Index librorum prohibitorum
utorak, 27.03.2007.
Treći program kanzaškog radija
|
_____________________________ Pismo br. 40 Draga A., Evo u okviru ovog romana kao niza pisama stiže i jedna novela. To je dakle novela u romanu pisama. U državi Kanzas postojale su bolnice koje su bile tako dobro opremljene da su pacijenti, koji su tamo boravili, bili jako radosni jer su se osjećali kao kod kuće, i da stvar bude još bolja, mislili su da ne bi bilo dobro da izađu van. No, morali su raditi od jutra do mraka ali na sreću svi su obožavali raditi i oko toga nije bilo problema. U bolnici bi se radilo dan i noć, ali na smjene. Tako da je stvar krenula kako već jest i to je vrlo dobro, a kako nego tako. Bilo je vrlo ugodno boraviti na takvom mjestu. Ljudi su od prvog do zadnjeg bili super i to je tako išlo godinama, a kako drugo nego tako. Svi su se uljudno ponašali i bilo je predivno. Svi su znali da je sve što postoji u tim bolnicama najbolje uređeno, zaista je tako. Mnogi su čitav život proveli u rajskim uvjetima bolnica Kanzasa i njima to nije nimalo smetalo. Što je tako, jer drugačije i ne može biti i to je to. Čovjek u raju i čovjek u paklu to se u blaženstvu vječnom sve stavi pod jedan. 15 godina boravka u bolnici nije ustvari ni sreća ni nesreća nego je to jednostavno tako. Jutro je bilo vrlo čudno kada je Robert Zippalonn ustao shvatio da je sve to samo san. Uskoro je došlo podne, jer je vrijeme njegovog dizanja bilo deset sati. Bio je doma. Potom je otišao u galeriju Vladimir Potkora u Dežmanovoj ulici 47 i ustanovio da tek sljedeće godine može imati izložbu svojih crteža. To mu nije bilo baš najdraže, ali što je mogao učiniti? Pa dobro nije ni to toliko loše, jer ima i drugih poslova za obaviti. Poslijepodne je pisao neka pisma, i to na kompjuter, slušao 3. program kanzaškog radija i nekako počeo pisati. To je bilo samo zato što je slušao radio i jedan povjesničarsko umjetnički osvrt na modernu umjetnost. Niz teoretskih tekstova može se čuti na tom 3. programu kanzaškog radija. I to je tako, a kako drugačije nego tako. Fritko Kavas je bio njegov najbolji prijatelj. Viđali su se jednom tjedno i to je bilo zato jer je tako moralo biti; nisu imali vremena u tjednu više nego toliko. Oboje su radili u banci, samo ne istoj, tako da su gotovo stalno imali zajedničke teme za razgovor. Sve je bilo u redu između njih. I ne samo to. Stvarno su si bili dobri. Ujutro prvog dana njihovog druženja, kad su se sreli, poljubili su se u obraz. Od onda su postali relativno dobri prijatelji. Sve je bilo u redu dok su se družili. Skupa su bili često koliko smo spomenuli svaki tjedan jednom. Svaki je imao po jednog šefa u banci, a oba šefa su bile vrlo odgovorne osobe i pazili su dosta na vrijeme kada treba doći na posao. Ujutro su svi na svojim radnim mjestima bili malo mamurni i to je tako bilo. Na početku svega ima, ali najviše toga da se ljudima u banci spava. Slušaju glazbu sa radija i tako se razbuđuju. I sve je OK. Robert Zippalonn je uvijek bio vrlo zadovoljan svojim poslom i to je to. Robert Zippalonn je imao još mnogo prijatelja, ali to mu nisu bili toliko bliski prijatelji, no nabrojat ću ipak neke kao što su npr. Frank Simens i Edwin Markton, zatim Richard W. Emsonel i ostali. Slobodno je vrijeme najčešće trošio čitajući filozofske knjige, a pomalo je čitao i beletristiku jer to je bio njegov hobi. Robert Zippalonn umro je u 55. godini od infarkta. To je kraj ove novele. Tvoj R. Bez autorovog komentara |
22:16 / Komentari (20) / Isprintaj / #
|
|
srijeda, 21.03.2007.
