Index librorum prohibitorum

srijeda, 23.01.2008.

Lajke himalajke

cilindar skida na trgu Ekstrasenzorius
u gradu Lišmi na planeti Alfalijan
gradu građenom po nacrtu jednog četrnaestogodišnjeg dječaka L. M.
dječaka iz mliječne staze

postmodernizam postaje stara smrdljiva i dosadna žvaka
(vacca iz oblaka, vid' li vime, gubice joj)
ispljuni je ispljuni je
i tek taj hračak pravi je mačak:
neglupavo ja usnem skoru epohu

na plohu Svjetla penjemo se


"Himalajske dude"

09:04 / Komentari (11) / Isprintaj / #

ponedjeljak, 21.01.2008.

Jer neki ljudi


jer neki ljudi koji se ljube
i cijeli život o tome šute
drugi ih traže, drugi ih snube
naranče srca lune su žute

jer neki ljudi koji se ljube
nikada ništa ne žele reći
kolike priče, koliko grube
rugobo smisla - otmi ih sreći?

jer neki ljudi koji se ljube
brode u moru svojih nutrina
a svijet oko njih kazuje zube
ničega novog - klinovi Sina

jer neki ljudi koji se ljube
bez cjelova su sred snoviđenja
Oziris svijetli, crni Anube
srca su njima raj objašnjenja

jer neki ljudi koji se ljube
na kraju Svjetlu zaj'dno utonu
cijeli se život prave tek trube
nisu l' to trube arkanđeonu?

jer neki ljudi koji se ljube...


"Himalajske dude"

09:19 / Komentari (9) / Isprintaj / #

petak, 18.01.2008.

Night's Knights


above all those fights
where the stars are smart
we will find the knights
for the Love and heart

the darkness of night
won't be our fear
astrology's bright:
sword of heart is clear


"Himalajske dude"

08:48 / Komentari (10) / Isprintaj / #

ponedjeljak, 14.01.2008.

Rijeka mi se prepriječila

rijeka mi se prepriječila
rijeka brzacima puna
preko rijeke stojiš lijepa
svoje duge kose močiš
zrcalo te vode sanja

sanja, eto, poput mene
snom te jednim ugledao
no u snima cjelivam te
a za stvarnost nije tako
rijeka mi se prepriječila

noćca pada, tinja nebo
srebro lune cakli vale
a beznadno ja to zovem
no šum vode pokorio
zvuke zazivlja te željna

kose su ti većma suhe
kada put svog stana kreneš
glas mi čula nikad nisi
nikad lice ugledala
rijeka mi se prepriječila

"Himalajske dude"

P.S.
Ostadoh vam dužan još tri pjesme
iz ciklusa Himalajske dude koje nisam
uspio pejstovati zbog nužnosti reakcije
na plagijat Srda pjeva, u sumrak, na Duhove.
Dok s nestrpljenjem iščekujete avanture
Strde Harpunove, uživajte u Lujinim dudama.

09:02 / Komentari (20) / Isprintaj / #

četvrtak, 03.01.2008.

Smrda pjeva, u sumrak, na puhove 3

Bijaše prošlo podosta zima od zadnjeg spomena Smrde Kamforove. Kad su roditelji razotkrili njezin blud udaše je za doktora Webera i dadoše joj nešto prćije. Navodno je Smrda bila prava prznica, zle krvi i još gorih gena; zadnji put se za nju čulo kad je prevarila svojeg doktora kamfornog s pastuhom iz njihove štale. Sve je to promatrao i na platno slikao neki Caravaggio, siromašni sluga Weberov. Dobri doktor isprva joj povlađivao, ali kad su krenule priče uprtio je Smrdi nešto dukata i otpravio je prema istoku govoreći: "Nemoj se vraćati, tako ti Alaha."
Zime su cičale, čiviluci se u čmar uturavali, ratovi šištali, mezehetluk mezio, fildžani tucali, hartija mrčila, u bradi se uši gnijezdile, hemoroidi na zadebljanom šupku pucali, govna se rađala, janjeće posteljice se odijevale, vododerine derale, čatrnje čatrnjile, Turci se kurčili, Banovina bančila, Bosna se u pak davala, a našoj Smrdi ni traga ni glasa. Kao da je u zemlju propala.
Grda Krapinova
Došlo je tako, putniče zlonamjerniče, i stoljeće ohosamnaesto. Grga pl. Kurczinsky uzjahao konja pa opleo s Gradeca na izlet u Zagorje. Obitelj ga upozori da se čuva divljih ljudi koji su tamo živjeli, ali Grga pl. Kurczinsky reče
- Boli me kuratz, i podbode riđana mamuzama srebrnim.
Došao Grga do izvora šumskog da napoji riđana zapjenjenog. Pije riđan, a pije i Grga, pije i lapće od zadovoljstva. Čuje on neku pjesmu. Isprva mu se učini da to slavuji poju, kao što je katkad znao čuti na križanju Vukovarske i Držićeve, ali glas bijaše jasan i lijep, kao svježa guščja iznutrica.
Podignu Grga glavu kad ispred sebe ugleda kosmato biće prekrasnih kovrča i još ljepših očiju plavih. Nije se pravo ni snašao, a neznanka ga uzjahala i ovako dahtala: "Oh da, dragi moj Jergovitzu, ućeraj mi ga dilberu moj!"
Grga shvati da je riječ o zabuni, ali svejedno momački stisnu zube i upre svim silama da zadovolji divlju djevojku. Kad je onako momački svršio, musava neznanka mu se unese u lice govoreći: "Sad ima da me ženiš."
Tako je Grga pl. Kurczinsky upoznao svoju ženu. Prvo je morao izmisliti priču za oca Fodora kako je Grda plemenitaške krvi da ga ovaj ne bi razbaštinio pa mu reče da ona dolazi iz stare loze Krapinovih, jer tamo je bijaše uzjahao.
Otac priču popušio pa Grdu snajku prigrlio. Trebam li, putniče zlonamjerniče, reći da ga je Grda ubila, posjed prisvojila i konja pojebala kad je u njoj provrela zla krv borgijska?

Sliedeća pripoviest:

Strda Harpunova

21:34 / Komentari (20) / Isprintaj / #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31