Otkrivenja i svjedočanstva https://blog.dnevnik.hr/otkrivenja
nedjelja, 11.01.2009.
Moje svjedočanstvo
Prije obraćenja sam živio u bludnosti na pijankama, drogiranju..., krađi, činio dobra djela, ponašao se pristojno uglavnom nikada nikome nisam smetao, težeći za Bogom a opet u svijetu težio za svojom slavom da postignem nešto po ćemu će me ljudi pamtiti. Uvijek sam gledao da idem linijom manjeg otpora i bio sam pravi svjetski čovijek odnosno svjetski dečko, izlazio sam u disko klubove o čemu nemam nikakvo negativno mišljenje jer smatram da disko klub može biti mjesto gdje se slavi Boga i gdje se može biti bez alkohola i svih vrsta droga i uz kršćansku glazbu plesajući slaviti Stvoritelja Neba i Zemlje i svega u njima. Nažalost u disko klubu sam pio i plesao na svakakvu glazbu. Nije mi toliko bilo bitno o čemu se pjeva, glavno da je pjesma hit! Izlazio sam sa prijateljima i djevojkama. Bio sam pun ponosa i pun sebe. Volio sam sve što je bilo novo za mene i nisam mogao podnijeti da me netko ne voli. da mi govori nešto loše o meni. Kada bih bio sa nekom dijevojko i ona mi se nije sviđala u nekom smislu jednostavno bih je napustio, ne bih je više zvao na telefon iako bih sa svakom danas mogao normalno pričati naravno o Isusu Kristu koji je promijenio moj život a promijenio ga je tako što me je iščupao iz tame i stavio u svjetlost. Da skratim priču Spašen sam bio kada sam pjevao pjesmu "Jesus Loves Me" od Whitney Houston i povjerovao sam u srcu da me Isus stvarno voli i bio sam ispunjen Duhom Sveti a pojma nisam imao da sam spašen nego sam mislio da mi je slabo i da ću umrijeti pa sam zamolio svoju sestru Maju da me odveze na hitnu i nakon što me je odvela na hitnu i kada sam legao na krevet drhtajući kao jedan od onih na službi Benny Hinna jedan doktor me je upitao dali vjeruješ ti u Boga i tada sam se smirio i da još skratim priču moj Dida Pero me je zavao u Kršćanski Centar "RIjeka Života" gdje sam nakon neprilika i nekog vramena otišao sa njim i primio Isusa Krista za svog Gospodina i Spasitelja i kasnije bio kršten u vodi odricajući se Sotone i njegovog carstva tame. Nakon toga sam dobio dar govora u jezicima tako da sam sada spašen, kršten i imam dar govora u jezicima. Mislim da većeg bogatstva nema u životu od toga, iako sam bogat tu Bog nije stao sa svojim blagoslovom već me je blagoslovio sa Ženom i djecom i kućom i zdravljem i srećom i vjerujem da to isto želi i vama. Mogu svjedoćiti da se nisam samo ja promjenio na bolje nego i svi koji su se obratili Isusu Kristu Božijem Sinu koje ja poznajem. Njegova ljubav i njegov mir i blagoslov stvarno nemaju granice samo ljudi koji sami ograničavaju to u svome životu i doživljavaju tako. Znam da smo svi prošli kroz razne vrste neprilika, neki ovakve i neki onakve ali opet na kraju nakon ustrajnosti Bog sve izvede na dobro. Promijenio sam mnogo firmi i poslova ali Njega ne želim mijenjati za nikoga i za ništa pa ni za svoju ženu. Nemojte nikome dozvoliti da vas rastavi od Oca Nebeskog i Isusa Krista jer ovaj život je kratak a onaj koji dolazi je viječan.
Božji Blagoslov od Olega! :)
Ljiljanino svjedočanstvo
Ove stranice stvarno su prekrasne,i neka vas Gospodin obilno blagoslovi. Živjela sam kao mnogi mladi u današnje vrijeme,ljubila sam svijet, mladost,grijeh i sve ono što ide s time.Dani su mi prolazili s prijateljima u izlascima,pijančevanjima,ludorijama. Mislili smo da nitko nije sretniji od nas dok smo zajedno. Ali,došao je rat i morali smo se razdvojiti. Netko je nekamo otišao,neki su ostali. Mama,sestra i ja završile smo u Njemačkoj. Sestra i ja našle smo nove prijatelje i nastavile živjeti istim životom. Jednog dana satali smo se kod nekih prijatelja, a glavna tema bio nam je jedan bračni par. (Odlično smo se zabavljali) U tom elanu dogovorili smo se da se sastanemo i sutra, ali da pozovemo još onih koji imaju išta protiv njih. Kad je trebao početi razgovor, taj dečko se pojavio na vratima i naš je plan propao. Jedna za drugom tema bila je na redu pa tako i tema o vanzemaljcima. Jedan dečko je rekao: "Ja mislim da su oni izvanredna bića, i da se njima treba moliti umjesto Bogu." Budući da je naša mama bila istinska vjernica i nama često govorila o Bogu, nas dvije smo na to reagirale.
Zbog te večeri i toga razgovora mi smo počele proučavati Bibliju. Gospodin, pun ljubavi, strplijvo nas je učio i uvodio nas u svoju Riječ. Uskoro smo prvi puta, kleknuli pred Gospodina u moltvi otvorena srca. Doživjela sam njegovu prisutnost i osjetila dodir njegove ruke. Nakon molitve prijatelj koji je bio s nama na molitvi, rekao je da je molio Isusa da bude kraj njega. A, Isus mu je odgovorio: "Zar me nevidiš, stojim kraj Ljilje?" I uistinu, Isus je stajao kraj mene. Od toga dana znala sam, Isus je živ! Ali đavao, lukavo mi je počeo govoriti: "Kako ćeš kad dođeš u Hrvatsku? Što će ti reći tata, uja, rodbina. Svi će misliti da si zaostala. "Kako prestati raditi sve one grešne stvari koje sam radila i voljela prije? Ja sam posustala i predala se porocima. To veče rekla sam Gospodinu, da sam svjesna toga da je on živ i da mu trebam služiti, ali ja jednostavno ne mogu zbog ljudi. Rekla sam mu da sam još mlada i da ima još puno toga predamnom što moram učiniti. Kad budem starica, predat ću svoj život njemu i spasit ću se. Ali to nije bio Božji plan za moj život.
Sljedeće jutro, kad sam se ustala meni je pozlilo i pala sam. Duh je izašao iz tijela i osjetila sam kako letim. Vidjela sam neku zelenu livadu i tu sam se spustila. Oko mene se odjednom našlo puno demona. A kroz glavu mi je stalno prolazilo: "Ide? u pakao! Ideš ravno u pakao! Isus ti je sve pružio, a ti si sve odbila zbog ljudi i zato ideš zauvijek u vječnu propast." Ja sam pomislila: "Ma nećete vi mene!" U sljedećem trenutku našla sam se na podu vezana lancima, pitajući se: "Tko mi može pomoći?" Odjednom sam vidjela lica cijele svoje rodbine kako stoje oko mene i tužno me gledaju. Ja sam vikala: "Pomozite, pomozite, ja ne želim ići u pakao!" Ali oni su samo nijemo gledali u mene. Shvatila sam da sam zbog njih izgubila sve, a najvažnije izgubila sam vječni život, a oni samo gledaju i ne mogu pomoći. Sljedeći tren ja sam se pitala: "A,tko mi može pomoći?" Odjednom došla je misao: "Isus ti može pomoći!" Zazvala sam ga i zamolila za još jednu priliku, i da ću mu služiti od danas. Kad sam to rekla, svi demoni su popadali mrtvi. Digla sam se i vidjela da sam vezana lancima, rastrgala sam ih. I u tom trenu vratila sam se u svoje tijelo. Ali kao nova osoba. Jer dok sam ležala bez života 20 min. Isus me u potpunosti promijenio. I ja sad živim novi život u Gospodinu Isusu, koji me oslobodio svega onoga čemu sam robovala: psovki, cigareti, lažima, ogovaranjima, bludništvu.
Sada je on centar moga života, sve svoje stavljam na njega i on me vodi. I da mi netko sada ponudi sve blago ovoga svijeta, da se odreknem moga Isusa, to ne bih učinila. Jer nijedan čovjek nije dostojan moga vječnoga života. I mira, toga pravog mira koji mi može dati samo Isus Krist. Jer on je prvi i posljednji moj Gospodin i moj Kralj. Hvala Gospodinu za ove divne stanice i neka njegova desnica bude nad vama!
Svjedočanstvo Hrvoja
Zovem se Hrvoje i 24 mi je godine. Moji su se roditelji rastali kad sam ja imao oko 2 godine tako da sam od tog doba živio s majkom i sa sestrom 5 godina starijom od mene. Moja je obitelj redovito pohađala katoličku crkvu. Pa sam i ja sa oko 12 g. počeo svoje traženje Boga.
Bio sam svjestan da Bog postoji i da mi može na neki način promijeniti život, ali nisam točno znao kako.
