**KLIKNU VILO SA PAKLARSKIH STIJENA**

Ako se pogleda ovaj videozapis od pocetka do kraja saznati ce mo mozda nesto sto nismo znali.Jer nekada je bilo o tome zabranjeno razgovarati.
Kako se vidi crkva se obnavlja jer je bila devastirana u proslome ratu.
Trebaju i da se orgulje obnove pa ovim putem molimo sve one koji mogu pomoci sa svojim novcanim prilozima da to ucine.
Svako od nas kada dojde u Travnik prolazi i pored ove lijepe crkve koju neki nazivaju i lukacka crkva,a u kojoj se slavi Sveti Ivan 24.06.
Zato kada stre u blizini crkve slobodno svratite njena vrata su otvorena svima a velecasni Mato Janjic ce vas rado primiti i sa svakim popricati.
Naravno da ne treba zaboraviti svaratiti i u gimnaziju i posjetiti grob Petra Barbarica.
Svima onima koji pomognu sa svojim prilozima unaprijed zahvaljujemo i neka im Sveti Ivan i Petar Barbaric uslise molitve.

"SVIMA ONIMA KOJI SU NA BILO KOJI NACIN POMOGLI OBNOVU CRKVE OD SRCA HVALA."

A od mene evo nekoliko fotografija na gledanje.
Pozdrav svima ma gdje god bili.
J.O.Oska

DA SE NIKADA NE ZABORAVI VUKOVAR!!!!





NE DIRAJTE MI RAVNICU!!!


SUDE MI.!!!!!



U petak. 18.11.2011, obilježava se 20 godina od pada Vukovara, a blog "KLIKNU VILO" vas poziva da s nama podijelite osjećaje i sjećanja.

Bitka za Vukovar je najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu. Vukovar je pao nakon opsade koja je trajala 87 dana. Bitka je završena porazom lokalnog Zbora narodne garde, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva. U bitki je poginulo između 2.900 i 3.600 ljudi.Nakon pada grada JNA i srpske paravojne formacije, načinili su mnoga ubojstva i ratne zločine.

>> Vaše pjesme o Vukovaru

>> Vaša sjećanja na Vukovar

Najveći organizirani i masovni zločin dogodio se nad ranjenicima iz bolnice u Vukovaru i braniteljima te civilima kojih je 200 identificirano iz masovne grobnice na Ovčari. Obzirom kako s područja istočne Slavonije, uglavnom iz Vukovara do danas još nije nađeno oko 500 osoba, vrlo je vjerojatno kako u okolici postoje neotkrivene grobnice.

Nas zanima što Vi, naši čitatelji, osjećate povodom ove tužne obljetnice. Sjećate li se toga dana i što ste tada osjećali? Koje emocije su vas tada prožimale, a koje danas? Kako ćete obilježiti ovu obljetnicu? Svoja razmišljanja i fotografije koje predstavljaju uspomenu na taj dan šaljite nam na e-mail adresu moj.report@novatv.hr, a komentare i fotografije možete ostaviti i na našoj Facebook stranici.






VUKOVAR I HRVATSKA: DVADESET GODINA KASNIJE

Ove godine, Hrvatska i Hrvatski narod, u Domovini i izvan nje, obiljeziti ce dvadesetu godisnjicu pada grada Vukovara 18 studenog 1991. Gdje je Hrvatska danas? Kamo ona krene u ovom trenutku? Hrvatska je se jedvah izvadila se iz bivse Jugoslavije te nedavne '91; ali zahvaljujuci referendumu, na kojem je glasalo 94 posto gradana za nezavisnost; Hrvatski tisucljetni san o svojoj vlastitoj drzavi ipak je krenulo, ali nije bilo nimalo lako, jer medunarodna zajednica bila je protiv; bila je za ocuvanje SFRJ, sto Hrvatskoj u tim danima nije islo u korist. Srbi u Kninu vec godinu dana prije su uzdizali Balvan Revoluciju, da bi poceo rat u srpnju '91 nakon sto je Hrvatska saglasila svoje odcjeplljenje iz Jugoslavije, 25-og lipnja, 1991. Nakon toga, medunarodna zajednica stavlja embargo na uvoz oruzja; stalja tromjesecni moratorij na Hrvatsku neovisnost, da bi JNA imala korist uci u istocnu Slavoniju tenkovima iz Beograda; te da JRM je zapocinje svoju ofenzivu na Jadranu.

