otokpiwa

NEKE INVESTICIJE U INOZEMSTVU I DALMACIJA U MOM OKU

Na baazaru sam investirala u chador. Vodič i prodavači (što je vrlo neobično za ovdašnje uzance prodavanja) su me odgovarali. Međutim, treba mi jer ga velik broj cura nosi, a ja volim da sam ukorak sa modom. Chador je tek odnedavno neobvezna ženska obleka, pa pretpostavljam da se još nisu odvikle. Ili nisu stigle obnoviti garderobu?! Uglavnom, neka mi stoji, valjat će i za sljedeću ekskurziju. Kupila sam divan primjerak od teške crne svile sa iskačkanim rukavima. Bila je prozirnija varijanta, al' se onda ispod opet treba dobro obući. Mustafe su se žalili što putuju sa djevojkom jer moraju tolerirati šoping. Doduše, Mustafa Žuti je gledao baazariti nakit sa poludragim tirkiznim kamenjem, koje je u Iranu friško i „best buy“. A poslije mode: slike klanja, genocida, općeg jada; pa muzika iz akcijskog filma, cvijeće ubrzano cvjeta i ondaaaa... se pojavljuje Imam Khomeini. U roku 2 sekunde busen se razvije od pupa do velikog božura. Film smo vidjeli u ex-zatvoru, danas muzeju i spomen - domu u kojem su držali protivnike Pahlavijevog režima, kasnije gorljive revolucionare. Razgledavali smo u grupi sa 8. razredom hiperzainteresiranih dječaka. Zatvor ima centralno dvorište – četverokatnu rotondu, oko koje su složene ćelije. Izložene su voštane ljudske figure u pravoj veličini. Simuliraju primjenjivane tipove mučenja - bičevanje po tabanima, sjeckanje noktiju do krvi, gušenje u bazenčiću, prostrujavanje tijela, raspinjanje – sve vrlo živopisno. Bradati gospodin Domaćin je napomenuo da iste metode danas koriste po guatanamima. Usput je uspostavio vezu Pahlavija i Amerike i Engleske, zemlje proleterske. Jedina je žalost da ni revolucionarni režim nije puno nježniji. U armenskom klubu ugođaj je sa ljetne terase hotela Dubrovnik. Hit večeri: Da te mogu pismom zvati. Armenski klub je u armenskoj četvrti u koju Iranci ne smiju. Donese se svoje vino, večerava i pijucka jer je policija iranska, pa ne može u klub :). Preko hrvatskog kanala opet smo nazdravljali sa širaškom kapljicom. Onda smo se oprostili od našeg velikog dijasporičnog dobrotvora, koji je zaključio riječima: „Sjetit ćete se vi mene“.