Počeo sam revno ministrirati u crkvi, dizao bi se u 6 ujutro da bi stigao na jutarnju misu nakon toga u školu i navečer u 7 ponovo u crkvu-svi su u crkvi bili uvjereni da ce takva revnost klinca od 12 g. prerast u želju da jednog dana postanem svećenik. Ali ja nisam htio postati svećenik, ja sam samo htio upoznati Bog i vidjeti što on može učiniti u mome životu, a obzirom da se ništa nije dešavalo nakon par mjeseci prestao sam tako intezivno ministrirati. U to vrijeme moja je sestra počela čitati Bibliju i nalaziti se sa grupom mladih ljudi koji su se zajedno molili čitali Bibliju i pjevali pjesme.
To me potaknulo da i ja čitam Bibliju i tada sam prvi puta tijekom čitanja Evanđelja iskusio Božju ljubav. Povjerovao sam da je Isus umro za mene na križu za oproštenje svih mojih grijeha. Bilo mi je predivno i sa suzama sam odlučio da ću se držati svega što je Isus rekao u svojoj propovijedi na gori koju sam čitao u Matejevom Evanđelju. Ali čim bih otišao u školu ili bio vani sa svojim prijateljima pretvarao sam se u starog istog Hrvoja kakav nisam htio biti-psovanje, ružne priče , gluposti koje sam izvodio ,a tu i tamo bi se i potukao. Poseban problem je bila masturbacija koja mi je nabijala takvu krivnju da sam bio uvjeren da takav uprljan (i to posebno od tog grijeha) nemam pravo čitati više Bibliju niti stupiti pred Boga. Moja je mama u to vrijeme također počela čitati Bibliju i grupa se mladih ljudi s kojim se moja sestra nalazila počela nalaziti u našem stanu. I njezin se život kao i sestrin u mnogim stvarima promijenio na bolje i tako smo prestali ići u katoličku crkvu i pretvorili se u nešto što ljudi danas vole zvati sektom. Ali mi nismo bili sekta ,bili smo samo grupa ljudi koji su se zajedno nalazili ,čitali Bibliju ,molili i slavili Boga kroz pjesmu. Za mene je problem bio što nekako nisam bio spreman nikom se povjeriti ,a krivnja koje me izjedala sve me više rastavljala od Boga. U vrijeme kada sam bio prvi srednje već sam prestao davno čitati Bibliju. Tu i tamo bi je dohvatio ,ali više nije bilo ozbiljne namjere u pogledu traženja Boga- Ne mogu ja to, mislio sam si. Idemo vidjeti šta ima svijetu za mene ,a jednog dana kada sve iskusim probat ću živjeti kako Bog hoće. Bio sam uvjeren da čovjek sam mora živjeti potpuno pravednim životom, nisam shvaćao da je obraćenje proces u kojem čovjek odbacuje grijeh i da to može samo uz pomoć Božju i da je Bog taj koji ga privlači u svoju blizini dan za danom sve bliže, i da je on milostiv našim prijestupima i da strpljivo radi na nama-za mene se pravedan život morao desiti odmah ili to nije kršćanstvo. Drugi srednje je za mene bio početak razdoblja u kojem sam bio najdalje od Boga-počeo sam izlaziti na mjesta gdje sa kojih sam dolazio doma ujutro mrtav pijan. Znao sam da sam slomio sto puta srce svojoj majci koja je stalno Boga molila za moj život.
Pomisao na Boga me samo frustrirala i ljutila. Majku sam znao vidjeti zaplakanu kada bih se probudio popodne nakon protulumarene noći. Pritisak savjesti koji je nastajao u takvoj situaciji tjerao me je da idem van i lunjam po gradu. Volio sam jesen i zimu zbog mraka , magle i hladnoće koji se savršeno pasale moji lutanjima. Znao bi kupiti litru vodke i lutati po gradu. Zaustavio sam se jedne noći na mostu-zagledao sam se u Savu, nikada stvarno nisam pomislio na to da se ubijem, iako me ta pomisao ponekad privlačila ,previše sam se bojao Boga da bi to napravio. Znao sam da postoji i da bi se loše proveo da tu noć stupim pred Njega. Alkohol mi je postajao sve veći problem -osjećao sam sve veću potrebu za njim. Jedno sam popodne popio pola litre šljivovice u roku 5 minuta, ne znam jesam li se nakon toga onesvjestio ili zaspao ,ali sam se probudio nako par sati na kuhnjskom podu ,a oko mene je cijela kuhinja bila u neredu. Nedjeljna popodneva postajele su mi noćne more. Toliko puta sam znao plakati u totalon očajanju .Osjećao sam ogromnu prazninu u srcu ,tjeskobu,strah izgubljanost i očaj.
Izvana sam bio stari ponosni,cinični,oholi,bahati,licemjerni Hrvoje pun glupih fora kojima bih znao cijelu škvadru dobro nasmijati, koji je volio izgledati kao da je pun samopouzdanja ,a iznutra sam se bez pretjerivanja-raspadao. Ispod sveg tog ponosa ipak sam nosio osjećaje u srcu koje sam htio podjeliti sa nekom djevojkom -fantazirao sa o tome kako će naša ljubav biti nešto posebno kada se jednog dana susretnemo. Vjerovao sam da će ona dati smisao mome beznadnom življenju. Trebala mi je nježnosti ,a i sam sam čeznuo za time da imam djevojku koju ću ljubiti, grliti, maziti i s kojom će mi , ukratko biti prekrasno. Upisao sam faks i u to mi se vrijeme život sastojao od ljubavnih fantaziranja,alkoholiziranja i potrage za djevojkom mojih snova. Iako sam nekoliko puta već "zabrijao" sa kada sam izašao van, ali to su bile kratkotrajne stvari od kojih ionako nisam očekivao previše. Curu "svog života" sreo sam na klizanju. Zgodna, inteligentna i ambiciozna. Jako smo se brzo složili i iz prijateljske faze presli na vezu i ona i ja bili smo u istom traženju i sa sličnim željama (fantazijma bolje rečeno) pa nam nije trebalo puno da stvari krenu s obzirom da je ona u meni prepoznala dečka koji nije htio seks već vezu. Po cijele dane smo provodili skupa, postali smo jako brzo jedno drugome sve. Prestali smo viđati sve svoje prijatelje.
Znali smo ostajati skupa do tri ujutro , prokrstarili smo cijeli Zagreb skupa uzduž i popreko. Nakon oko šest mjeseci smo počeli spavati zajedno. Iako to stvarno u početku nisam forsirao sada se moj stav promijenio, htio sam više od veze. Postali smo ovisni o seksu ,kada bi se posvađali oko nečega seksa je bio idealno rješenje-ali ne zadugo jer je nezadovoljstvo između nama sve više raslo i ona i ja polako smo shvaćali da nam životi nisu baš u redu i dane polažemo nikakve ispita ,a da mjeseci prolaze. Romantika je isparavala brzo koliko god da je mi podgrijavali. Sve smo se češće svađali i počele su izbijati ružne stvari na površinu i kod nje i kod mene -ponovo sam se napio kada sam prvi put izašao van sa prijatelja nakon dužeg vremena. Taj sam dan odlučio prekinuti s njom ,ali bili smo previše vezani jedno za drugo da bi to bilo izvedivo-postala je dio mene. Puno sam puta pokušao prekinuti s njom,isključio bih telefon i ne bih otvarao vrata kada bi mi došla doma, ali sve bi na kraju završilo da bi je grlio , ljubio i plačući molio da mi oprosti što sam je time povrijedio. Nisam imao srce da to stvarno učinim , nisam moga podnijeti činjenicu da ona pati, i tako smo se sve više vezali jedno za drugo iako su svađe sve češće izbijela među nama. Tada sam počeo odlaziti u jednu protestantsku zajednicu u Radićevoj i tamo sam tijekom jedne pjesmi slavljenja doživio silnu Božju blizinu. Nisam htio Boga stvarno pustiti u svoj život -htio sam ga ovaj put učiniti samo nadomjestkom onu prazninu i očaj koji su se ponovo uvlačili u moje srce. Međutim Bog je drugačije razmišljao pokazao mi je da je sve ove godine čeznuo da se obratim Njemu, da mi oprašta i da želi da mu predam srce i pustim da on vodi moj život. Mnogo puta na tijekom propovijedi ili slavljenja Bog mi je tako jasno pokazao svoju ljubav i osjećaj njegove prisutnosti bio je silan. Jedne sam nedjelje posebno doživio Božju blizinu kada sam došao doma odlučio sam kroz jednostavnu molitvu predati cijelu svoj život Isusu. Dok sam molio svi moji grijesi koje činim i koje sam počinio prošli su mi kroz um i ja sam se počeo osjećati neizmjerno grešan, tada me preplavila Božja prisutnost i bilo mi je tako jasno da mi Isus govori: Sve ovo, ja ti opraštam , zbog tebe sam umro i prolio svoju krv zbog tvojih grijeha ,vrijedan si u mojim očima i ljubim te. Osjećao sam Božju ljubav kako ispunja onu usamljenost i prazninu koja je uvijek ostala prisutna bez obzira na svu ljubav moje djevojke i sva ostala zadovoljstva koja sam iskusio do tog dana i po prvi put osjećao sam se potpuno voljen i prihvaćen i to u potpunosti sa svim mojim grijesima ,kompleksima i manama-znao sam Isus me voli upravo takvog kakav jesam. Dok sam jecao na podu u svojoj kuhinji osjećao sam kako ljubav Božja odnosi moju bol ,odbačenost,ranjenost i sve što sam proživio tijekom života. Od toga dana odlučio sam sljediti Isusa i predati mu cijeli svoj život. Odlučio sam ispričati se svim prijateljima koje sam na bilo koji način povrijedio i prekinuti sa seksualnim odnosima koje sam imao sa djevojkom. Tada me ona počela napadati i osuđivat jer je shvatila da u mome srcu postolji izvor ljubavi koji mi daje mir čak i kada je sve loše među nama. To je izazivalo ljubomoru u njoj prema Bogu no ona je ubrzo shvatila da i ona ima prazninu u srcu koju ja ne mogu ispuniti već samo ljubav Božja i zato je počela čitati Bibliju, prestala me osuđivati i shvatila je da je svijet prolazan i da ćemo jednog dana svi stajati pred Bogom i odgovarati za sve što smo učinili i da jednom nedjeljni licemjerni odlasci u crkvu, ispovijedanje bez obraćenja od grijeha kao ni svi sakramenti- ne donosi spasenje. Počela je shvaćati da je Isus jedino ime pod nebom po kojem nam se treba spasiti (Biblija) i vidjela je na mom životu da on zaista spašava i mijenja život. Volio bih da mogu reći da se i ona obratila i da joj je Isus promijenio život, ali to se nije desilo. Iako je postala svjesna da je Isus jedina osoba koja može dati pravi smisao njenom životu nikada nije stvarno odlučila obratiti se i predati život Njemu. Ja moram priznati da sam ja bio u njenoj koži dugo vremena dok sam čekao da iskusim sve što mi svjet nudi da bih onda došao Bogu.
