Ove stranice stvarno su prekrasne,i neka vas Gospodin obilno blagoslovi. Živjela sam kao mnogi mladi u današnje vrijeme,ljubila sam svijet, mladost,grijeh i sve ono što ide s time.Dani su mi prolazili s prijateljima u izlascima,pijančevanjima,ludorijama. Mislili smo da nitko nije sretniji od nas dok smo zajedno. Ali,došao je rat i morali smo se razdvojiti. Netko je nekamo otišao,neki su ostali. Mama,sestra i ja završile smo u Njemačkoj. Sestra i ja našle smo nove prijatelje i nastavile živjeti istim životom. Jednog dana satali smo se kod nekih prijatelja, a glavna tema bio nam je jedan bračni par. (Odlično smo se zabavljali) U tom elanu dogovorili smo se da se sastanemo i sutra, ali da pozovemo još onih koji imaju išta protiv njih. Kad je trebao početi razgovor, taj dečko se pojavio na vratima i naš je plan propao. Jedna za drugom tema bila je na redu pa tako i tema o vanzemaljcima. Jedan dečko je rekao: "Ja mislim da su oni izvanredna bića, i da se njima treba moliti umjesto Bogu." Budući da je naša mama bila istinska vjernica i nama često govorila o Bogu, nas dvije smo na to reagirale.
Zbog te večeri i toga razgovora mi smo počele proučavati Bibliju. Gospodin, pun ljubavi, strplijvo nas je učio i uvodio nas u svoju Riječ. Uskoro smo prvi puta, kleknuli pred Gospodina u moltvi otvorena srca. Doživjela sam njegovu prisutnost i osjetila dodir njegove ruke. Nakon molitve prijatelj koji je bio s nama na molitvi, rekao je da je molio Isusa da bude kraj njega. A, Isus mu je odgovorio: "Zar me nevidiš, stojim kraj Ljilje?" I uistinu, Isus je stajao kraj mene. Od toga dana znala sam, Isus je živ! Ali đavao, lukavo mi je počeo govoriti: "Kako ćeš kad dođeš u Hrvatsku? Što će ti reći tata, uja, rodbina. Svi će misliti da si zaostala. "Kako prestati raditi sve one grešne stvari koje sam radila i voljela prije? Ja sam posustala i predala se porocima. To veče rekla sam Gospodinu, da sam svjesna toga da je on živ i da mu trebam služiti, ali ja jednostavno ne mogu zbog ljudi. Rekla sam mu da sam još mlada i da ima još puno toga predamnom što moram učiniti. Kad budem starica, predat ću svoj život njemu i spasit ću se. Ali to nije bio Božji plan za moj život.
Sljedeće jutro, kad sam se ustala meni je pozlilo i pala sam. Duh je izašao iz tijela i osjetila sam kako letim. Vidjela sam neku zelenu livadu i tu sam se spustila. Oko mene se odjednom našlo puno demona. A kroz glavu mi je stalno prolazilo: "Ide? u pakao! Ideš ravno u pakao! Isus ti je sve pružio, a ti si sve odbila zbog ljudi i zato ideš zauvijek u vječnu propast." Ja sam pomislila: "Ma nećete vi mene!" U sljedećem trenutku našla sam se na podu vezana lancima, pitajući se: "Tko mi može pomoći?" Odjednom sam vidjela lica cijele svoje rodbine kako stoje oko mene i tužno me gledaju. Ja sam vikala: "Pomozite, pomozite, ja ne želim ići u pakao!" Ali oni su samo nijemo gledali u mene. Shvatila sam da sam zbog njih izgubila sve, a najvažnije izgubila sam vječni život, a oni samo gledaju i ne mogu pomoći. Sljedeći tren ja sam se pitala: "A,tko mi može pomoći?" Odjednom došla je misao: "Isus ti može pomoći!" Zazvala sam ga i zamolila za još jednu priliku, i da ću mu služiti od danas. Kad sam to rekla, svi demoni su popadali mrtvi. Digla sam se i vidjela da sam vezana lancima, rastrgala sam ih. I u tom trenu vratila sam se u svoje tijelo. Ali kao nova osoba. Jer dok sam ležala bez života 20 min. Isus me u potpunosti promijenio. I ja sad živim novi život u Gospodinu Isusu, koji me oslobodio svega onoga čemu sam robovala: psovki, cigareti, lažima, ogovaranjima, bludništvu.
Sada je on centar moga života, sve svoje stavljam na njega i on me vodi. I da mi netko sada ponudi sve blago ovoga svijeta, da se odreknem moga Isusa, to ne bih učinila. Jer nijedan čovjek nije dostojan moga vječnoga života. I mira, toga pravog mira koji mi može dati samo Isus Krist. Jer on je prvi i posljednji moj Gospodin i moj Kralj. Hvala Gospodinu za ove divne stanice i neka njegova desnica bude nad vama!
Post je objavljen 11.01.2009. u 20:21 sati.