Opet ona "šutim i durim se" situacija. Dobro nije li to na nivou desetogodišnjeg djeteta!? Muk, tišina. Razlog? Nepoznat. Isčekivanje odgovora? Naravno. Nije li zanimljivo kako su ljudi u stanju u trenu sjebati nešto što se gradilo godinama? Pa tako se jednog dana probudiš i shvatiš da si izgubio najboljeg prijatelja, osobu koju voliš ili pak nekoga iz obitelji. Razloga tisuću, a opet nijedan dovoljno vrijedan.
Post je objavljen 15.10.2006. u 19:31 sati.