A sve što sam u svjetu iskusio je bio jad ,tjeskoba,strah, prazninu srca,suze,očaj ukratko sve ono na što mnogi danas prozivljavaju tijekom nedjeljnih popodneva. Moje je srce sada ispunjeno ,imam radost, mir i ljubav o kojoj nisam ni sanjao.
Ne mislim da se treba još nešto desiti da bi bio potpuno radostan, ja sam potpuno radostan sada! Ne ganjam lažne ambicije, žene, provode ni materijalne stvari koje bi mi kao trebale ispuniti život-moj je život ispunjen i jedini koji ga je mogao ispuniti i koji je to i učinio je Isus Krist. Naravno da prolazim i teške situacije u životu nisam pošteđen od njih zato što sam kršćanin ,ali sada imam Isusa u svome životu ,a on se u svemu brine za mene.I znam "I da mi je dolinom smrti proći zla se ne bojim jer Ti si sa mnom" (Psalam 23, Biblija). Više ne strahujem za svoje sutra pa makar se cijeli svijet rušio-imam potpunu sigurnost u Isusu. Želim ti na kraju reći samo jedno: Ako imaš prazninu i žalost u srcu, ako čezneš za nekim tko će te u potpunosti razumijeti i prihvaćati upravo onakvim kakav jesi, ako su te ljudi ranili ili povrijedili, ako nosiš bol ili gorčinu u srcu znaj da ima netko tko te prihvaća u potpunosti, koji je tvoje boli , tvoju tjeskobu ponio na svome križu koji želi svojom rukom obrisati tvoje suze. On te je i stvorio i poznaje te bolje nego ti sam sebe i zato zna što je najbolje za tebe. Zna koji je posao najbolji za tebe zna koja je djevojka ili dečko najbolji za tebe i ima za tebe prave prijatelje, prijatelje kojima ćeš moći vjerovati i koji će ti biti više nego prijatelji, bit će ti braće i sestre. Obrati se od svojih grijeha i počni čitati Bibliju, moli Gospodina da ti otvori oči da mogneš spoznati Njegov plan spasenja koji je u Bibliji. Otvori srce svoje Isusu kroz molitvu,svojim riječima reci mu sve svoje tjeskobe,isplači svoje boli,kaži mu svoje želje pa čak i one koje su u suprotnosti sa Njegovom voljom, on te razumije i suosjeća s tobom. Nastavi razgovarati s njim i čitati Njegovu Riječ (Bibliju) dok ti se ne objavi. On te voli, umro je za tebe čeka te predivan život s njime. Sve što trebaš je-prihvatiti ga, On je učinio sve ostalo.
Slava mu za to!
Isus ti govori:
Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe tvoje poput oblaka. Meni se obrati jer ja sam te otkupio.
(Izaija 44:22)
Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.
(Otkrivenje 3:20)
Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.
(Evanđelje po Mateju 11:28-30)
Pronađena
Od malih nogu nastojim shvatiti smisao života, postojanje Boga. Pratio me strašan strah od smrti koji me pomalo dovodio do depresije. S kim god sam razgovarala, svećenicima, duhovnim vođama, običnim ljudima, nitko nije znao kako mi objasniti-dokazati smisao svega. Kako sam odrastala,došla sam do ideje da ako Bog NE postoji ja više nemam nikakvog razloga za život. U potrazi za istinom doživjela sam mnoga duhovna iskustva ali još uvijek je postojala sumnja. Prije 2 dana otkrila sam da je istina u meni. Da je Isus, moj put, moja istina, moj čitav život, moja utjeha, moja nada, moja sudbina, koja vodi mome božanskom Ocu. Zahvaljujem mu se jer je on ono nešto u meni što me vuklo čitavo vrijeme. Što nakon godina slušanja ja ga čujem i nakon godina gledanja ja ga vidim. Vizije koje su mi dolazile noću prije dva dana su se obistinile. Prije 3 dana pred očima mi se stvorila slika jednog čovjeka. Bio je blijed i oči su mu gledale ravno u moje. Tu noć koliko god sam pokušavala izbaciti tu sliku iz glave ona se vraćala natrag. Osjećala sam potrebu da se pomolim za tog čovjeka i to sam učinila. Slika je odmah nestala. Drugi dan osjećala sam da dolazi loša vijest. Kad god bi zazvonio telefon bila sam u trncima. Treći put kad je zazvonio, mama se javila i rečeno joj je da je jedan čovjek iz našeg mjesta noć prije tragično umro. Samo sam mami rekla da moram kod svećenika i počela plakati. A onda sam se obratila Isusu u molbi da se pobrine za tog čovijeka, i odmah osjetila da je molba uslišana. Eto to nije prvi put da se takva stvar dogodila, ali uvijek sam mislila da je to samo plod moje mašte iako su me drugi uvjeravali da nije.
Svaki čovjek ima svoj križ, netko ga shvati prije, a netko kasnije. Bog svakome daje pravo izbora. I još samo nešto. Isus je bio raspet na križu za nas, ali iako je prošlo više od 2000 godina ljudi ga i dalje ne prihvaćaju i razapinju ga, svaki dan. Pružite mu ruku. Dozvolite da uđe u vaš život. Ako dozvolite da vas zavara današnja svakodnevnica, živjet ćete u laži i trenutnim zadovoljstvima, u prividnoj sreći. On je dao i daje svaki dan svoj život za nas, a mi njemu zauzvrat ne možemo posvetiti ni minute. A, kažem vam, minuta s njim danas meni je vječnost sreće. Jer on nas sve voli i priželjkuje bez obzira na našu dob, boju, izgled, grešnost. VJERUJTE.
S poštovanjem,
Pronađena
Svjedočanstvo Olivera
Odrastao sam u ateističkoj obitelji i od kako znam za sebe učen sam da nema Boga. S obzirom da mi je mama nastavnik biologije učen sam da je darvinizam jedina teorija koja je ispravna. Tako sam rastao i nisam nikada čuo za riječ Bog. A kada bih je čuo, ne bih imao predstavu o čemu se radi. Otkad pamtim znam da je u mome dječjem srcu bila mržnja, a u duši jedna ogromna praznina koju sam dopunjavao raznim nestašlucima, razbijao bih, tukao se, htio da se igra oko mene. Tako sam rastao i time postajao sve gori. Iako su me moji učili da to ne činim, ja sam i dalje bio sve gori. Točno, jednom sam pokušao poslušati ih, ali to je bila gluma i opet sam nastavio jer unutra nisam bio ja. U dvanaestoj sam postao skinheds i mrzio sam sve ljude koji nisu hrvati. Posebnu mržnju sam imao prema romima s kojima sam se tukao i koje sam često sam napadao i vrijeđao. Govorio bih im:"Crni gade" ili tome slično. U trinaestoj sam imao svoj prvi seksualni odnos sa mojom rođakom, a kasnije to se nastavilo u četrnaestoj. Negdje u zimi 2000. godine čuo sam glas koji me zvao imenom. Prvo što sam pomislio jest da ludim. Međutim, glas je bio jasan i tako divan i blag. Odgovorio sam tada u nevjerici: "Bože, Ti ne postojiš, volim što ovako živim, ostavi me!" Brzo po tomu sam rekao roditeljima koji su me proglasili umišljenim. Nisam se odazvao na poziv. Nekoliko mjeseci kasnije u proljeće opet sam počeo slušati poziv. Videći svoj život i obrativši pažnju na taj divni glas koji me je zvao, ja sam se odazvao rekavši:"Da Bože, Ti postojiš!" Od tog trenutka sam osjetio radost i mir u srcu i moj život se počeo mijenjati. Prestao sam slušati "dead" glazbu, napadati. Đavao je međutim opet napao odvukavši me u religiju (Katolicizam) gdje sam počeo moliti Mariju, svece... čak sam za spasitelja primio Sv. Antu. Bog je dao da do mene dođe Biblija i poticao me je da primim Isusa, a ja sam rekao :"Primio sam Sv. Antu!" Opet sam počeo osjećati prazninu i nemir, htio sam da se vrati onaj divni osjećaj, molio sam Boga. Od katolika sam otišao pravoslavcima misleći naći mir, ali ga ni tamo nije bilo. Sve je bilo kao i u katolicizmu, religija i nemir u srcu il pak lažni mir. Međutim na Uskrs, prvi dan, 2002 godine Gospodnje na TV je bila evangelizacija, Bog me dotakao i ja sam primio Isusa u svoj život. Mir je nadilazio svaki razum i dan danas ga osjećam, sad sam spašen! Haleluja! Nekoliko mjeseci poslije upoznajem propovjednika koji me upućuje u zajedništvo, u Evanđeosku crkvu u Tuzli. Propovjednik se zvao Cvjetko Kojić. Otišavši tamo ja sam upoznao mnogo braće i sestara. Da, sad živim novi život u Kristu, spašen sam, praznine više nema, a mjesto nje sad je u mome srcu mir i radost koji nadilaze svaki um. Sad studiram i živim jedan divan život u Kristu.
