|
Loši ljudski odnosi, neostvarene želje, povređivanja, ignoriranje, nabijanje osjećaja krivice, ožiljci, nepravda... sve je rezultiralo redovitim gušenjima, strahom, buđenjima tokom noći, vrtoglavicama i mučninom. Koliko nas samo situacije iz prošlosti i ljudi mogu psihički uništiti... |
|
Nekako se ovo nadovezuje na zadnji post. Slijepo sam vjerovala i najebala. Najebala jer sam zapravo u svojoj glavi složila priču o nekakvoj savršenosti. Gledala daleko u budućnost misleći da je to ono pravo, ono što će biti. Moja potraga je gotova. Da.... samo u mašti. U realnosti se ta slika iskrivila, postala tamna i bolna. Zašto? Jer sam slijepo vjerovala. Jer sam mislila da su sve riječi istina. Jer srce i oči ne lažu. Jer sam osjetila napokon toplinu oko srca koja je dugo bila ugašena. I prepustila se. I najebala. |
|
Ne vjerujem više nikome. Apsolutno ništa. |
|
Okružena ljudima i prokleto sama. |
|
Opet ona "šutim i durim se" situacija. Dobro nije li to na nivou desetogodišnjeg djeteta!? Muk, tišina. Razlog? Nepoznat. Isčekivanje odgovora? Naravno. Nije li zanimljivo kako su ljudi u stanju u trenu sjebati nešto što se gradilo godinama? Pa tako se jednog dana probudiš i shvatiš da si izgubio najboljeg prijatelja, osobu koju voliš ili pak nekoga iz obitelji. Razloga tisuću, a opet nijedan dovoljno vrijedan. |
|
To što s vremena na vrijeme zapuštam blog ne znači da mi ponestaje frustracija, hvala na pitanju. Blog mi nije jedina zanimacija u životu. Uostalom, čime se ljudi zamaraju, mojim blogom. O jebote. Ako nemaju što prigovarati odmah se okreću mojem online nejavljanjem na raport. Inače se u zadnje vrijeme masa ljudi voli igrati detektiva/papparazzija, pa sam viđena ovdje, pa ondje, pa s ovim, pa s onim. Da i? Što to meni pričate, pa ja sam prisutna u svojem tijelu i znam gdje sam bila i s kim! Pazi ovo, nova usluga Vašeg mobilnog operatera - sms obavijest gdje se i s kim u svakom trenutku nalazite, u slučaju da niste svjesni. Možda bi palilo kod senilnih ljudi, ali kratkoročno. |
|
Ne čuvam ni slike, ni išta što me podsjeća na bivše veze. Osim odjeće, šteta bacit. A i na to zaboravim. Zapravo mi nije jasno zadržavanje podsjetnika na bivše i potencijalne. Meni je mozak dovoljan podsjetnik, pogotovo kad su u pitanju izričito loše situacije i riječi koje su se provlačile kroz vezu. Pa mi je jasno zašto je to bivša veza ili veza koja se nikada nije desila. Ne, ne postoji muško - žensko prijateljstvo. Za to smo samo moja sestra i ja sposobne jer smo ajmo reći muškobanjaste ( ne izgledom ali ponašanjem ) bez dlake na jeziku. I nama slične žene, naravno. U protivnom uvijek jedna strana nešto očekuje. Pa kad to ne dobije ili dobije ali ne kako je očekivano dođe do tog prokletog čuvanja stvari, poruka i sl. Teško je ostaviti prošlost iza sebe, ali dok god je vučemo sa sobom nema mjesta za budućnost. Štoviše, možda samim time sprečavamo da se desi nešto novo, pozitivno. Ma, ustvari jebe mi se. Nije na meni da preodgajam ili dokazujem nešto očito rijetkima jasno. |
|
Imam hemeroide. Odustala sam od silnih količina čokolade i prebacila se na voće. U protivnom ću nositi okolo jastuk sa rupom u sredini... |
