utorak, 27.08.2013.
POVRATAK IZ ZEMLJE REVOLUCIJE
|
Uvijek sam mislila da je revolucija proces koji nužno vodi u liberalizaciju, pa mi je bilo budalasto što oni ono zovu revolucijom. Krivo sam mislila. Moj pametniji drug Prile me podučio da je revolucija radikalna promjena političkog i društvenog uređenja nasilnim putem. Može biti liberalna i konzervativna. Iranska je druga. Koliko god nepopularna bila, nije sasvim loša. Društvo je organizirano; vrlo je socijalno > nema beskućnika, stanovanje nije POS ili egzistencminimum, nego u pravom smislu riječi rezidencijalno, osnovni životni troškovi su mali - režije, škola i slično; čini se nema diskriminacije manjina, ne mogu čak reći ni da su žene diskriminirane - u svim restoranima viđali smo tate koji se brinu o manjoj djeci dok mame klafraju, većina istih tata opere sama svoje čarape i slično - od anketiranih 10 - 10 (nije uzorak, al' oni tvrde da je to uobičajeno), gospođe primaju velike alimentacije prilikom razvoda, a čije se neplaćanje rješava šerijatskim zakonom, ne znam tko je to provalio, al je definitivno provala da ženama nije dopušteno raditi - upoznala sam ih masu sa super karijerama; eksploatacija prirodnih resursa nije nečija, nego njihova; ceste i druga infrastruktura su na zavidnoj razini; više se proizvodi nego uvozi (okej, ovaj dio nije teško ostvariti jer imaju sankcije), nulti je broj alkoholiziranih prometnih nezgoda, manja je stopa nasilja nego na zapadu... Ovih par problemčića kao: legalizirana pedofilija i prostitucija u vidu maloljetnih udaja ili punoljetnih - za dobre pare, na ugovorom uređeni rok i još neke sitnice su u nabrajanju manji broj od nabrajanja u 2. pasosu. Na aerodromu me zaustavio policijski službenik u civilu. Pita jesam li Iranka. Naime, po nekim facijalnim karakteristikama mogu proći! Nisam. Da jesam, zamjerio bi mi nedoličnu košulju - prilično mi se proziru rukavi! Dok sam presvlačila kasnije košulju, Žuti Mustafa mi je rekao da imam lijepo rame. Inače mi komentira grudi. Kako mi ispod marame frizura nije tip - top, nisam ju ni skidala sve do kuće. Ipak je nezgodno po Istambulu šetati nenafrizirana. Jedino je nezgodnije biti muslimanka u hladnom Zagrebu i malo toplijem Splitu. Svi bulje u pokrivenu ženu.   |
nedjelja, 25.08.2013.
Khwaja Shamsu d-Din Muhammad Hafez-e Shirazi ILI MATE MIŠO JE GOLA VODA
    Kad je godišnji odmor tu gdje jest, onda dan ovako završi: poslije vegetarijanske večere i čaja idemo na počinak u 9 sati. Svatko legne u svoj krevet i posegne za svojom knjigom - Reading Lolita in Teheran, Čitajući Lolitu u Teheranu i Rumijeva zbirka pjesama. Ovo nam je prvi godišnji odmor sa ovakvim večernjim rasporedom. Vrijeme prije sna traje dugo, a mi smo odmorni i puni koncentracije pa ne bi bili pogriješili da smo ponijeli i teže štivo. Zato nam je odmor kulminirao u Shirazu - gradu poezije (i vina). Vino. Imali smo diskusiju je li sorta shiraz francuska ili iranska. I ovako zaključismo: francuski vinari su lupeži i imperijalisti. Iranci su fini i kulturni. Sorta shiraz nosi ime grada u Iranu. Grad se nalazi u regiji u kojoj je dobrano udaren temelj današnjoj civilizaciji, dok su istodobno u nekadašnjoj Galiji (danas Francuskoj) još gonjali bizone kamenjem; u regiji koja ima od toga vremena izvrsno razvijenu poljoprivrednu kulturu; u čijoj se literaturi sve do prve prohibicije (nedostaje mi stoljeće) kao glavni motiv spominje vino. Usto, nije slučajno da se Shiraz nalazi u neposrednoj blizini Gruzije, za koju se priča da je u njoj vino izmišljeno. Heh, ali su Iranci u međuvremenu preuzeli islam pa im više ne treba saditi vinovu lozu. Kad je u Shirazu nestalo vinograda, nastala je marketinška rupa pa nije nemoguće da su upravo Francuzi doskočili toj rupi. Poezija. Baš kao i horde Širažana, i mi smo toga ljetnoga popodneva otišli na Hafezov grob. Grob se nalazi usred velikog parka. Park nije na groblju nego u kvartu. Idelano je mjesto za provesti četvrtak i petak uvečer (a koji su zapravo petak i subota). Žiža! I staro i mlado, i muško i žensko, i pismeno i nepismeno. Ljudi dodiruju spomen - ploču, fotografiraju se pred njom, defiliraju po cvjetnjacima, sjede na tratinama među ružama, časte se hranom i slatkim pićima, po skalinama, nišama - gdje tko uhvati mjesto... Hafez je iranska pop i klasična zvijezda, još od stoljeća četrnaestog. Sabrana Hafezova djela i Kuran su "mast hev" svake iole poštene iranske obitelji. Nadahnuti, te večeri smo na počinak otišli sa zvukom milog i izražajnog PZ-Mustafinog recitiranja iz netom kupljene knjižice. Zaspali smo melankolični. Proklete su sankcije i zla propaganda. |