Oliver
Svjedočanstvo Ljiljane
Moj život prije obraćenja
Živjela sam po standardima ovoga svijeta i po odgoju svojih roditelja. Voljela sam ići u crkvu i moliti se Bogu jer me na to upućivala moja baka. Svaki dan bi mi govorila da se molim dragom Bogu. U meni je tinjala čežnja za Bogom, ali osim molitve ništa drugo nisam znala niti razumjela. Jedan teži period života bio je iza mene i znala sam da me sam Bog izvukao iz toga jer ja nisam više imala snage boriti se sa životnom situacijom. ON je učvrstio moje noge i povratio mi snagu i dao mi nadu za boljom budućnosti
Bila sam svjesna da je to Njegovo djelo.
Način na koji sam se obratila
Vrativši se sa godišnjeg odmora u svojoj ladici pronalazim Novi Zavjet. Znala sam da je to zaboravio kolega koji proučava teologiju i koji me je mijenjao dok sam bila odsutna. Malo sam listala i malo pročitala teksta i odmah sam dobila odgovor na nešto o čemu sam razmišljala tih dana. Istog dana pitala sam kolegu što on to ustvari proučava i zašto ide na teologiju ako ne misli biti svećenik i misli se ženiti. Rekao je da je to radi njega osobno i da ga jako zanima Isus Krist. Bila sam iznenađena jer oko mene svi su se bavili nekim biznisom i ulaganjem u to, a nitko nije gubio vrijeme na Boga. To je bio prvi razlog koji me zainteresirao za nastavak našeg dijaloga. Novo otkriće je bilo to što je kolega sa toliko ljubavi i žara pričao o Kristu da sam bila još više iznenađena, jer meni je majka božja bila jedina i prva iza Boga tako da mi je sve to novo saznanje oduzimalo dah. Govorio je o tome da je Bog otišao iz svoje slave nebeske i živio na zemlji među grešnim ljudima premda je bio bezgrešan. Rekao je da je umro za svakog čovjeka na križu da bi njegova krv očistila čovječanstvo od grijeha, te da je treći dan poslije smrti uskrsnuo i nakon nekog vremena vratio se u nebo u slavu svoga Oca. Sve sam to prije čula ali ne tako jasno kao sada. U mojoj glavi sve se rasvijetlilo i sve je postalo logično. Sve ono što sam na vjerunauku slušala postalo je jasno i dobilo smisao. Naš razgovor je trajao negdje oko 2 sata i sad kada gledam mislim da sam tada i predala svoj život Bogu. Uostalom za to se Bog ubrzo pobrinuo. Bila je Evangelizacija u Zagrebu na koju sam išla i gdje se pružala prilika da pred ljudima i Bogom primimo Isusa u svoj život. Izašla sam naprijed sa ostalim koji su shvatili poruku Spasenja i pokajala se za sve loše učinjeno u svom životu i predala se Njemu, da on od sada vodi moj život.
Promjena
Isus je promijenio moj način razmišljanja, poglede na život i ljude koji me okružuju, moje ponašanje u društvu u kojem se nalazim jednostavno je usadio svoju ljubav. Naučio me voljeti i one koji mrze mene, i iz tog razloga ne mogu učiniti nikome ništa nažao. Sve što želim da još mnogi budu poput mene promijenjeni Kristovom ljubavi i spašeni njegovom krvlju zauvijek. Ovdje sam da ljudima ponudim život vječni, koji mogu imati samo po Isusu Kristu tj. Spasenje koje je namijenjeno svim ljudima. Sada znam da je obraćenje Božje djelo u čovjeku i nevjerojatno je da je kucao na moja vrata baš onda kad sam bila spremna da ga pustim da uđe. Slava mu neka pripada zauvijek za sva čuda koja čini u mom životu i na tome što me otkupio svojim životom za cijelu vječnost.
Ljiljana
Aleksandrovo svjedočanstvo
Prihvatio sam Isusa Krista u Ožujku 2004. godine. Otkad sam prihvatio Isusa Krista i otkako je Krist došao u moj život osjećam promjenu svog života. Prije prihvaćanja Isusa Krista, imao sam velikih problema oko sebe. Radio sam loše stvari koje Bog nikad nije volio, a to su bili grijesi. Čak sam htio i izvršiti samoubojstvo, ali me nešto zaustavilo. Nisam znao kako me to zaustavilo da se ne ubijem. Poslije toga upoznao sam neke prijatelje koji slijede Isusa Krista. Oni su mi pričali o Isusu Kristu i tome što Krist ima za mene. Poslije toga odveli su me u Kršćansku Baptističku Crkvu u Zenici. Tu sam upoznao ljude i čak svoje prijatelje. Iznenadilo me kad sam vidio svoje prijatelje. Poslije toga otišao sam kod jednog prijatelja koji je bio sljedbenik Isusa Krista. On me pitao da li ti želis da prihvatiš Isusa Krista. Ja sam bez razmišljanja rekao: "Da, hoću da prihvatim Isusa Krista." On me odveo u moju sobu dao mi je knjižicu u kojoj je pisala Božja riječ. Ja sam pročitao tu knjižicu i shvatio sam da je Krist umro za mene i da je moje grijehe bio otkupio. Poslije toga sam prihvatio Isusa Krista, tu sam osjećao kako mi "GRIJEH" izlazi iz mog života kroz moje uši. Osjećao sam kako mi zuji u mojim ušima. Ništa se nisam bojao, samo sam sjedio. Ujutro poslije toga sam ustao i počeo da se molim Bogu, molio sam se Bogu i osjećao i vjerovao kako mi je Bog uslišio moju molitvu. Nakon 8 mjeseci sam kršten u Kršćanskoj Baptističkoj Crkvi u Zenici. Vec 2 godine imam vjeru i sada poznajem svoje bližnje kršćane i slijedim Krista zauvijek. Želim da budem spreman da širim "Radosnu Vijest" o Isusu Kristu svakoj nespašenoj osobi. Jer Krist je jedanput umro za vaše grijehe, i prenio samog sebe kao žrtvu.
Moj stih je Ivan 3:16
Da,Bog tako ljubio svijet da je dao jedinorođenog sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje već da ima život vječni.
Brat Aleksandar
Svjedočanstvo Tamare
Rođena sam u sretnoj i velikoj obitelji. Od malena sam išla u Crkvu, što je čak prešlo u naviku i tradiciju. Nisam si mogla zamisliti nedjelju bez Crkve…
Sve u mom životu bilo je super dok nisam doživjela prvu veliku bol… Kada sam imala 10 godina, umro mi je tata, od srčane bolesti… Nekako se sve tada promijenilo. Osjećala sam prazninu u svome životu. Pitala sam Boga: «Zašto? Zašto baš moj tata?» … ali nisam dobila odgovor…
Nakon par godina, počele su se događati još gore stvari u mom životu. U razdoblju puberteta u meni se pojavila još veća praznina. Nekako je sve krenulo nizbrdo…
Bilo mi je teško kada su mi na sistematskom pregledu rekli da imam iskrivljenu kralježnicu. Doktorica je rekla da nije ništa strašno, ali kroz nekoliko mjeseci nakon toga, nakon raznih pretraga, došla sam i do doktora u Zagrebu koji mi je rekao: «Moraš na operaciju. To ti je jedini izbor koji imaš, ako želiš ispraviti kralježnicu!» Osjećala sam se grozno. Nisam znala što da radim. Bilo mi je grozno misliti i prihvatiti operaciju… jer tata je umro nakon operacije…
Tada sam se i dosta svađala sa sestrom. Za bezveze. Oko kućanskih poslova… Nisam voljela raditi što mi je rekla. Te svađe su bile grozne. Derale smo se i stalno svaka vukla na svoju stranu. Svađe su nekad bile skoro svaki dan, nisam imala mira…
Upisala sam srednju turističku školu, ali smo sestra i ja odlučile da ćemo ipak krenuti u srednju glazbenu. Ispisale smo se na polovici godine i pripremale se za upis u glazbenu. Bio je to veliki rizik. Ako ne upišemo glazbenu bila bi sramota ići ponovno u prvi razred… Tada je mama vršila pritisak na nas dvije. Nekako sam bila izgubljena u svemu tome. Od profesora nismo imali najbolju podršku što se tiče upisa u glazbenu. Stvarno sam mislila da ću morati ponovno upisati prvi razred u turističkoj…
Nekako sam uvijek mislila da nemam sreće… Tako je bilo i u ljubavi. Možda zvuči smiješno, ali to mi je bilo najvažnije. Htjela sam ipak osjetiti da me netko voli. To je bila najveća praznina u mom životu. Sviđali su mi se dečki iz Crkve s kojima sam htjela ozbiljnu vezu. Bilo bi sve lakše da tu nije bila moja sestra blizanka. Od malena, dečki koji su se meni sviđali, obično su se ti dečki zanimali za nju! Bilo je grozno gledati kako dobiva e - mail od dečka koji mi se sviđa, kako gleda na nju, priča s njom, a ja sam u nekom malom kutu… Bila sam ljubomorna na nju. Nije mi bilo jasno zašto je ona svima bolja, ljepša i slađa… to me je dovelo do samog ruba! Počela sam govoriti i misliti o sebi sve najgore! Mislila sam da me nitko ne voli zbog moje iskrivljene kralježnice… Bilo mi je grozno. Mislila sam da sam ružna… Iz dana u dan, pitala sam se: «Tko će me ikada voljeti?… Da li će me itko ikada voljeti?»
