otokpiwa

„Krstarenje“ po Nilu turistu koji se ne može naviknuti na arapske marifetluke bi trebalo doći kao Godišnji odmor na godišnjem odmoru. Taj Godišnji odmor bi trebao biti s dramatično manje natezanja oko cijene prijevoza taksijem i oko cijene prehrane. Turist će biti smješten u hotelskoj sobi s prozorom jer na brodu nema spavaćih soba bez prozora. U redu plovidbe je istaknut veći broj lokacija na koje će turist stići u radnom vremenu tamošnje institucije te obići graditeljsku i drugu egipatsku baštinu. Turist ne treba svakome tko ga pozdravi dati nekoliko dolara. Informacija o postojanju wifi-ja istaknuta je na recepciji… Sve su to pretpostavke iskusnoga turista kod pregovora s agencijskim radnikom.

Malo nakon check-ina se pokazalo kako jest istaknuto ime mreže, ali ono nešto ispod imena načvrljeno nije password. Za password valja doplatiti 20 dolara. Blago teleći recepcioner je utvrdio kako prilikom ugovaranja krstarenja nisam pitala je li wifi uključen u cijenu, a nitko nije rekao da je wifi uključen u cijenu. Tačno, po srijedi su moje projekcije i iracionalna očekivanja. Odlučila sam da ću si ugovoriti redovnu psihološku pomoć čim se vratim u Split.

Nitko nije bio obaviješten da je vez u Luxoru zapravo vez u Podstrani tako da je za Hatšepsut i druge, meni manje bitne ostatke zgrada, bilo potrebno vlastitim vještinama pronaći taxi. Pronašli smo vodiča Nassera, još jednog emeritusa egipatske psihologije, s užom specijalizacijom iz psiho-analize turista. Kažem MI jer sam u po iskrcaju iz vlaka upoznala Nesvrstane - prijatelje do groba, dvoje mladića iz Varšave u čijem društvu ću provesti nepredvidljiva i uzbudljiva tri slijedeća dana.

Hotelska soba ima prozor koji se može otvoriti pa turist drijemajući u krevetcu može udisati friški riječni zrak. Može bacati poglede izmjenično na palme i pitoreskna, ali uglavnom napuštena egipatska seoca s gdjegdje resortom poznatog internacionalnog imena. Inače spavam, što bi se na Balkanu jednako pitoreskno reklo, kao zaklana. Prvu noć me probudio nesnosan smrad benzina. Prije doručka sam osvanula na recepciji. Egipćanin koji je stajao s moje strane recepcije odjeven kao Indiana Jones se nametnuo za razgovor. Bio je autentično zainteresiran za moje traženje. Pitala sam da koja im je furka s benzinom po noći. On je meni objasnio da sam ja sama u sobi pa da me je samo uhvatila panika i da to nema veze s benzinom. Ja sam njemu objasnila da sam sama došla od Splita preko Istambula, Kaira i Gize do Aswana i samoća me još nije uspaničarila. Osim toga, pička ti materina, šta ti znaš odakle meni panika u životu. Posljednje nisam njemu rekla već sad govorim, da mi evaporira frustracija. Upitala sam ga zna li on šta znači kad smrdi benzin u kabini. Zna. Zaplivat ćemo. Eto ga. Kako zna da sam sama u sobi? Jer je on vlasnik broda. Da u Comombu netom prije toga nisam vidila Muzej krokodila, vjerovatno bi bila iskočila na bilo koju stranu i doplivala do "rive", sve uslijed povišenog tlaka koji mi je gospar vlasnik izazvao.

Raspored akoštavanja na engleskom jeziku nalazi se u ulaznom halu kao dekorativni zidni element i kao predmet zajebancije nas troje Nesvrstanih. Za moje razumijevanje pisane engleske riječi moram istaknuti slijedeće. Odavno sam naučila sva latinična slova i suvereno se služim engleskim jezikom. Doduše, nisam nikad uspjela dovršiti čitanje originalnog Ulixisa, ali jesam pročitala neke druge, "jednostavnije" knjige tako da postoji nekoliko dokaza o solidnom stupnju moga razumijevanja engleskoga. Sve i da ja ne razumijem, neće biti i da su moja dva Nesvrstana tukci.