Vukovar je prvi puta napadnut 23-eg na 24-og kolovoza, pa je bitka za Vukovar trajala tri mjeseca, tocnije 87 dana, a na kraju, Vukovar padne 18-og studenog. Blago Zadro; Marko Babic; Vlatko Voloder; Andrija Maric; Damir Markus; i nekolicina stranih dragovoljaca su samo par spomenuta imena covjeka i branitelja koji su branili Vukovar, ali bilo je ih mnogi; ljudi koji su dosli iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine, takoder i iz vana, da bi stali na prvoj crti obrane u ocuvanju Hrvatske. A sada; danas; svega dvadeset godina kasnije; sto je od svega toga ostalo? Je li ova danasnja Hrvatska nasa ili cija je?

Nakon primirja, rat krene u Bosnu, a Hrvatska u meduvremenu, bez da su Hrvatski vojnici borili se i u Bosni, Hrvatska pocela je graditi respektabilnu vojnu silu, pripremajuci se za nastavak rata u Hrvatskoj, koja je opet pocela '93, kada je Hrvatska vojska uspjesno vratila svoj okupirani teritorij u Maslenici i Medackom Dzepu. Tada se znalo da ako Srbi ne bi prihvatili sporazum prije ili kasnije da bi Hrvatska ponovno trebala krenuti u vojnu akciju, sto se i dogodilo, prvo u svibnju, pa onda u kolovozu '95, Blijeskom i Olujom. Tih operacija donijeli su Hrvatskoj pobjedu u ratu, i nakon potpisivanja Daytonskog Sporazuma, rat je prestao i u Bosni.

Da, kad je kapa stavljena da ne kisne glava može se odahnuti, svima nam je jedna briga manje, svima je lakše i svima drago da smo ove godine, krajem 10-tog mjeseca uspjeli limom pokriti Planinarski dom. Već smo objavljivali kad je to bilo, ko nam je sve pomogao za nabavku lima.
Važno je napomenuti, da je glavni majstor limar bio Ivo Lovrić, koji je za dva dana vikenda radio bez dnevnice, kako je sam rekao „ to je od mene“. Jednu dnevnicu (nedjelja) također je dao od sebe limar Josip Domić.A gospodin Mijo Lovric darovao je sarafe za krov u vrijednosti 70 KM.
Možda još ponešto saznate u budućnosti o pokrivanju krova planinarskod doma, međutim kako dolazi zima radnihe aktivnosti neće biti, al nema razloga da ne napišemo šta je sljedeći korak i šta nam treba za realizaciju istog. Do proljeća bi trebali sakupiti financijska sredstva za ugradnju stolarije. Konkretno za sada nemamo dobavljača, vrstu, cijenu, imamo samo specifikaciju stolarije, no neznaći to da trebamo čekati. Tko god može da pomogne u prikupljanju novčanih sredstava za stolariju, da uplati na naš transakcijski račun ili da planira pomoći do početka ugradnje bit će to zaista dobro i za pohvalu. Kako se vidi iz predhodnih prikupljenih sredstava tko nam sve pomogao, da se dobro sagradilo, da se štedilo, dobrovoljnim radom gradilo, to bi trebalo da bude poziv drugima, da dadnu svoj dobrovoljni prilog, svoj doprinos izgradnji Hrvatskog Planinarskog doma na Vlašiću.
Zato Vam postavljamo na ovaj blog transakcijski račun Planinarskog društva „Paklarske stijene“ sa podacima i mogućnostima uplate iz drugih zemalja odnosno u drugim novčanim sredstvima plačanja;

Transakcijski račun PD „Paklarske stijene“ je: 306-052-00002695-07, otvoren u Hipo Alpe adria banci
Dd Mostar, Poslovnica Travnik. SWIFT HAABBA22 BA 39 3060 2037 8064 2278 – Za inostranst.

Nemojte razmišljati, pomozite u izgradnji Planinarskog doma... da što prije mognemo u njegovim sobama prespavati i od domara zatražiti da nam donese točeno pivo ili šljivu rakiju. Valjda ćemo to doživjeti...!
Hvala na strpljivosti i odlučnosti...!