Nije mi ostajalo ništa drugo, nego da zatražim Boga pomoć! Molila sam se: «Bože ako stvarno postojiš, molim te pomozi mi i dat ću ti svoj život!» Neko vrijeme samo mi je ta rečenica bila u mislima! Druge riječi za molitvu nisam našla! Ja stvarno nisam više znala što da radim sa svojim životom… Sve je bilo stresno i «gušilo me je»!
Nakon nekoliko mjeseci počela sam osjećati mir u srcu, nekako se je cijela situacija smirila i krenula na bolje, pa čak do dan danas… Idem u srednju glazbenu, sa sestrama imam dobar odnos, imam dečka koji me voli i što je najvažnije – osjetila sam pravu Božju ljubav! Svakog dana je sve više osjećam!! Shvatila sam da nije važno što ja mislim, nego što Bog želi u mom životu! Još uvijek imam iskrivljenu kralježnicu, ali sada mi to nije toliko važno, znam da me Bog voli takvu kakva jesam. Njegovo sam dijete! Ništa mi nije važnije od toga! Shvatila sam da mi je Bog dao nevolje kako bi ga tražila! On me je oblikovao poput gline! Bilo mi je teško, ali sada sam sretna što sam sve to prošla jer sam upoznala pravoga Boga! Često puta sam bila ljuta na Boga, zbog svih problema… Pitala sam se «Zašto?» ali sada znam da je sve to bilo s razlogom… da prihvatim Božju ljubav i Njegovog Sina kao svoga spasitelja!
Svjedočanstvo Darija
Zovem se Dario, rođen sam 20.07.1977. godine, živim u Velikoj Gorici. U baptističku zajednicu došao sam prije 7 godina, a obratio sam se prije 6,5.
Potječem iz katoličke obitelji, koja nije bila revna svojoj nauci. Kao mali išao sam na vjeronauk i bio sam ministrant. Nas ministrante katolička zajednica poslala je u sjemenište na 2 tjedna da vidimo želi li tko od nas možda biti svećenik. Tada sam bio u 11. godini. U sjemeništu sam proglašen za najboljeg sjemeništarca u razredu. Bio sam jako ponosan zbog toga, a u biti bio sam loš ministrant. Krao sam hostije i jeo ih, krao sam i novac iz milodara. Po povratku iz sjemeništa prestao sam ministrirat i ići u crkvu.
U 12. našao sam si novi hobi. Počeo sam pušiti travu i hašiš. Već u to vrijeme mogao sam biti vani koliko sam htio, pošto otac i majka nisu imali skladan brak nisu ni marili za nas. Već nakon godine dana počeh konzumirati teže droge: extasy i speed. Pušio sam opijate skoro svakog dana i Stalno sam hodao po raznim zabavama (techno party) i tulumima. Zanemario sam školu i to me koštalo školske godine. Pao sam 2. razred srednje škole u 15. g.
U mojoj 16. g. majka je napravila samoubojstvo. Nju su najme doktori proglasili duševno bolesnom osobom i dijagnosticirali joj depresiju, psihozu i šizofreniju, ali biblijska dijagnoza moje majke bila je drugačija. Ona je bila opsjednuta. Od malena se sjećam svađa nje i oca. Kada sam kao mali slušao te svađe, bilo mi je čudno kako jedna mama može tako ružno vrijeđat tatu i kako tata može tuči mamu. Nekad su nas kao malu djecu za vrijeme svađa znali slati van čak i usred noći. Tokom jedne svađe kada sam imao 5 g. tata je majku išao bacit kroz balkon. Mi djeca plakali smo i urlali od straha. Uistinu se tada osjećala prisutnost zla u našoj kući. S druge strane majka je više puta bila u psihijatrijskoj bolnici Jankomir jer je za sebe tvrdila da je majka božja, pričala je o samoubojstvu i nekad je bila neuračunljiva. Tata je počeo piti i postao je alkoholičar. S druge strane majci je s vremena na vrijeme bilo dobro i izgledala je zdravo, zatim, svaki puta opet sve gore. ( Luka 11:24-26: "Kada nečisti duh iziđe iz čovjeka luta bezvodnim mjestima tražeći spokoj, ne našavši ga rekne: 'vratit ću se u svoju kuću odakle iziđoh. Došavši nađe ju pometenu i uređenu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe te uđu i nastane se u čovjeku i postade posljednje stanje u tom čovjeku gore nego prvo.)
Moji dani prolazili su u markiranju škole i drogiranju, a kada se nisam drogirao provodio sam dane igrajući se na računalu. Jednog takvog dana majka je došla do mene, koji sam se igrao na računalu i upitala me može li se igrati sa mnom. Ja sam je odbio i ona je jadna otišla iz sobe. Nakon nekog vremena imao sam viziju majke kako se vere na prozor, baca kroz njega i usput ruši limenu peku sa prozora. Ta vizija ja trajala poduže, iz toga me trgnuo zveket. Mislio sam za sebe kako sam odvratan jer mislim tako nešto. Kroz 15 min. pozvonila je susjeda sva u šoku i uplakana ponavljajući vaša mama, vaša mama. Pogledao sam prema kuhinjskom prozoru, vidio peku na podu, koja je prije stajala na prozoru i znao sam što se zbilo. Čitavo vrijeme razmišljao sam: "Imao sam vremena spriječit je. Zato sam i imao halucinaciju." Krivnja je počela bit nepodnošljiva. Gušio sam je mišlju: "Pa da sam je i spasio taj dan učinila bi to drugi puta."
Od tog dana stalno sam bio napušen jer su mi opijati pomogli da mislim na druge stvari, stalno bih se nečemu smijao, bilo me baš briga za sve i to mi se sviđalo. Marihuana je postala moj bog. Zvao sam je ganja (ganđa - prev: sveta biljka). Nagovorio sam na drogu mnogo ljudi, pa čak i sestru kad je navršila 16. u vojsci sam probao i heroin, uzeo sam ga nekoliko puta. Nije mi se posebno svidio, uzimao sam ga da budem frajer. Moja "sveta biljka" bila mi je bolja i volio sam je. Imao sam samo jedan problem, gdje god bi je sakrio, otac bi uvijek naišao na nju, bez traženja. Jednom sam konačno našao dobro skrovište, iza Biblije, a nisam ni primijetio.
Jedan dan brat Zoran, s kojim se znam iz djetinjstva, pozvao me k sebi igrat se na računalu, to sam volio. Na mjesto predviđeno meni stavio je Bibliju. Pitah ga: "Čitaš li to? - Da!" odgovori. "A je' l dosadno? - Ne, promijenila mi život!" Kod njega sam gledao i tekst koj je napisao velikim slovima na zidu: Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog sina, de ne propadne ni jedan koji vjeruje u njega, već da ima život vječni. Ivan 3:16.
Poslije susreta sa njime primijetio sam kako drogu skrivam iza Biblije i svaki puta kada bih je uzimao u ruku padalo mi je na pamet kako će mi promijenit život. Napušio bih se i čitao je. Zatim mi je Zoran rekao da čitam Novi Zavjet, poslušao sam ga.
Kada sam čitao Gideona normalan, smatrao sam se zlom osobom i svaki tekst me osuđivao. U biti ja sam htio da se promijene moje okolnosti u životu, ali ne i život. Zato sam ga volio čitat napušen. Imao sam vizije i halucinacije dok sam je čitao i osjećao sam kako mi je duh objašnjava. To je bio nečisti duh koji se pretvarao u anđela svjetla. Počeo sam se smatrat jako pametnom i mudrom osobom. Silno sam se uzoholio. Sve što sam pročitao koristio sam za popularnost na tulumima i sve je palilo. To me je dovelo do stalnog opsjednuća.