Igra je Antikrist
|
Otkrio sam da je Igra pripadnik srpskog sotonističkog kulta u Njemačkoj. Pogledajte što čitaju na svojim seansama: Još jednu riječ protiv Kanta kao moralista. Krepost mora biti naš izum, naša najosobnija nužna obrana i nužna potreba: u svakom drugom smislu ona je samo opasnost. Što ne uvjetuje naš život, škodi mu: krepost samo iz osjećaja poštovanja prema pojmu "krepost", kako je to htio Kant, štetna je. "Krepost", "dužnost", "dobro po sebi", dobro s obilježjem bezličnosti i općenite vrijednosti – tlapnje su u kojima se izražava propast, posljednje slabljenje života, königsberška nerazumljivost. Zakoni najosnovnijega održanja i rasta zahtijevaju obrnuto: da svatko izumi svoju krepost, svoj kategorički imperativ. Narod propada ako pobrka svoju dužnost s pojmom dužnosti općenito. Ništa ne uništava temeljitije, ništa toliko iznutra, koliko svaka "bezlična" dužnost, svako žrtvovanje molohu apstrakcije. - Kako se Kantov kategorički imperativ nije osjetio kao životno opasan?… Samo ga je teološki instinkt uzeo u zaštitu! – Djelovanje, na koje prisiljava instinkt života, dokazuje se radošću da je pravo djelovanje: a onaj nihilist s kršćansko-dogmatskom utrobom shvatio je radost kao prigovor… Što razara brže negoli raditi, misliti, osjećati bez unutarnje potrebe, bez duboko osobnoga izbora, bez radosti? kao automat "dužnosti"? Upravo to je recept za dekadenciju, čak za idiotizam… Kant je postao idiot. – I to je bio suvremenik Goethea! Toga pauka zloslutne mreže smatrali su njemačkim filozofom – i još ga smatraju!… Pazim da ne kažem što mislim o Nijemcima… Nije li Kant u francuskoj revoluciji vidio prijelaz neorganskoga oblika države u organski? Nije li se on pitao postoji li događaj koji se uopće ne može objasniti drukčije nego moralnom sklonošću čovječanstva kako bi se njome jednom zauvijek dokazala "tendencija čovječanstva prema dobrome"? Kantov odgovor: "To je revolucija." Promašeni instinkt u svemu i svakomu, protupriroda kao instinkt, njemačka dekadencija kao filozofija – to je Kant! F. Nietzsche: ANTIKRIST - prokleto kršćanstvo |
18:44 / Komentari (38) / Isprintaj / #
|
|
subota, 03.03.2007.
Rođendan kod droljca
|
Nisam mogao odbiti poziv knjiškog droljca na rođendansku proslavu. Uskočio sam u maserati i sjurio se u Rijeku. din-don - Naprijed, uzviknuo je razgaljeni droljac. Uručio sam mu velebitsku degeniju premazanu govnima nakon čega me zagrlio i poljubio. Gosti su na podu sklapali maketu nosača aviona USS Kitty Hawk. Izdrkao sam ga na kapetanski most. Droljčeva Maja je četkicom za zube čistila fuge na pločicama njihove nove garsonjere. Prišao sam joj sleđa i opet ga izdrkao. Uskoro sam shvatio da je prostor ispunjen naočalastim spodobama i tišinom. - Muzika, muzika!, dreknuo je droljac i ubacio tdk kasetu grupe Colonia. Popeo se na stol u haljinici i čizmicama s visokim potpeticama gdje se bacakao kao odurni štakor pokušavajući oponašati Indiru. Dei su briznuli u plač kad su shvatili da im nedostaje neki dio za sklapanje makete. Droljavi se uskoro zadihao kao smrdljivo đubre i odlučio zapodjenuti razgovor - Ja sam droljav. - Znamo, rekao je očalinko broj dva. - Hoćete da vam pokažem snimke s izleta u Budapest? - Nećemo, odjebaše ga debili. Droljac je pokunjeno ušetao u zahod. Zaronio je lice u dlanove i tiho jecao. To sam iskoristio da mu naguram njušku u wc-školjku. Ritao se kao bijesna vjeverica, ali to me nije spriječilo da mu ga izdrkam u uho. Vrativši se u sobu uvidjeh da je vrijedna Maja pripremila posuđe za žderanje torte. Izdrkao sam ga u tanjure i otišao. Vrijeme – pretežno sunčano s mjestimičnom naoblakom. |
21:03 / Komentari (34) / Isprintaj / #
|
|
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Komentari On/Off
Copyright ©
Index librorum prohibitorum since 2006
KONZILIJ
Simo Mraović Simin performance nabijeVasnakurac Die Fuckel markiz Naklada baobaB WSELJENA Blabl Slaverina liječeni katolik prljava Igra SKICOIDI Klitorina Danica Smorović Spametni zub Mostarski uličar Slaninar u čizmama dr. Jastrogen Lajava kuja Firtuela Život je gad Izlešiola Blud Crkotica Skotna Kamov-bič DNO DNA Greatest shits zamjenski Bosanac Fotke ugojenih političara na: abstract(at)yahoo.com |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