Još jedan pozdrav na planinarski naćin ....

2010 godina je bila udarna godina izgradnje Planinarskog doma na Galici pa ja motivacija, angažiranost većeg broja pomagaća - učesnika izgradnje, te solidna financijska potpora dovela do rezultata da smo gotovo završili prvu fazu, izradnju doma na grubo, stim što nismo uspjeli u zimu 2010 godine pokriti limom krov. Još od ranije Vam je poznato kako se gradilo u 2010 godini, ponešto smo objavljivali, fotografije su bile najzastupljenije a osnovno ono što smo u obavezi da objavimo a nismo dosad je, tko nam je sve pomogao u financijskoj potpori da izgradimo planinarski dom.

1. Načelnik općine Vitez Vlado Alilović ........ 200,00 KM,
2. „PALAVRA“ DOO ...................................... 500,00 KM,
3. „KRISTAL“ DOO ...................................... 200,00 KM,
4. Federalno ministarstvo ............................... 5.000,00 KM,
5. ŽSB/KSB Travnik ....................................... 3.000,00 KM,(zaslugom Tome Rajica iz Guce Gore).
6. Planinarsko društvo „Cincar“........................ 150,00 KM,
7. Planinarsko društvo „KUK“ N.Travnik............ 200,00 KM,
8. „TRGOTEN“ DOO ..................................... 100,00 KM,
9. Dragan Lukić ............................................. 476,00 KM,
10. Josip Babić (Zvonke) ................................ 400,00 KM,
11. Ana Mijić, rođ.Babić ................................... 100,00 $,
12. Rudo Injić .................................................. 100,00 $,
13. „ECONOMIC“ DOO .................................... 500,00 KM,
14. „OVNAK“ DOO ........................................... 500,00 KM,
15. Ivica Lukić (Ante) ........................................ 390,00 KM,
16. HDZ 1990 ................................................. 300,00 KM,
17. Pero Gudelj ................................................ 500,00 KM,
18. Vjeko Bošnjak (Kiseljak) .............................. 100,00 KM,
19. Dragan Vrhovac (pok.Marka iz Babica)........................ 225,00 KM,
20. Croacia osiguranje, Vitez.............................. 500,00 KM,
21. Načelnik općine Travnik, T,Lendo ................. 400,00 KM,
22. NHI-HSS, uz pomoć Tome Rajića.................. 485,00 KM,
23. Marko Didak, Kraljevice ................................ 100,00 KM,
24. Marina Pedeš, min.obrane F BiH.................... 100,00 KM,
25. Domić Ivica, cimer ....................................... 390,00 KM,
26. Josip Nevjestić ........................................... 100,00 KM,
27. Lovrić Davor (dinarov) ................................. 50,00 Eura,
28. Fra Velimir Valjan ........................................ 50,00 Eura,
29. Slavo Babić ................................................ 100,00 Eura,
30. Nikolić Ilija (Rama – pakl.zet) ....................... 400,00 Kn,
31. Slavko Barišić ............................................. 50,00 KM,
32. Babić Dragan (pok.Pere) ............................. 100,00 CH,
33. Slavo Valjan, Sprečo .................................. 100,00 CH,
34. Luka Đotlo ................................................. 50,00 KM,
35. „PRAJD“ DOO, Vitez................................... 100,00 KM.

U toku izgradnje, planiranja, početka izvedbe radova kada je nedostajalo financijsikih sredstava prilikom nabavke dijela materijala ili pokrića troškova izgradnje a da u tome trenutku nije bilo sredstava na žiro računu (izgradnja druge betonske ploče) dali su:

1. Marko Bokulić .......................100,00 KM,
2. Mijo Valjan ............................ 50,00 eura,
3. Milko Barišić ......................... 50,00 eura,
4. Dragan Valjan ....................... 50,00 eura,
5. Mijo Baltić ............................ 100,00 KM,
6. Željo Vrhovac ....................... 100,00 KM,
7. Anto Valjan ........................... 100,00 KM,
8. Ivica Divović ......................... 100,00 KM,
9. Mato Meljanac ....................... 100,00 KM,
10. Augustin Valjan ..................... 100,00 KM,
11. Matan Marjanović .................. 100,00 KM,
12. Goran Đepina (Weber) ................... 200,00 eura,
13. Berislav Božić ............................... 50,00 eura,
14. Željo Marjanović ............................ 50,00 eura,
15. Slavko Perić (Uskoplje) .................. 50,00 eura,
16. Zdravko Kujunđić ........................... 100,00 KM,
17. Vlado Sučić ................................... 100,00 KM,
18. Ivo Stojanović ................................ 100,00 KM,
19. Grga Meljanac ................................ 100,00 KM,
20. Marijan Barišić ............................... 100,00 KM


Kao što se može vidjeti prikupljena su znatna sredstva, sva su se ugradila u planinarski dom dobrovoljnim akcijama, procjenjujemo da smo dobrovoljnim radom ušparali onoliko sredstava koliko smo platili za nabavku materijala. Bilo je troškova i oko tehničke izvedbe, hrane pića, dovoza materijala i slićno, međutim itekako smo zadovoljni, vjerujemo da su i drugi koji nas prate u bilo kom smislu. U prilogu ovog teksta pokušat će mo poslati bilans uspjeha iz financijskog izvještaja 2010 godine.
Hala svima koji su nam pomogli, konačne zahvale nije bilo, planiramo sve donatore pozvati jednom zgodom uz prigodan objed i piće uručiti im zahvalnice.
To bi bilo najznačajnije iz 2010 godine, na predhodnim objavama dali smo podatke iz 2011 godine, tako da idemo unatrag, retroaktivno dok imamo podatke.
Iz bilješki Mije Baltića, vrlo je interesantno pročitati tokove događanja u 2010 godini, kad se radilo, tko je bio, kakvo je vrijeme bilo, ko je donio rakiju, pitu i sl. (u prilogu ovog teksta skenirani materijali iz 2010 g).

Paklarevo; 13.11.2011 g. Pozdrav na planinarski naćin ....


Rješenje.pdf -


Rješ.-II str..pdf -


Bilans uspjeha 2010.pdf -

Dvanaestlistni kalendar župe sa slikama vitraja iz ovčarevske crkve. Kalendar je već tiskan, možete ga nabaviti u župnom uredu u Ovčarevu po vrlo povoljnoj cijeni (3 ili 4 Eura). Moguće je da Vam ga župni ured poštom uruči na Vašu adresu, a ako ga želite osobno kupiti za Božić, najavite se unaprijed.
Broj telefona u zupnome uredu u Ovcarevu.
00387 30 518 989


KALENDAR SA SLIKAMA VITRAJA NA PROZORIMA CRKVE U OVCAREVU.




Povodom obiljezavanja 180 godina zupe Ovcarevo(1832-2012) napravili smo ovaj viseozapis sa slikama nase prelijepe crkve u Ovcarevu

Iako je susret u Zagrebu zavrsio neodluceno Hrvatska se zahvaljujuci velikoj pobjedi u Istambulu plasirala na evropsko prvenstvo 2012 g,koje se igra u Poljskoj i Ukrajini.
Vatrenima cestitamo a nama preostaje da trazimo daljne rodjake u Poljskoj i Ukrajini.
Pozdrav svima ma gdje god bili

Mada ste svi vec vidjeli pobjedu Hrvatske protiv Turske evo jos nekoliko videosnimaka o toj velikoj pobjedi.
Svaka cast momci cestitamo.








Ovcaj tekst je preuzet sa portala Sredisnja Bosna.

E pa zato Ante iz Kreševa više voli Ronalda nego vašeg Džeku
PDF Ispis E-mail

jhkh
Nekakva Anila Galjević s Depoa napisala je patetični tekstuljak u kojem si postavlja veliko patriotsko pitanje Zašto Ante iz Kreševa više voli Ronalda nego "našeg" Džeku?
Piše: Nikola Zirdum, Poskok.info


Za očekivati je bilo vidjeti od autorice, koja se kiti kolumnističkim statusom poniranje u srž problema, kontemplaciju o uzrocima otuđenosti nekih građana ove zemlje od same države, uzroke koji ih tjeraju da zaziru od nje, ali avaj. Neće Anila o tome.