Na jednom tulumu društvo je pričalo kako su gađali pištoljem knjigu. Palo mi je na pamet: "Baš super. Ja bi to isto htio. Gađao bi Bibliju." Zatim sam mislio: "Pa ja želim ubit Boga i sve Božje proroke, pa ja sam vrag!" to me šokiralo. Otišao sam kući. Putem do doma svađao sam se sa bogom i imao halucinaciju kako me bog gađa munjom u čelo. To je bio još jedan nečisti duh koji je ušao u mene. Počelo je nevrijeme i spustio se pljusak, a ja sam mislio kako je to zbog mene. Tada mi se za vrijeme grmljavine činilo kako čujem glas sa neba koji nešto govori o meni. Počeo sam slušat glasove koji su mi govorili da svijetlim i da žele u mene, viđao sam i duhove koji su me pitali da li mogu u mene. Nastavio sam čitat Novi Zavjet, a glasovi su mi sve objašnjavali i duh mi davao vizije. Vjerovah da sam sve pametniji i da znam sve tajne svijeta, a zapravo je samo krivnja bila sve veća. Zato sam se jedan dan odlučio bacit sa balkona. Popeo sam se i bacio. Otac me uhvatio. Čudo je što je bio doma trijezan. Odveo me na policiju. Završio sam u bolnici, gdje su i meni dali sve 3 dijagnoze: depresiju, psihozu i šizofreniju. Svako malo sam za sebe mislio da sam bog, pa vrag, pa antikrist, pa Isus. Mislio sam kako otkrih sve tajne i pečate knjige koja se opisuje u otkrivenju, ali nikad nisam imao mir. Želja za samoubojstvom kao izlazom bila je opet sve veća. ( Luka 8:31-33: "I zaklinjahu ga da im ne naredi da odu u Bezdan, a bijaše ondje poveliko krdo svinja što su pasle po gori i zaklinjahu ga da im dopusti ići u njih i on im dopusti. Iziđu zlodusi iz čovjeka te uđu u svinje i jurnu krdo niz obronak u jezero i podavi se.")
Zoran je čuo što se desilo. Došao mi je pričat o Isusu i pozvao me u crkvu. Dao mi je knjižicu "Bog brine o tvojim brigama". Čudno mi je bilo kako se samo njemu mogu povjerit bez straha smak svijeta zbog mene. Demoni su me time stalno mučili. U društvu Zorana bih imao mir, ali bih uvijek odbio Isusa o kojem je pričao. Uvijek bi iznova tražio spas u svojoj ganđi i bivalo mi je sve gore.
Jednu Nedjelju ujutro Zoran me nazvao i pozvao me u Crkvu. Bio mi je naporan i odbio sam ga. Pogledao sam u knjižicu pored telefona koju mi je dao. Na njoj je pisalo "Dario mora povjerovat u Boga" Uvjeravao sam se: "Pa vjerujem ja u Boga." Uzeo sam je u ruke, savijao je i gužvao. Tekst je ostajao isti. Znao sam da bi svaka halucinacija do sad prestala, a imao sam i sigurnost da mi Zoran nije podvalio drugu, a nije imao ni kad, ni kako. Zavapio sam: "Bože što mi se to događa?" Pred mojim očima tekst na knjižici se promijenio u "Bog brine o tvojim brigama." Okrenuo sam stranicu i pročitao "I želi ti pomoći!" Tada sam spoznao istinu, da je moj bog vrag, a da pravi Bog brine za mene i to što prolazim i da mi želi pomoći. Nazvao sam Zorana i rekao mu da želim sa njim u crkvu.
Čitavo vrijeme službe sam plakao. Sav sam drhtao od straha i osjećao sam okus krvi i hrđavog željeza u ustima. Bogu sam govorio ne muči me. Bog me očistio zlih duhova. Kući sam se vratio miran, nisam želio vjerovat kako sam bio opsjednut i nisam prihvatio Isusa. Opet sam počeo pušit travu i bilo je sve gore.
6 mjeseci kasnije na jednom tulumu, kada smo svi bili drogirani promatrao sam kako se ponašamo. Povjerovao sam da smo svaki puta kad se drogiramo opsjednuti. Vapio sam: "Isuse smiluj mi se!" Društvo je počelo zazivat moju mrtvu majku i urlat:“Dragice gledaj što nam tvoj sin čini.“ Sada sam bio siguran da smo opsjednuti. Zavapio sam opet "Isuse smiluj mi se! Bože dođi među nas!" Bog me uslišao. Zavladao je neopisivi mir. Društvo se toga prepalo. Nakon kratkog vremena tražili su me da odem sa tuluma.
Sljedeću nedjelju ujutro razmišljah o Isusu i križu. Uvidjeh da sam mrtav. Nazvao sam Zorana i rekao mu da želim sa njim ići u crkvu. Pričao sam mu kako sam mrtav, a on se radosno smijao. Bio mi je nedokučiv.
Toga dana na službi sam zavapio: "Bože ja želim živjeti. Želim biti tvoje dijete. Želim tvoga Duha Svetoga" Plakao sam zbog svojih grijeha i tražio sam Isusa da mi oprosti što sam ga odbacivao i što sam se držao pravednim ne vjerujući da je on umro za moje grijehe. Vapio sam: "Isuse želim biti tvoj" Toga dana postao sam Božje dijete i dobio novu obitelj koja mari za mene više nego što su roditelji marili.
Odmah po obraćenju u Isusa Krista počeli su napadi. Staro društvo počelo me ismijavat i nagovarat na drogu. Ni doma nije bilo ljepše. Obitelj mi je govorila da sam sada luđi nego prije, da sam izdao majku koja me rodila i dojila, koja me odgajala i sl. Još uvijek se nisam volio sjećat majke i to me posebno boljelo.
Sve to bilo mi je čudno. Konačno sam dobio mir i radost. Svi oko mene su vidjeli da se promijenih na bolje i da sam zdrave pameti. Pričao sam im da je to zbog Isusa, jer sam povjerovao u njega. Štoviše moj život im je bio dokaz, a oni me zamrziše zbog toga i svakakvim dosjetkama htjedoše me odvojit od moga Boga Isusa Krista. Nekada bi me toliko satrli, da sam razmišljao je li istina sve u što vjerujem i bio bih tada jadan.
Ubrzo se otac razbolio. Još uvijek je bio alkoholičar. Otkazala mu je gušterača zbog alkohola. Bio je u bolnici sav žut kao maslačak i na infuziji. Doktori nisu davali mnogo nade. Došao sam kući iz bolnice i pomolio se: "Bože ako je istina sve u što vjerujem, molim te, to mi pokaži. Isuse ti si uskrsnuo i živ si i još uvijek si isti. Molim te ozdravi moga tatu." Istog trena dobio sam sigurnost da je tata zdrav. Sljedeći dan kada smo došli u bolnicu tata je bio zdrav i smijao se. Reče da ga je na očigled pustilo žutilo, počeo se osjećat dobro i sam se ustao. Bilo je to u ono vrijeme kada sam se molio. Odlučio sam se, kao na potvrdu svoje vjere krstit. Nikada još nisam zažalio.
Kazao sam tati sve, ali on nije htio vjerovat. Opet je počeo piti i na koncu umro od raka želuca. Da li se obratio prije smrti ne znam, ali zbog svega što se dešavalo pred njegovu smrt imam nadu da ipak je.
Bog mi je sav život obnovio. Jedino o majci i onom danu nisam volio razmišljat. Krivnja je i dalje bila prisutna. Moja nova obitelj htjela mi je pomoć. Svakako su me hrabrili i bodrili. Govorili su mi da nisam ja kriv i da bi prije ili kasnije to učinila. Time sam se i ja pokušavao utješit. Takve savjete sam dobivao od svih čitav život i od učenih doktora, ali to nije nauk od Boga.
Tokom jedne jutarnje molitve u zajednici opet sam imao onu istu viziju majčinog samoubojstva. Potresla me je. Plakao sam. Saznao sam da je bila od Boga makar nisam bio obraćen. Baš kao i Pavao, mogao sam povikati ne diži ruku na sebe. Uistinu sam je tog dana mogao spasiti. Što bi bilo poslije mi ne znamo. Jedno znam sigurno. Toga dana ostao sam Bogu dužan. Ostao sam Bogu dužan život vlastite majke, ali Isus Krist umro je i za moje dugove.
I danas mi se dešava da sagriješim i činim propuste, a pisano je da će se svaki moj propust tražiti iz moje ruke.
Uistinu sada znam i svim svojim srcem vjerujem, da sve što mi treba za spasenje je milost Božja i jedino što me spašava je Krstova žrtva, jer naš spasitelj Isus Krist je raspet za naše grijehe, ali ne samo za naše grijehe, nego i za naše propuste i za naše dugove.
I jedino što nas spašava jest milost Božja, po žrtvi Isusa Krista na križu.
U Isusu vaš brat Dario. Amen.
Onome koji smatra da je spašen djelima mjerit će se po dugu…Jer milosni dar Božji je život vječni u Kristu Isusu, on ne dolazi od djela da se tko god ne bi hvalio… Jer Bog je tako ljubio ovaj svijet, da je dao svoga jedinorođenog sina Isusa Krista, de ne propadne nitko tko u njega vjeruje, već da ima život vječni. Amen.
