subota, 05.01.2013.
ROMANTIZIRANA ČESTITKA POLITIČNOG LJUBAVNIKA
|
Čestitka malo kasni, jer sam se raskonjivao dva dana od alkohola i popratnoća, što ti više nećeš moći - kada se učlaniš u PLO. A kada ti u PLO, ja ću u Haganu. Bit će to prava ratna šećerlema: po danu se gledamo preko nišana, a noću preko kreveta. Madrac na podu polurazrušene kuće na ničijoj zemlji. Odložimo puščetine na zid, jednu do druge: tvoj Kalašnjikov i moj M-16, a onda isprepletemo uniforme...
|
petak, 04.01.2013.
BENGURIONŠKA ŠENTADA
|
je najljepši izraelski moment.
 Siromašni turisti posljednju noć svoje ekskurzije često provedu bez uplaćenog kreveta. Čame čekajući zoru. Naime, letovi su jeftiniji u zorom. Kad se leti zorom, onda se spava samo pola noći. Bez obzira, hostelu se plati cijela. U taj sitan sat za komutaciju se može uzeti samo taxi, a taxi nije prevozno sredstvo prilagođeno budžetu siromašnog turista. Osim toga, bolje je pričekati avion nego misliti hoće li avion pričekati siromašnog turista (jer neće). Eda bi se komplikacija izbjegla, valja ubiti oko na aerodromu. Običaj siromašnog turista je naći šentadicu i cijelu je zapasati iscrpljenim tijelom. Na aerodromima su često posebne stolice stavljene jedna uz drugu, sa rukohvatima u međuprostorima. To oni stave namjerno, da se čovjek ne može opružiti. Šentadice su uglavnom razbacane po prolazima, u centralnom halu, uz birtije... A tuda stalno netko defilira. U tim slučajevima je jedino rješenje pod, a na podu je brdo bakterija, tvrdo je i hladno. E ova šentada je prava. Dušu dala za opisanog turista: - uz samu fasadu, kuda ljudi ne prolaze - upuštena za svojih pola metra, pa se zvučni valovi, tj. buka širi preko glave spavača - spavač se može opružiti koliko je god dug pošto nema rukohvata - mračno je jer je slabije osvijetljna - svako nekoliko metara je montiran radijator točno ispod, što znači da ti se zimi mogu ugrijati kosti - duga koliko i centalni hal minus duljina ulaznih vrata. Dakle, mjesta na pretek (Putešestvije iz Tel Aviva namjerno preskačem jer me svašta bilo snervalo.) |
srijeda, 02.01.2013.
BETLEHEMSKA PATULJICA I SNJEGULJCI
|
Biblijski centar Obećane zemlje morao je biti ovih par kilometara kvadratnih parcela što su ih Izraelci opasali zidom, žicom bodljavicom i kabelima pod naponom. Nije to plitvička ljepota - šumica, jezerce, trč-trč srna. To je sasvim drugačije. Ali igra isti atribut - arkadijski. I ljudi su takvi. Prodavač u dućanu elektro - opreme ponudio mi je 3 pegle za kosu. Kupila bi Rowentu, ali nemam dostatno šekela. Ova najeftinija će se pokvariti nakon 2 korištenja. Prodavač zaključi da bi mi bilo najbolje uzeti tu koju želim, pa ostatak novaca donijeti kada idući put prođem. Govorim mu da idem sutra iz zemlje i neću skoro prolaziti. I to je njemu u redu. Svejedno. Tu je još bili neka starija žena sa mužem. Kupovali su napu za kuhinju. Zajedno smo ih testirali - nape i pegle. Prodavač nam je točio kave sa začinima. Uzela sam srednju peglu. Izraelci će se usrati od jada što još nisu potamanili te Arape. Sreća da su okupirali i sirijske golanske visine. Otamo dolazi glavnina vode u neprežaljenu rijeku. Od Golana su prokopali kanale i konstruirali hidro - pumpe, tako da im ipak neko vrijeme neće biti prehitno (da ih potamane, jelte). Pošto smo u besparici, za novogodišnji tulum smo bile izbirljive. Autom nas je pokupio mladi bračni par i njegov rođak. Vozili se naokolo pročekirati razna mjesta i završili u jeftinoj kafanici u centru Ramalle. Ne-skupoga Taybeha u potocima. Va istinu obećana zemlja. Ljubezni Njegov rođak nas je (nakon što smo otplesali sve Ganga ritmove) vratio u hotel rano ujutro. Htio me poljubiti, ali nije bio obrijao brkove i bradu, pa ne bi priličilo. Korektno od njega. Betlehem je isto u Palestini. Slično je kao u Međugorju. Dok je Mahi gledala pretpostavljena mjesta poroda i podoja, sjedila sam u restoranu 'kod Eddija', uz glavni trg. Eddie me namjestio u sjenu i ušuškao u jastuke da mogu udobnije tipkati. Ipak, manje sam tipkala, a više gledala javni skup sa glazbenim programom. Zatekla sam se na dan kad je osnovan Fatah. Uz kraj trga su prolazili ovi koji gledaju biblijsko porodilište, a na trgu su slavili ljudi sa crno - bijelim maramama, zastavicama i Jaserovim slikama. Svatko u svome Zenu.   Betlehem je izvrstan biznis. Naprosto djeluje nepristojno izaći iz crkve i ne pazariti magneta za frižider, zidnih satova, jaslica, nožića, limunića... Sve sa motivima Obitelji. Mahi je bila skromna i kupila samo svetih samoljepljivih sličica. Otići iz Obećane zemlje sredstvom javnog prijevoza znači sjesti u kombi posebnih tablica, takav koji smije tek do arapskog kolodvora. Dalje mu je zabranjeno. Znači kupiti kartu samo do čekpointa. Stop. Tu se susresti sa mlađahnim graničarima na odsluženju vojnog roka. Dečko ima funky naočari, djevojka je u pubertetu - malko histerična. Oboje sa veeeelikim mitraljezima. Tko prođe čekpoint kupuje kartu za ostatak puta. Od cca 15 duša u busu, samo nas 8 nije bilo sumnjivo. Sumnjvci su bili tročlana obitelj sa malodobnim djetetom i još neki starčići. Ostavljeni su na cesti, na ispitivanju. Mi-2 smo produžile za Tel Aviv.   |
