremenu?

Jedan moj frend režiser odlučio je sinoć ubiti svog sina prvorođenca. Jučer je nakon što smo se napili otišao doma s tim planom. Njegova kuja nije htjela abortirati. Frend mi se čitav dan ne javlja na mob. Možda je i nju zaklo. Osjećam grižnju savjesti jer sam ga podržavo u planu da ubije to svoje okotjelo odojče. Malo sam nervozan zbog te situacije. Na mamurluk sam se i danas ponovo zacugo. Koji mi se kurac ne javlja.

Na glasu si kao svjetski putnik, jedini hrvatski globetrotter, dok te u određenim novinskim krugovima smatraju eruditom. Nedavno sam u "Analnom vijencu" pročitao tvoj putopis koji me stilski podsjetio na Krležin „Put u Rusiju“. Kakva moć, kakvo oko za detalj! Reci kako uspijevaš, uza sve svoje obveze, pronaći vremena za putopiskarije?

O, pa ti misliš na “Put u Budapest”! Odsjeli smo dakle u tom budimpeštanskom hotelu. Kako je moja djevojka porijeklom iz Poljske, prisjetila se u tom hotelu kako su Kozaci silovali njezinu baku, ali na način da su glavicu moje djevojke (tada djevojčice) uturali u staričinu raskupusanu pičketinu, derući se nešto na nepoznatom i teško razumljivom jeziku. Sa recepcije su nas upitali želimo li da nam donesu kiflice. Ja sam rekao neka donesu i te sam kiflice sa okrajcem uturao djevojci u pičku, a ona je počela urlati da je to podsjeća na guranje njezine glave u bakinu pičku. Umirivao sam je. Na ulici se čulo kako prolazi tramvaj zelene boje. Majka je negdje u Zagrebu tiho suzila.

I, za kraj. Mnogi tvoji obožavatelji ne znaju da nosiš ženske gaćice i da te u društvu zovu fashion-guru. Moda, osim lijepe književnosti, zauzima središnje mjesto u tvojem životu. Otkrij nam tajnu - što će se nositi ovoga proljeća?

Proljeće je u znaku balonera. Inspiriran modom 60-ih, u klasičnoj bež ili, pak, u nekoj žarkoj boji, kratak i remenom stegnut u struku. Tanki je ogrtač ove sezone jednostavno neizostavan. Stisnite ga u struku što više možete, podvrnite mu rukave i nosite ga uz lakirane torbe i cipele visokih potpetica u što žarkijim bojama. Osim toga dužina je važna - ove sezone baloner ne smije prekrivati koljena.


P.S.
Meditationes – razgovori s Iznanikom, novi je patološki projekt koji će se objavljivati u nastavcima. Na kraju ciklusa razgovore ćemo ukoričiti.

17:10 / Komentari (30) / Isprintaj / #

<< Arhiva >>

< veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29