Danijelovo svjedočanstvo
Zovem se Danijel i imam 22 godine. Prva iskustva s Bogom sam imao prije 3 godine a potpuno obraćenje prije 3 i pol mjeseca. Kao malo dijete nisam imao nikakva osobita iskustva s Bogom. Moji roditelji nisu baš bili pobožni iako su kršćani sa svim sakramentima. Tata je bio i donedavno ateist, pa sam i ja odrastao u takvom okruženju. Iako nisu držali nimalo do vjere Božić, Uskrs i ostali blagdani su se slavili više iz tradicije nego pravog smisla i vjere nastojali su da i ja idem na nedjeljnu misu. Kao dijete ja sam to doživljavao kao obavezu, a ne pravi smisao. Iskreno nisam niti vjerovao ili bar tako mislim... Koliko se sjećam nakon što sam primio prvi sakrament Svete Pričesti nakon toga moji odlasci u Crkvu su bili sve rjeđi i pošto sam to doživljavao kao obavezu prestao sam ići, a moji roditelji me nisu ni prisiljavali na to ako nisam htio. Kad sam bio stariji u osmom razredu nisam imao volje niti poći na vjeronauk za Krizmu tj. Potvrdu. (Sad sam i na neki način i sretan zbog toga što ću se sada Krizmati kao obraćenik u Duhu i primiti prave Duhovne Darove, a ne kako je to po tradiciji sada. Da se napravi velika gozba i da se dobije što više materijalnih darova, a da nitko ni ne zna pravi smisao Potvrde). Mogu reći da sam u djetinjstvu i pubertetskom razdoblju svog duhovnog života bio duhovno mrtav.
Prije malo više od 3 god. počele su se dešavati i nama strašne situacije velikih svađa između sviju nas u obitelji u toj mjeri da smo i sami posumnjali da tu nešto nije uredu i da je to nadnaravne prirode. Sve je to bila posljedica prokletstva u kojoj je naša obitelj bila. Sada smo svjesni da je nažalost naš obiteljski život bio prožet sa tom mračnom silom (svađe, poslovni krah dvaput doživljen, saobraćajne nesreće također više puta, nervoze, bolesti, tatina depresija...). Opet, nažalost tražeći pomoć otišli smo još više u ponor (više iz neznanja i okrenuti od Boga) kod vračara i iscjelitelja. (sada sam svjestan da nas je tada Bog sačuvao od još većeg zla). Ali na kraju smo ugledali svijetlost na kraju tunela time što su nas jedni prijatelji uputili kod prave osobe tj, dobroga svećenika duhovnika Ivana Šeše i on je najviše zaslužan za spas naše obitelji od sigurne propasti.
Od tada smo se okrenuli Bogu i od tada je sve krenulo na bolje ,naravno. Roditelji su se i Crkveno vjenčali i na našu obitelj vjerujem je počeo silaziti Božji Blagoslov. Prečasni Šešo nas je doveo na pravi put i tada u to vrijeme sam počeo biti znatiželjan, htio sam saznati više o Bogu tj htio sam ga na neki način upoznati i nabavio sam si Bibliju i znatiželjno počeo čitati. Čitao sam Stari Zavjet, ponajviše knjigu mudrosti, Siraha, Mudre izreke, što mi je bilo jako poučno i zanimljivo, Daniela, Joba, Psalme. Kad sam počeo čitati Evanđelje tada sam sa srcem povjerovao u Isusa. To sam nastojao prihvatiti i htio sam početi ići redovno svaku nedjelju na svetu misu i početi živjeti takvim životom (nažalost od kako sam počeo od puberteta izlaziti imao sam i takve prijatelje s kojima sam se opijao i drogirao, ali kad sam upisao fakultet i kad je naša obitelj upoznala Šešu to se počelo smanjivati i bilo je sve rjeđe). Nisam se mogao tome prikloniti jer sam bio sam u tome niti moji prijatelji ne bi to prihvatili da im i spomenem. Rekli bi mi tada da pričam gluposti... Ali pokušavao sam ići u na misu, ali sam stalno padao iz pada u pad i teško sam se dizao, a i kad bih otišao na misu osjećao sam strasnu tjeskobu i žalost na samoj misi ne znajući tada da sam bio još uvijek zarobljen i pod utjecajem zloga. Zbog toga sam odustao od svega vračajući se svakodnevnom grešnom životu, ali sam s vremena na vrijeme čitao Bibliju i razne dobre evangelizirajuće stranice na internetu. Nisam se mogao pomiriti s tim da ne mogu u vjeri biti sam i znao sam da bi bilo sve drugačije da se i moji prijatelji obrate. Onda bih i ja mogao živjeti s Bogom. Jednoga dana kad me je to sve razdiralo zavapio sam Bogu da ne mogu više tako dalje (moja čežnja za njim je bila jača od svega) i plačući Mu izrekao svoju osobnu molitvu predanja predajući mu svoj život i da se On pobrine o svemu s tim da se i moji prijatelji obrate. To je bilo otprilike prije 2.5 godine i od tada sam rijetko otišao na misu čak sam i Bibliju koju sam posudio morao vratiti, tako da sam nastavio živjeti grešno. Tada nisam ni bio svjestan da je Bog čuo moju molitvu (Psalam 6:9-10).
Prije 3 mjeseca jedan moj prijatelj, mogu reći u pravom smislu riječi pogan, koji nije vjerovao u Boga i bio je antikrist,veliki hulitelj i psovač Boga, koji nije ni imao nikakve sakramente, došao je iz Zagreba s faksa i ispričao nam priču o svom obraćenju i da je povjerovao u Isusa i da je počeo živjeti pobožno s time da će primiti sve sakramente Krštenja i Potvrde. Svi ostali prijatelji su mu povjerovali zato što su znali kakav je bio i kako se preobrazio u drugog čovjeka, više to nije bila ista osoba i to su prihvatili. To je «klik» za mene i ja sam se tada odmah obratio doživjevši potpuno oslobođenje. Ja i još jedan moj prijatelj. Dok su ostali nastavili živjeti svjetovnim životom, ali su nas skroz prihvatili i vjerujem da će se i oni obratiti.
Prvi pravi susret s Isusom sam doživio nedugo nakon toga događaja kada sam s prijateljem otišao u Veliku Goricu na karizmatski susret. Tada sam osjećao da Isus čisti moje srce (za vrijeme jedne molitve, što me je i zbunilo i uplašilo, osjetio sam stezanje i žarenje kao da peče) i tada se njegova ljubav u potpunosti izlila u moje srce i dušu. Ja sam se osjećao kao najsretniji čovjek na svijetu. I zanimljivo, na povratku u autobusu svi su izvlačili iz jedne košare «duhovne kolačiće» i na mojem je pisalo; Ja sam te izabrao za moje utočište i dao ti milosti koje drugi odbijaju. Isus. Od tada je Isus moj najbolji prijatelj i volim ga i ljubim ga jako.
U mom životu je sada On na prvom mjestu i On mi je najvažniji od svega. Osjećam svakodnevno njegovu ljubav i prisutnost u mom srcu i više se nikada ne želim odijeliti od Njega. 0drekao sam se grijeha, tj. sotone i njegovih dijela i ako ponekad padnem odmah se podignem i nastavljam dalje ići putem Isusa Krista, mog prijatelja i dobrog pastira. Sa velikim užitkom čitam Božju Riječ i nastojim da svako to sjeme padne u moje srce jer imam još neke osobine starog Danijela i želim da se moja osobnost nadogradi na osobi Isusa i da odbacim one loše osobine koje su još zaostale kako bih što više bio sjedinjen sa Isusom i da donosim velike plodove u svom svjetovnom i duhovnom životu.
Kada bi barem svi ljudi zavapili i predali svoj život Isusu i doživjeli to oslobođenje i primili milosti koje odbijaju ne bi bili više nesretni, bolesni, ovisni o bilo čemu, usamljeni... jer je zato naš prijatelj Isus bio mučen i to prokletstvo ponio na križu i svojom Krvlju otkupivši naše živote da bi mi imali život u punini i u vječnosti. Najomiljenija mi je molitva sa srcem. Tada ja i moj prijatelj razgovaramo i ponekad osjećam cijeli odgovor u svom srcu. Ne postoji ljepši osjećaj kada razgovaraš s Bogom ko sa najboljim prijateljem. Tada uvijek osjećam njegovu prisutnost. U svom srcu osjećam Božju ljubav. Nekad zna biti toliko intenzivan taj osjećaj da ne mogu skinuti osmjeh s lica i da mi ljudi prilaze i govore da zračim nekom «pozitivnom energijom». Sretan sam što nosim Kristovo svijetlo i to me još više razveseli naravno sve u Slavu Isusovu. Potpuno se uzdam u njega i vjerujem da će mi sve moje molitve ispuniti kao što ih i ispunjava.