Značenje sintagme „Visit Luxor from Esna cabin (325)“ nitko od nas nije mogao protumačiti. Češkali smo se jače nego Šanpolijon kad je otprašio Kamen iz Rosette. To znači da osobe iz sobe 325 imaju organizirano razgledavanje Esne. Ili da će osobe iz Esne razgledati Luxor, a koje osobe spavaju u kabini 325.

Nadalje, uspješno se nismo iskrcali u Edfuu za pogledati jedan značajan hram jer se razgledavanje Edfua zadesilo u 5:30 ujutro, a raspored za taj dan je bio postavljen večer ranije pošto smo mi zatvorili šank na sundecku.

Jedino nisam bila toliko luda da ne ponesem dvi litre vode na brod. Jer u prehranu nije uključeno piće. Voda se prodaje i na sundecku i u Sali za marende, na oba mjesta po četverostruko većoj cijeni nego je u kopnenoj butigi. Na ulazu u brod je istaknuto kako nije dopušteno unositi hranu i piće radi mogućih zdravstvenih problema. Srećom, mene je rijetkost zadesila tek kad sam došla na brod.

Osoblje je isključivo muško. Meni je to bilo drago, a podjednako drago je bilo i Nesvrstanima tako da smo se u svakom smislu sadržajno družili.

Prvu večer je bila večernja tematska zabava nazvana po muškoj arapskoj vešti galabiyi. Sastojala se u tome da je svo osoblje obučeno u galabiye. Tema za popizdit! Na sundecku se osoblje smrzlo u to veštica. Jedan simpatični Hassan je kašljao da Bog sačuva. U Egiptu su radnička prava ajme i kuku. Njih dvoje je nerviralo da nam se stalno dolijeva piće dok imamo dvije zdrave ruke, a nadohvat tih ruka su nam limenke piwa. Dozvala sam šefa sale kako bi mu rekla da nije u duhu zaštite na radu insistirati na ljetnim veštama u hladnoj pustinjskoj noći koja se provodi posred studene rijeke. Nesvrstani su se požalili na spomenuto neprestano dolijevanje koje nam prekida planiranje narednih ratnih ofenziva i kontraofenziva.

A onda je nastupio Šef sale. Pronicljivo probran za ovu ulogu iz meni nepoznatog filmskog seta. Atraktivna pojava ubojitog šarma, popraćenog kratkim i britkim humorom na koji se, htio - ne htio, moraš nasmijati. Na njegovom tijelu sazdanom od mišića, uz blagi muževni drob koji, to sam sutradan uočila, sasvim blago prelazi preko kaiša, veštica stoji kao u izlogu. Na smijeh svakoga od nas znameniti Šef sale reagira komplimentima za osmijeh. Svaki kompliment je podjednako i izravno usmjeren pojedinačnom Nesvrstanom, vrlo točno i precizno uvažavajući seksualne orijentacije. Šef sale ima vremena saslušati gledajući pravo u oči. Nabora mu se ispod jagodice, učini facu umirenog i umiljatog blaženika koji će biti kanoniziran i beatificiran pošto jednom skonča. U slijedećoj epizodi iz njega provrije neočekivani vulkan strastvenih nekoliko riječi na zadanu temu. Jest da je sveukupni fond njegova rječnika max 150, ali to je taman koliko mu treba. Stasiti od sprijeda i od straga pristali gentleman u najboljim godinama koje se ne mogu pročitati iz njegovih klasicističkih facijalnih karakteristika. Nije ni mlad ni star. Uredno podrezanih noktiju na maslinastim pravilnim prstima nasađenima na još pravilnije šake njegovane domaćim egipatskim pomadama. Miriše na ulje od lotusa ili neke druge ovdašnje aromatične biljke, ali mu koža nije masna. Miris ne para zrak već se ćuti tek kad povjetarac okrene u smjeru sugovornika. Zubiju poredanih u savršeni redoslijed: oba reda segment luka s preklopom iz Uvoda u anatomiju, bez ijedne sive plombe, a kamoli manjka zuba.

Šef sale nam je efikasno ubrizgao analgetik radi kojeg je očigledno angažiran i mi se, do konačnog iskrcaja, više nismo ništa žalili. Mi smo samo pričali o Šefu sale.

* Dragi i poštovani čitaoci, fala svima na komplimentima. Slike stavljam kad naiđem na valjani internet, a ovde nije svaki dan nedilja niti je svako misto oaza.