Umjesto analize tek puka klapnja.

Pa kaže Anila:

Teško mi je zamisliti da neko ko živi na geografskom području Bosne i Hercegovine 11. novembra neće biti zahvaćenom euforijom koja nadilazi jedan sportski događaj

Naravno da je Anili teško bilo što zamisliti. Ona živi umjetnu ideliziranu sliku BIH. Ona misli da i u Banjaluci i u Mostaru svi dišu ko Anila. Ona se i ne želi suočiti s činjenicom da je BIH slojevito društvo a ne ono što pišu Depo, FTV i ostala unitarna bratija.Dijalog? Ni čut.Kad bi se suočila s time, morala bi upregnuti vijuge, morala bi izići iz svog uskog korifeja građanke za državu, shvatiti da svi nismo isti niti isto vidimo budućnost BIH. Morala bi prestati biti to što jest, prestati biti curetak koji piskara a postati osoba koja razmišlja i zamišlja, koja postavlja hipoteze, parabole, sluša i suprotstavljene argumente i na kraju donosi zaključke.

Anila priznaje da kao potpuni fudbalski laik svakodnevno, još od utakmice BiH-Luksemburg, čita na portalima sve tekstove koji govore o predstojećoj utakmici fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine sa Portugalom. "Obavezno čitam komentare ispod tekstova ne bih li saznala nešto više o tome kakve su nam šanse protiv Ronalda i kompanije."

Ovo je dobro. Autorica priznaje da je na pravom putu spoznati istinsku problematiku BH društva, čitajući direktne komentare ljudi a ne gutajućiu slijepo medijsku mašineriju sarajevske kotline.No zaključci koje nakon toga donosi su u najmanju ruku frapantni i uvreda su za logiku:

Na jednom od najposjećenijih internet-portala u BiH umjesto da dobijem informaciju više o strategiji igre Portugalaca, o tome koliko je pravičan zgodni britanski sudija Howard Webb, kakvo je raspoloženje kod Džeke, Salihovića, Pjanića, Medunjanina, da li je optimističan sjajni Asmir Begović, da li se Emir Spahić ikad oglasio povodom penala u Parizu, hoće li moći zaigrati vispreni Mensur Mujdža, šta generalno javnost misli o tome da li je naša reprezentacija skup dobrih individualaca ili je riječ o jakoj ekipi, ja zapravo svjedočim tužnoj činjenici da jedan AnteKreševo želi da Bosna i Hercegovina izgubi od Portugala i da ne ode na Evropsko prvenstvo.

Dakle, Anila od Logike se suočila sa stvarnošću, i umjesto fetišiziranja zgodnog Howarda Webb-a njenu idealiziranu sliku BIH kvari njen sugrađanin koji ne živi njenu utopiju. Otkud pravo Anti iz Kreševa da kvari Anilinu idiličnu sliku stvarnosti? Prokleti ustaša. Sram ga bilo. Uz to postavlja jedan nonsens. Pita se što "generalno javnost" misli? Koja javnost? Ona podređena BH javnost ili ova Anilina nadređena? Zna li Anila da u BIH nema "generalne javnosti" i da imaju barem tri, ili pak dvije, ona kojoj mozak pere sarajevska medijska čaršija, dakle bošnjačka autistična javnost, koja i ne želi čuti da postoji neka druga, i ta druga srpsko hrvatska - u Sarajevu znana i kao genocidno fašistička javnost. Netko je oduzeo Bosni i Hercegovini mogućnost da se u 15 postdaytonskih godina ekstrudira nešto što se zove BH javnost, iako je postojala mogućnost za to. Pita li se Anila tko je to?

Taj isti Ante iz Kreševa zasigurno ne priželjkuje ni da BiH u skoro vrijeme postane članicom EU, on ne želi da zemlja u kojoj on živi krene naprijed i da tako i on za koju deceniju uživa u državi koja poštuje svoje građane i u kojoj njeni građani mogu koristiti sve beneficije moderne i normalno uređene države.