Pozdrav U Isusu Kristu S ljubavlju
Danijel
Tihomirovo svjedočanstvo
Kao mali sam išao u crkvu. To je bilo za vrijeme tadašnje Juge i sjećam se da sam vjerovao u Boga i skitao se po vjeronaucima. Redovito sam išao u crkvu svake nedjelje. Par desetljeća kasnije dolazi rat u Hrvatsku i postajem tinejdžer. Malo po malo tijelo počinje da se mijenja. Mislim da je to bio šesti ili sedmi razred. Ja bih prije rekao sedmi. Oni uvode vjeronauk u škole i moramo to sve riješiti u sedmom i osmom razredu - krizmanje i prvu pričest. Nakon toga treba da se upišem u srednju školu, ali se sjećam da ni sam nisam znao što da upišem. Ujaci su mi rekli idi ti za kuhara, pa sam se tako upisao u prvi razred. Tad sam bio još ok, ali kad sam završio prvi razred tog ljeta sam se prvi put napio ko' avion i čak sam posijao 240 kn. Starci su me dobro oprali kad sam došao doma. Sjećam se da je bio neki praznik i nas trojca smo pili na kupalištu u Sisku. E da ja sad preskočim to ljeto. Kada sam krenuo u drugi razred počinjem izlaziti van svaki vikend. Doma sam dolazio pijan, a lovu sam sam zarađivao da bi mogao imati za disko i cugu. Što se tiče crkve ona umire za mene. Meni je bilo važno da odem van, da se napijem i super provedem s ekipom. Sjećam se da sam išao van petkom, subotom, pa čak i nedjeljom. U školi nisam ništa učio i samo sam živio za vikend. Kakva crkva? To mi je bila glupost i nije postojalo mjesta za nju tad u mom životu... možeš mislit da ću ja ići u crkvu – mislio sam si. Tad počinjem da slušam rave, zatim komercijalni techno, a kasnije prelazim na nešto jače, hardcore. Ali nakon nekog vremena idem na lagani house. Bio sam lik koje je bojao kosu i išao u Zagreb na party-e. Odlazio sam u Best i na Future shock 1996. godine i bilo mi je super. Jednostavno sam živio za mjuzu, komade, cugu i psovke. Kakvo čitanje Biblije? To je bila glupost. Tad sam htio biti frajer, ali na kraju sam skužio da to nisam bio pravi ja. Išao sam na tečaj engleskog jezika 1997. godine i tu sam čuo prvi puta evanđelje, ali nisam baš bio puno zainteresiran. Tada sam prvi put dobio Novi zavjet. Sjećam se da mi je nastavnica rekla da čitam svaki dan. Ja sam nešto čitao, ali kasnije je to palo u zaborav. Imao sam drugih važnijih stvari u životu. Na engleski tečaj idem opet 1999. godine i tu mi dosta ljudi svjedoči, ali ja ponovno baš nisam zainteresiran. 2000. godine mi se krsti brat. Zaboravio sam spomenuti da je moj brat išao u crkvu dok sam ja bio u svijetu. Mene to tada nije baš puno zanimalo. No ja dolazim na bratovo krštenje i od tad sam se počeo moliti. Neke čudne stvari su se počele zbivati. Krenuo sam ponovno na tečaj 2000. godine i prvi tjedan sam prihvatio Krista. To je bila subota 15.7.2000. Ja sam išao u crkvu i prije svog obraćenja, ali mislim da se to desilo kasnije. Jednostavno sam prije živio bez Boga, no sad moj život ima smisla. Jer znam da je Isus živ i da je promijenio moj život.
Tihomir
Vedranovo svjedočanstvo
(po Isusu Kristu, Gospodaru i Gospodinu)
Djetinjstvo se sastojalo u tome što se oponašalo ono što drugi rade (krađa, laž, ružne riječi itd.). Krajem 2002 godine, susreo sam se sa kršćanima koji su mi svjedočili o Isusu. Tada su me upućivali da dolazim na službe slušati propovjedi. Bilo je mnogo onih kroz kojih je Bog djelovao da me približi k sebi.
Godine 2003 i 2004 su se dešavale interesantne stvari, imao sam velike otpore prema Bogu. olazilo je do situacija kad sam počeo ići po diskoklubovima plesati (petkom, subotom) i istodobno slušajući propovjedi (nedjeljom). Do tada nisam htio ići po diskoklubovima zbog poučenosti da ima droge i sl. U tom nekom razdoblju mi je gđa. Silva poklonila bibliju. Nisam bio zainteresiran za čitanje jer sam imao veliki otpor na čitanje knjiga, praktički sam je htio baciti i nekih 6 mjeseci je stajala u ormaru.
Razlog je bio taj što sam imao ovo mišljenje: toliko knjiga, toliko znanja i zvanja, a vidim samo jedno: ljudi se razmnožavaju i međusobno uništavaju, po mojemu mišljenju, koja korist da i ja postanem takav? Takav ne želim biti. Ubrzo su me kršćani počeli zvati na druženja, što me dosta privuklo, jer se u njima pokazivalo nešto pozitivno što sam i ja htio. Slijedilo je odlazak na more nekih 7 dana kad sam mogao bolje upoznati kršćane.
Već tada sam primio nešto Božje Riječi u svoje srce slušajući i gledajući svjedočanstva koji su kršćani živjeli. Odmah nakon, imao sam priliku otići na otok Rab. Tu sam se obratio Bogu, otprilike ovim riječima : Bože ja te molim da makneš sve otpore prema čitanju tvoje riječi i da mi daš ljubavi za nju.
Desilo se upravo to. Počele su se micati prepreke i ja sam počeo čitati novi zavjet kako mi je bilo preporučeno. Bilo je potrebno oko godinu dana da pročitam cijeli novi zavjet (jedanput). ljedeće godine sam ga pročitao negdje 5 puta i dosta toga se podcrtalo.
Slijedilo je krštenje u Duhu i vodi početkom 2005. godine, te odlazak u Englesku na kršćanski kamp, jedan od najpoznatijih (www.soulsurvivor.co.uk) gdje je sudjelovalo preko nekoliko tisuća kršćana iz svih zemalja. Iskustvo je bilo fenomenalno, posebno u slavljenju i početno u učenjima. U jednom događaju gdje je bilo mnogo onih koji su se odazvali, tražilo se da Bog ispuni pojedince svojim Duhom i kaže što je svaki pojedinac dobio. Meni su rekli da sam dobio Duh otkrivenja, iako je moguće i za vodstvo i iscjeljenje.
Mnogo učenja i slavljenja sam kupio tamo tako da mi je to bilo super za izgradnju. Odmah poslije Engleske, otišao sam u Austriju u školu riječi (www.blastministries.net). Tu sam primio mnoga otkrivenja o Očinstvu, tko je Bog, i tko sam ja po Kristu. Također kako prepoznati i što je to i kako se manifestira kraljevstvo i što je to nebesko.
Sada slijedi izazov da ono što je Bog stavio u mene, utemelji, izgradi i živi.
Vedran
| < | siječanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Listopad 2019 (2)
Lipanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Studeni 2010 (4)
Listopad 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Studeni 2009 (2)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (9)
Siječanj 2009 (12)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Siječanj 2008 (3)
Studeni 2007 (4)
Kolovoz 2007 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
LINKOVI
AFFILIATES AND MINERS
http://www.sfi4.com/20444831/FREE
BESPLATNA POSLOVNA MOGUCNOST klikni na ovu recenicu i uvjeri se! (na engleskom)
FL Studio 20 download
DriversCollection.com - One of largest free net library of device drivers
DivixTitlovi - tu skini titlove
LINK NA BLOG.HR
Any Option click it
DriversCollection.com - One of largest free net library of device drivers
online player
KRŠĆANSKA PROROČKA CRKVA ZAGREB
Dobra Vijest
David Wilkerson Danas
SOULSAVER
Istina Protestantski Forum
krscanstvo.net
krscanstvo.blog.hr
OBITELJSKI ŽIVOT
Crkva Krista Kralja
Kršćanska Udruga Beograd
EPC Hrvatska
Riječ Života
Betanija Čakovec
RIJEČ ISTINE
Crkva Cjelovitog Evanđelja
Crkva radosne vijesti
SVAKI STUDENT
MREŽA
STEP
Kršćanski Protestantski Blog
KONTAKT
Biblije tražilica
PULS
GIO PENSES
IKHTHYS
OBRAĆENA
JERUZALEM
KC Dobroga Pastira
Bible Database download
Freewarefiles.com
net.hr ex iskon.hr
Tripleclicks Nagradne igre
U Jakovljevoj 4:4, Božja Riječ kaže:" Preljubnici, neznate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega." Također, u Prvoj Ivanovoj 21:5-17," Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi očeve. jer što je god svjetovno- požuda tijela, požuda očiju, i oholost života- nije od Oca, nego od svijeta. Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka." znajte, svijet če proći, ali onaj koji čini volju Božju ostaje zauvijek.
kontakt: oleg123@net.hr
LINKOVI NA ENGLESKOM
Sid Roth It's Supernatural!
Freewarefiles.com
WallStreetSurvivor
online player
Bible Database download
Christian Broadcasting Network CBN
TBN.org
JDM.org
CREFLO DOLLAR
BENNY HINN
SALVATION mp3
Enduring Word
Moments With The Book
The Holy Land Experience
BORN AGAIN CHRISTIAN
Focus on The Family
FREE CHRISTIANS
AFTER ABORTION
godsview Bible
Bread for the World
Promise Keepers
Joyce Meyer
Grace Fellowship Church
All about God
Crossroad
XXX CHURCH
Global media outreach
CENACOLO
HARVEST
CALVARY CHAPEL
Christian Research Institute
GOSPEL COMUNICATIONS
NET MINISTRIES
Campus crusade for Christ
Understand the times
Christian Research Network
KC Dobroga Pastira
GODTUBE
LIFE TODAY
CHRISTIAN TV
MYSPACE
Looperman.com - Free Samples, Loops, Tutorials and Pro Audio Resources