otokpiwa

Zlostavila sam Znamenitog Nexus Housingom! Nikada prije nije mislio da će pogledati zgradu i u njoj vidjeti priču.

Muku je najlakše zaboraviti odmorom, po mogućnosti godišnjim. Već kad si na Kyushuu, godišnji odmor je preporučljivo i popularno provesti u gradu Beppuu. Naime, Beppu ima velik broj javnih kupališta sa prirodnom mineralnom vodom koja prokulja bilo gdje po gradu, samo ako se malo bolje zagrabi bagerom. Takva kupališta zovu se onsenovi. Nakon što se zagrabi bagerom, valjda se dobije kakva dozvola, preko se može nazidati zgrada javne namjene u kojoj se gazda onda bavi unosnim turizmom. Tople mineralne vode ima jer je u blizini aktivni vulkan. Stanovnici ne izgledaju prezabrinuto, pa da se nismo ni mi brinuli. Osim možda u par navrata.

I tako, eto nas na godišnjem...

Što bliže vulkanu, to više prirodnih neobičnosti! Dakle, uzbrdo je nekolicina raznobojnih lokvi iz kojih pućkaju mjehurići (glo - glo) i dimi se. Ukrašene su zastavicama i skulpturama zmajeva! Japanci vole te neke lijepe sitnice. Turisti plate po par-sto yena, pa se šetaju, slikavaju zaparene selfije i na za to predviđenim mjestima točaju noge. Dobro je za cirkulaciju i gratanje tabana. Uz neke lokve može se naručiti gejzir tvrdo kuhanih jaja.

Nizbrdo (u gradu) ima baš puno spomenutih onsenova. U njima se može stvarno kvalitetno probrčkati, a bogme i izmasirati slapovima, virlpulovima... Našli jednoga uz plažu, prvi red do mora! Inače, u Japanu prvi red do mora nije neka sreća jer kad dođe tsunami prvoga ga strefi i ni Majka Božja više ne spašava od havarije. Pridružili smo se hrpi baba i djece u najvećem bazenu te zauzeli strateške pozicije. Držali smo ih do potpunog smežuravanja donjih i gornjih prstiju. Iznajmila sam si bila kostim: smeđi na debele tirake sa plavozelenim cvjetovima veličine šake, malo uz nogu. Zadovoljna sam kako sam se uklopila.

Poslije tratamenata svojih sebe-a, tijelo je opušteno i nije nego za otići na piwo, pa u krevet. Postupajući po opisanom protokolu, već u jednoj kafani ostvarili smo komunikaciju sa ukupno 10 domaćih. O.K., nije sve ni do naše komunikativnosti, ima nešto i do južne lokacije. Na jugu je uvijek opuštenije. Evo i numeričkog dokaza: u usporedbi sa socijalizacijom proteklih dvanaest dana vs. posljednja dva to je 0:10.

Dečko i djevojka, profesor sociologije. Predstavio nam je pratnju kao svoju studenticu. Taj su dan bili gledati pleme majmuna koji živi nedaleko jedne onsenične lokve. Nisu mu se dopali. Šesteročlana obitelj u birtiji je slavila 30 godina braka - s njima smo udarili nekoliko selfija i popili po rakijicu, tj. sakić. Oni su počastili što je, obzirom na priliku, i red. Međutim, nismo ni mi ostali stisnute kese. Kad su oni otišli, ostali smo sa konobarom i regularnim gostom. Njih dvoje su se oduševili koliko smo piwa uspjeli popiti (2 per capita + 1 sake), a kući krećemo uspravni. Što reći, face smo u Beppuuuuu...