Nekako se ovo nadovezuje na zadnji post. Slijepo sam vjerovala i najebala. Najebala jer sam zapravo u svojoj glavi složila priču o nekakvoj savršenosti. Gledala daleko u budućnost misleći da je to ono pravo, ono što će biti. Moja potraga je gotova. Da.... samo u mašti. U realnosti se ta slika iskrivila, postala tamna i bolna. Zašto? Jer sam slijepo vjerovala. Jer sam mislila da su sve riječi istina. Jer srce i oči ne lažu. Jer sam osjetila napokon toplinu oko srca koja je dugo bila ugašena. I prepustila se. I najebala.
Post je objavljen 20.10.2006. u 19:41 sati.