utorak, 20.08.2013.
IN D KAŠA(N)
|
Odmaknuli smo par-sto km južno od Teherana. Iranski šoferi su kulturni ljudi. Dijele putnicima keksiće, sokove, upozoravaju na vezivanje sigurnosnog pojasa, da ne spominjem odvedu od šaltera do WC-a, pa otprate na peron i mašu prije polaska. Sve to za 20 kn za 200 km.
Nije mačji kašalj tristotinjak godina vrijednog vrtlarenja na hektaru zahtjevnih stabala i grmlja; usred pustinje. Perzijski vrt Fin Gardens prava je atrakcija. U knjizi piše i o vrijednoj arhitekturi koja ga opasuje (saloni, hamam, džamijica, trijemovi), ali naziđanoga ima po svuda, a očuvanih vrtova bogme nema. Vrijeme i mjesto za naše senzibilne senzibilitete. U blizini predmetne lokacije, u vrijeme Abbasa I. nađen je izvor vode od kojega su onda manovalci raspleli kanale. Kad voda prođe kroz vrt, dalje se slijeva glavnom seoskom ulicom, nekad skrećući u dvorišta „kafanica“, nekad u kuće, pa uz drvored... Voda daje vrlo ugodnu mikroklimu. U ovom Iranu sistem irigacije je prava stvar - za pamćenje i detaljnu analizu (al' o tom kad budemo u Yazdu). Opća prednost chadora je jutarnja lakoća usklađivanja boja majice, suknje sa cipelama i torbicom. Chador je zavjesa koja sve pokriva. Sunce je jako, tako da je najsigurniji UV - faktor. I još je jedna zgodnost (iako ju Iranke baš i ne koriste): ispod imam ljetnu odjeću, pa dok hodam dignem ruke. Tako me pustinjski povjetarac rashlađuje po torzu. Mustafa PZ misli da ću dobiti upalu pazušja. On zna. A zna i Mustafa Ž. On je u Vrtu radio recenziju kvalitete različitih brandova vlažnih maramica. Na dalje se čistimo samo Violeta Baby Lightom.   |
