četvrtak, 22.08.2013.
NIJE BEG CICIJA
|
I tako imamo svoj prvi milijon. Dapače, više milijona. Za razmijenjenih 100 eura dobili smo 4.200.000,00 rijala. Helouuu?!
U skladu s time, u Esfahanu u kojem je sezona pa nema puno slobodnih hostelskih kreveta, spavamo u hotelu sa 4 zvjezdice. Dočekale nas šlape, četkice, sapuni, mlijeko za tijelo, kristalna čaša za protezu i sve te zgodne potrepštine. Mustafe sretni! Hotel je pun turista iz Saudijske Arabije. Dakle, spavamo među naftašima i lovašima. Nagledali smo se džamija za još 3 života. Zadnje razgledavanje bilo je u društvu plaćenog vodiča (ko' više gleda u milijun) i djevojke koja radi kao restauratorica obližnje palače. Upoznali smo je na travnjaku Naqsh – e Jahana. Opet golemi vrt opasan zgradom. U nedostatku birtija, u taj vrt dolazi se uvečer sa dekicama i košaricama, vade se lončići, taperveri, plinski štednjaci i „teferići se“. Mi smo se bili uvalili restauratoričinoj familiji. Irancima je jako cool družiti se sa turistima (stvarno ih nema puno iz nearapskog svijeta), pa nije bilo teško omastiti brk. Doseg našeg kulerstva potvrdio se kad nas je zaustavila iranska nacionalna televizija. Željeli su znati razloge posjeta Iranu i dojmove. Ispred kolosalnog portala Imamove džamije od tirkiznih keramičkih pločica stao je turbo – opremljeni kamerman i Mila Horvat sa vunenim mikrofonom. Scenom je dominirala elegantna figura Mustafe pokretnog zuba koji je vrlo elokventno objasnio sve što smo vidjeli, u tri riječi. Najinteresantnija od sviju džamija je Hakimova. Hakimova je iz vremena u kojem su Europljani jedva znali napraviti romaničku crkvicu. E pa Farsići su u Esfahanu pečenom opekom malog formata, u svim mogućim i nemogućim vrstama vezova, ozidali tijelo i kupolu glavne dvorane raspona brat - bratu 20 metara. U Esfahanu izlazimo u Jolfu. Štaš', opet armenska četvrt. I prisjećamo se riječi hrvatskog domaćina na privremenom radu u Teheranu: „Sjetit ćete se vi mene.“   |
