Ne čuvam ni slike, ni išta što me podsjeća na bivše veze. Osim odjeće, šteta bacit. A i na to zaboravim. Zapravo mi nije jasno zadržavanje podsjetnika na bivše i potencijalne. Meni je mozak dovoljan podsjetnik, pogotovo kad su u pitanju izričito loše situacije i riječi koje su se provlačile kroz vezu. Pa mi je jasno zašto je to bivša veza ili veza koja se nikada nije desila. Ne, ne postoji muško - žensko prijateljstvo. Za to smo samo moja sestra i ja sposobne jer smo ajmo reći muškobanjaste ( ne izgledom ali ponašanjem ) bez dlake na jeziku. I nama slične žene, naravno. U protivnom uvijek jedna strana nešto očekuje. Pa kad to ne dobije ili dobije ali ne kako je očekivano dođe do tog prokletog čuvanja stvari, poruka i sl. Teško je ostaviti prošlost iza sebe, ali dok god je vučemo sa sobom nema mjesta za budućnost. Štoviše, možda samim time sprečavamo da se desi nešto novo, pozitivno. Ma, ustvari jebe mi se. Nije na meni da preodgajam ili dokazujem nešto očito rijetkima jasno.
Post je objavljen 09.10.2006. u 16:35 sati.