otokpiwa

četvrtak, 16.08.2018.

HUACACHINA, SELO POD MALIM BRDAŠCEM



Nikad ne naiđoh na simpatičnije selo od Huacachine. Selo je faktički suburbij Ice, ali su ljudi, kao i na svakom (svojevrsnom) otoku specijalni, a specijalan je i karakteristični presjek sela. Prije karakterističnog presjeka, da kažem povod kojim su se kuće ovdje nakupile. Krajobraz je ljuta pustinja. Uokolo sela su prilično velike dine sa sitnim oker pijeskom. E pa zatekla se jedna oaza tu, bolje rečeno jedna bara vode koja očito ne presušuje, a oko nje je izraslo palmi i drugog bilja. Ima šarenih ptičica. Oko te bare izbetonirana je šetnica s Lučko kockama i ogradom, pari da je u Opatiji. Onda su sve ugusto složene kuće, ali ne oko cijele bare - na jednu stranu nije stalo radi pretjerane kosine. Svaka kuća ima pogled na baru. Svaka kuća ima ili birtiju ili hostel ili suvenirnicu ili sve skupa. Mislila sam da je Paracas centar oblokacije i razvrata. Nije, Huacachina je. Popularni bus PeruHOP je baš prilagođen omladini.

A onda, u svačijem stražnjem vrtlu je pustinja, prava pravcata. Kad iskoračiš iz kuće – sama pržina. Međutim, nije to loša orijentacija! Naime, dvije najvažnije dnevne aktivnosti u selu, osim šoto braco šetnje po „rivi“ u hladu (totalna romantika), su boardanje s vrha brda i vožnja bagijima. Neki se doduše i popunu na vrh brda pa samo gledaju. Meni, sasvim jasno, takvo što ne bi još za 100 godina palo na pamet. Ovi koji se boardaju, što se mene tiče, nisu normalni. Za polomiti kičmicu dušu dalo. Bagiji su inače hit, ali ih je ovdašnja uprava baš prije dan – dva zabranila. Nisam uspjela doznati razlog. Koji god da jest, vrlo je hrvatske prirode. Svatko svoj HDZ nosi. Naime, svako treća radnja ih iznajmljuje i ljudi žive od toga.

Mi smo spavale kod gospodina Ljame. Tako mu se i hostel zove: Gospodin Ljama. Čovjek pred penziju, ima samo jedan prednji zub. Njega ništa, pa tako niti nedostatak zubiju, ne sekira. Dapače, smije se sve u 16, davi se od smijeha što god da ga pitaš, a najviše se udavio kad sam ga pitala je li on gospodin Ljama. I meni bilo smiješno čim sam izustila. Nismo nego 4 rečenice progovorili, ali je zauvijek osvojio moje srce. Prava ljudina s otoka.
- 02:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.