srijeda, 02.01.2013.
BETLEHEMSKA PATULJICA I SNJEGULJCI
|
Biblijski centar Obećane zemlje morao je biti ovih par kilometara kvadratnih parcela što su ih Izraelci opasali zidom, žicom bodljavicom i kabelima pod naponom. Nije to plitvička ljepota - šumica, jezerce, trč-trč srna. To je sasvim drugačije. Ali igra isti atribut - arkadijski. I ljudi su takvi. Prodavač u dućanu elektro - opreme ponudio mi je 3 pegle za kosu. Kupila bi Rowentu, ali nemam dostatno šekela. Ova najeftinija će se pokvariti nakon 2 korištenja. Prodavač zaključi da bi mi bilo najbolje uzeti tu koju želim, pa ostatak novaca donijeti kada idući put prođem. Govorim mu da idem sutra iz zemlje i neću skoro prolaziti. I to je njemu u redu. Svejedno. Tu je još bili neka starija žena sa mužem. Kupovali su napu za kuhinju. Zajedno smo ih testirali - nape i pegle. Prodavač nam je točio kave sa začinima. Uzela sam srednju peglu. Izraelci će se usrati od jada što još nisu potamanili te Arape. Sreća da su okupirali i sirijske golanske visine. Otamo dolazi glavnina vode u neprežaljenu rijeku. Od Golana su prokopali kanale i konstruirali hidro - pumpe, tako da im ipak neko vrijeme neće biti prehitno (da ih potamane, jelte). Pošto smo u besparici, za novogodišnji tulum smo bile izbirljive. Autom nas je pokupio mladi bračni par i njegov rođak. Vozili se naokolo pročekirati razna mjesta i završili u jeftinoj kafanici u centru Ramalle. Ne-skupoga Taybeha u potocima. Va istinu obećana zemlja. Ljubezni Njegov rođak nas je (nakon što smo otplesali sve Ganga ritmove) vratio u hotel rano ujutro. Htio me poljubiti, ali nije bio obrijao brkove i bradu, pa ne bi priličilo. Korektno od njega. Betlehem je isto u Palestini. Slično je kao u Međugorju. Dok je Mahi gledala pretpostavljena mjesta poroda i podoja, sjedila sam u restoranu 'kod Eddija', uz glavni trg. Eddie me namjestio u sjenu i ušuškao u jastuke da mogu udobnije tipkati. Ipak, manje sam tipkala, a više gledala javni skup sa glazbenim programom. Zatekla sam se na dan kad je osnovan Fatah. Uz kraj trga su prolazili ovi koji gledaju biblijsko porodilište, a na trgu su slavili ljudi sa crno - bijelim maramama, zastavicama i Jaserovim slikama. Svatko u svome Zenu.   Betlehem je izvrstan biznis. Naprosto djeluje nepristojno izaći iz crkve i ne pazariti magneta za frižider, zidnih satova, jaslica, nožića, limunića... Sve sa motivima Obitelji. Mahi je bila skromna i kupila samo svetih samoljepljivih sličica. Otići iz Obećane zemlje sredstvom javnog prijevoza znači sjesti u kombi posebnih tablica, takav koji smije tek do arapskog kolodvora. Dalje mu je zabranjeno. Znači kupiti kartu samo do čekpointa. Stop. Tu se susresti sa mlađahnim graničarima na odsluženju vojnog roka. Dečko ima funky naočari, djevojka je u pubertetu - malko histerična. Oboje sa veeeelikim mitraljezima. Tko prođe čekpoint kupuje kartu za ostatak puta. Od cca 15 duša u busu, samo nas 8 nije bilo sumnjivo. Sumnjvci su bili tročlana obitelj sa malodobnim djetetom i još neki starčići. Ostavljeni su na cesti, na ispitivanju. Mi-2 smo produžile za Tel Aviv.   |
