Index librorum prohibitorum
utorak, 27.03.2007.
Treći program kanzaškog radija
|
_____________________________ Pismo br. 40 Draga A., Evo u okviru ovog romana kao niza pisama stiže i jedna novela. To je dakle novela u romanu pisama. U državi Kanzas postojale su bolnice koje su bile tako dobro opremljene da su pacijenti, koji su tamo boravili, bili jako radosni jer su se osjećali kao kod kuće, i da stvar bude još bolja, mislili su da ne bi bilo dobro da izađu van. No, morali su raditi od jutra do mraka ali na sreću svi su obožavali raditi i oko toga nije bilo problema. U bolnici bi se radilo dan i noć, ali na smjene. Tako da je stvar krenula kako već jest i to je vrlo dobro, a kako nego tako. Bilo je vrlo ugodno boraviti na takvom mjestu. Ljudi su od prvog do zadnjeg bili super i to je tako išlo godinama, a kako drugo nego tako. Svi su se uljudno ponašali i bilo je predivno. Svi su znali da je sve što postoji u tim bolnicama najbolje uređeno, zaista je tako. Mnogi su čitav život proveli u rajskim uvjetima bolnica Kanzasa i njima to nije nimalo smetalo. Što je tako, jer drugačije i ne može biti i to je to. Čovjek u raju i čovjek u paklu to se u blaženstvu vječnom sve stavi pod jedan. 15 godina boravka u bolnici nije ustvari ni sreća ni nesreća nego je to jednostavno tako. Jutro je bilo vrlo čudno kada je Robert Zippalonn ustao shvatio da je sve to samo san. Uskoro je došlo podne, jer je vrijeme njegovog dizanja bilo deset sati. Bio je doma. Potom je otišao u galeriju Vladimir Potkora u Dežmanovoj ulici 47 i ustanovio da tek sljedeće godine može imati izložbu svojih crteža. To mu nije bilo baš najdraže, ali što je mogao učiniti? Pa dobro nije ni to toliko loše, jer ima i drugih poslova za obaviti. Poslijepodne je pisao neka pisma, i to na kompjuter, slušao 3. program kanzaškog radija i nekako počeo pisati. To je bilo samo zato što je slušao radio i jedan povjesničarsko umjetnički osvrt na modernu umjetnost. Niz teoretskih tekstova može se čuti na tom 3. programu kanzaškog radija. I to je tako, a kako drugačije nego tako. Fritko Kavas je bio njegov najbolji prijatelj. Viđali su se jednom tjedno i to je bilo zato jer je tako moralo biti; nisu imali vremena u tjednu više nego toliko. Oboje su radili u banci, samo ne istoj, tako da su gotovo stalno imali zajedničke teme za razgovor. Sve je bilo u redu između njih. I ne samo to. Stvarno su si bili dobri. Ujutro prvog dana njihovog druženja, kad su se sreli, poljubili su se u obraz. Od onda su postali relativno dobri prijatelji. Sve je bilo u redu dok su se družili. Skupa su bili često koliko smo spomenuli svaki tjedan jednom. Svaki je imao po jednog šefa u banci, a oba šefa su bile vrlo odgovorne osobe i pazili su dosta na vrijeme kada treba doći na posao. Ujutro su svi na svojim radnim mjestima bili malo mamurni i to je tako bilo. Na početku svega ima, ali najviše toga da se ljudima u banci spava. Slušaju glazbu sa radija i tako se razbuđuju. I sve je OK. Robert Zippalonn je uvijek bio vrlo zadovoljan svojim poslom i to je to. Robert Zippalonn je imao još mnogo prijatelja, ali to mu nisu bili toliko bliski prijatelji, no nabrojat ću ipak neke kao što su npr. Frank Simens i Edwin Markton, zatim Richard W. Emsonel i ostali. Slobodno je vrijeme najčešće trošio čitajući filozofske knjige, a pomalo je čitao i beletristiku jer to je bio njegov hobi. Robert Zippalonn umro je u 55. godini od infarkta. To je kraj ove novele. Tvoj R. Bez autorovog komentara |
22:16 / Komentari (20) / Isprintaj / #
|
|
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Komentari On/Off
Copyright ©
Index librorum prohibitorum since 2006
KONZILIJ
Simo Mraović Simin performance nabijeVasnakurac Die Fuckel markiz Naklada baobaB WSELJENA Blabl Slaverina liječeni katolik prljava Igra SKICOIDI Klitorina Danica Smorović Spametni zub Mostarski uličar Slaninar u čizmama dr. Jastrogen Lajava kuja Firtuela Život je gad Izlešiola Blud Crkotica Skotna Kamov-bič DNO DNA Greatest shits zamjenski Bosanac Fotke ugojenih političara na: abstract(at)yahoo.com |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
