otokpiwa

Pod okriljem radnog vremena, a sa izlikom da studenti moraju pogledati i uzivo posnimiti kućanstva Executivea, naša sefica Mary (alias Marica) - kraljica br. 1, povela nas je u Coleraine i okolna sela.

Usput da kažem: pripremila sam joj sendvič, a kad ono - ona ima celijakiju.

Arhitektura u UK-u je došla na jako niske grane. Mislim nikad nije ni bila na vrhu stabla, al ovo je traumatično. U tom Coleraineu trenutno je izložba dobitnog rada za uređenje stare tržnice. Dobitni rad je bogu plakat. Nadrobljeno je o tradiciji jedno 5 plakata, izložen je inventar sa mjesta - kahlice, satići, pičići, a nema ni jedne prave slike urbanog okruženja; u projektu o tradiciji nema ni t; svi ulazi na lakat, zahodi od pustih kuteva ispali ka njoke...Pomozi Bože...

Mary je usput kupila 2 para postola i onda smo otišli na klifove. Od tu je jako blizu Škotska. Neka magla na moru, gusta. Vidis točno crtu di završava, kojih 5 metara iznad mora. Klifovi, kano dinosauri se izdigli. Pozadina je gusta zelena, sa kravama i ovcama. Jos samo fale mitska bića da lete gori-doli...A dan kao stvoren za šetnju. Posjeli smo se na fino uredjeni skver (bas na tom malom proplanku je oprema za hepi femili) i tu smo marendali. Mary nam je pričala o tome kako joj je brak propao u Johanesburgu, kako ima sina koji je prijavljen na popis beskućnika, kako zivi sa sestrom...Njen zivotopis, koji je storysupernova ranga, cu u nekom od sljedecih postova.

Onda smo jos ćalabrcnili svak po slaju (to nas je Mary tratala). Ima neki lanac slasta koji se zove Mauds - slajici stvarno za prste polizat! Poor teddy bears dream je zaštićeno ime za kuglicu vanilije sa medom i krispijima. To je, osim sladoledare na starom mostu u Firenci, najbolji sladoled kojeg sam ikad okusila.

target=_blank>