otokpiwa

DECRA je kratica za Developing European Cultural Routes for All. Jedan sastanak „razvijača“ je momentalno u Forliju, u Italiji, a ja sam se na njemu zatekla. Platit će Bruxelles, mašala mu bilo. Da se nisam zatekla, ne bih pojma imala da je europsko vijeće ohrabrilo, odobrilo i fundiralo na desetke raznoraznih kulturnih ruta koje povezuju ponekad prilično bizarne točke.

Gay par iz Clunyija, seoca sa romaničkim samostanom bavi se povezivanjem mjesta koja imaju klinijske historijske, vinarske i hodočasničke sličnosti. Možda i ne baš točno tako, ali jest nešto u tom smislu. Zatim je bio jedan stariji (ali ne i najstariji) gospodin koji radi za kulturnu rutu onog sveca koji ima centralu u Compostelli i kojem svi prije ili poslije došetaju. Dobro, to nije bizarno, ali neka se zna da i EU, čak i bez vatikanskih ugovora, sponzorira religioznost. Ima i Orde Tiron – još jedna ruta po samostanima. Čovjek izgleda kao kronični alkoholičar tako pa se logika sama nameće. Nadalje, tu je (njemačka) ruta kojoj jesam zapamtila ime - Via Regia, ali je toliko dosadna da ništa dalje ne znam. Može se kupiti borša s otisnutom mapom i imenom. Mladić iz Srbije je pokazao kulturnu rutu uz rijeku Dunav. Jedini je problem što ide preko Pula i Splita. I onda još nekoliko ruta koje nisu ovako posebne. Nekoliko njih je prikazalo statiste odjevene u krinoline i svakakvu srednjovjekovnu robu kako stoje po trgovima i naslikavaju se s turistima. To me uvijek obori s nogu.

Jedini (osim nas) koji nešto konkretno radi i ispravan je u svemu je suhonjavi gospar Rein Sprenger iz Utreechta. Počeo je s time da u njegovom gradu žive samo manjine. Nema većine. Grad manjina. Na ruti je još sličnih gradova, ali on je pokazivao samo svoj. Razvijaju kulturnu rutu sv. Martina. Taj sv. Martin nekoć se vodio za cool sveca radi macho stava (to je onaj koji ubija zmiju). Utrehtanci ga, naprotiv, promoviraju kao suosjećajnog čovjeka koji brine za svih i dijeli sve što ima. Tako i utreechtanski pripadnici rute. Bave se kreativnim druženjem manjina. Između ostalog, tokom godine se pripremaju za paradu za koju izrade velike svjetleće zmajeve, martine, razne likove i onda prave dernek. I gdje ćeš iskrenije, jednostavnije i uključivije. Za grad s manjinama.

„Naše malo misto“ Uble pripada ATRIUMu. Normalno da je to najzanimljivija od sviju kulturnih ruta jer je naša. Njoj pripada naselje koje je prije skoro 100 godina izgradio pravi režim, ne kamilica. Solidan protomoderan grad danas je naselje u Općini Lastovo koje bi trebalo biti kulturno dobro. Kako komunicirati zaštitu ovakvog kulturnog dobra, restauraciju, kako privoliti ljude na korištenje… To su naša pitanja.

Svi koji su tu su voditelji ili project manageri. Uglavnom, bitne face na svojim rutama. Dress code u vezi sa spolom ima zanimljivo pravilo. Muški koji su s istoka došli su na prezentaciju u odijelima i nose satove veličine kapula. Svi su mladi. Izuzev samostanskih ruta koje predstavljaju gay i alkosi, sa zapada dolaze ženske, a one su odjevene casual do blage punk manire. Ništa ne sugeriram, samo primjećujem.