otokpiwa

Super je sletit na otok. Lipo si doša na otok i to ti je to. Rukovodeći se s tom logikom, na aerodromskoj tabli umisto smjerokaza "izlaz" smjerokaz "prema Islandu". Nemaš di drugo!

Došla sam islandskoj svojoj kući iza ponoć. Od aviona do kuće sam promijenila 2 busa i malko pješačila. Između letova sam bila bacila oko na Streetview predostrožnosti radi i pomislila da kako ću po mraku prepoznat baš tu zgradu jer su tri - četri iste, ali na trč – trč razmaku, a u neke sam litnje postole i slabu jaketicu. Gospe moja, budale! Zaboravila sam da je ovde liti i po noći dan. Noć se razlikuje od dana po tome šta ima nekih ambicioznih vlasnika koji upale vanjsku rasvjetu i po tome što nema puno ljudi po cesti. Da je u nas na Lastovu ovakav dan po noći, ne bi babe naprezale oči za poznat ko prolazi. Kafanskim gostima je naročito divno. Kad god da kreneš put doma, izgleda kao da si dočekao zoru.

U promjeni iz prigradskog u gradski bus sam izašla ispred busa zapalit cigaret. Ostavila sam sve stvari u busu, uključivo pasoš i takuin. Kontam - da odmah probam je li ima otočnog ugođaja. Ima. Na otoku nema smisla krasti.

Dobila sam i od Azre i od muža joj detaljna uputstva kako doć do zgrade. Mogla sam je bila pronaći i bez adrese jer se ovde sve čini jednostavno. Ušla u portun, stvarno divan portun, uzela ključ koji je bio ispod neke gume na koju se preliminarno obrišu postole. Stubište obloženo tapetom, ima cvića, keramičkih slonova, uštirkane koltrine na prozorima… Nisam ni pročitala na kojem je katu i je li lijevo ili desno nego sam naišla na policu s postolama ispred stana. Može osoba bit na Islandu 1000 godina, ali ne može Bosanska Krupa ni minut otić iz osobe. Bogami, dresirala je i muža.

Jedino nisam znala otključat vrata. Otključavanje je u obratnom smjeru.