Eto ga. Krug logike je završen. Anila je detektirala neprijatelja države. Na vješala s njim! To je tako revolucionarno i građanski. Ne pista se wannabe kolumnistica koji su uzroci takvog zazora Ante iz Kreševa prema državi? Ne pita se što su anti osim državničko patriotskih bitnija neka druga pitanja.Ne pita se što bi jedan Ante navijao za državu koja ne navija za njega? Ne postavlja pitanje kako to bi Ante mogao voljeti birokratsku metafizičku izmišljotinu kada ta ista negira neka Anti osnovna i aneksom 4 i ZAVNOBIH-om zajamčena prava. Ne postavlja pitanje što je to dovelo Antu i Simu iz Prijedora da budu skeptični prema BIH. Tek puka Anilina osuda. Kovanje giljotine. Jer ,kako se , samo netko usuđuje biti kritičan prema Našoj Državi i Našem Džeki.

Zna Ante iz Kreševa, kao što znam i ja ili kao što zna Simo iz Prijedora, da su to danas samo snovi za sve građane ove zemlje. Ako Edin Džeko sa svojim kolegama može u petak učiniti da cijela svjetska javnost sazna gdje je Zenica i, ako bude sreće i pravde, donese pobjedu narodu koji toliko iščekuje pozitivne vijesti, zašto neko ko živi nadomak Sarajeva odbija biti dijelom takve priče?

Pa zato draga Anila pobogu, što se Antu i Simu cijelo vrijeme izbacuje iz te priče. Budući da ih se izbacuje iz igre plaho im se jebe hoće li svijet saznati di je Zenica. Saznao je svijet prošlih tjedana di je Sarajevo i di je Marin Dvor. A pucao je Mevlid. Brži pucač od Džeke. Ako nisi možda primjetila ta metafizička Država je vaša, Džeko je Vaš, na tribinama BH utakmica vijore se ljiljani, nacionalni bošnjački amblem, nema šahovnica, nema orlova, niti ih se može u ludilu zamisliti. Ante nema ista prava u tvojoj državi kakva ti imaš. Pogaženo mu je biračko pravo, pogaženo mu je ljudsko dostojanstvo da osim što želi biti građanin BIH želi biti i Hrvat u BIH, gazi ga se medijski svaki dan, oduzeto mu je pravo na objektivnu informaciju, pravo informiranja na materinjem jeziku, sve ono što normalnu višenacionalnu zemlju EU čini normalnom, sve ono u šta on vjeruje u tvojoj viziji države je fašizam, sve ovo što ti pišeš u svakoj normalnoj državi je šovinizam. Ti živiš u svojoj BIH a on u tvojoj BIH. Njegovo Kreševo , "to neko mjesto pored Sarajeva" radi da bi se u Donjem Vakufu obnavljale škole i ulice. U njegovom Kreševu , gradiću punom tvornica ceste su pune rupa. Tvoj kanton ne da za njegovo Kreševo, iako od njeg živi. Njegova BIH je u tvojoj zabranjena. Njegova sloboda ograničena je tvojom.

Suviše je kompleksna bosanskohercegovačka realnost.

Točno. Toliko kompleksna da se neki uporno ne žele suočiti s njom.

Uvijek sam živjela u ubjeđenju da je takvom čine političari a da jedan Bošnjak iz Zenice, Hrvat iz Viteza i Srbin iz Bijeljine imaju većih, ali jednakih, problema od nacionalnog pitanja.

I jesi li progledala? Nisi. Živjet će Anila u tom uvjerenju, na žalost, i dalje. Bez obzira što je povijest pokazala da nije opstala niti jedna država na svijetu koja je pokušala građansku kulturu razviti brutalnim ignoriranjem nacionalnih pitanja, bez obzira što nacionalna pitanja razdiru i posve ekonomski razvijene zemlje, poput Španjolske, Kanade i Belgije, Anila živi u tupavom uvjerenju, da će Ante iz Kreševa ili Simo iz Prijedora prije bit borci za problem kanalizacije u lokalnoj zajednici nego Hrvat i Srbin u BIH koji se bave nacionalnimnim pitanjem.

Ne konta Anila osnovnu kob nacionalne identifikacije, da ona bukti čak i u gorestojećim društvima od BIH, poput recimo Bolivije, nešto što se redovno javlja kao problem opasan po državu, budući da se i socijalno najugroženiji slojevi,u trenucima potpune obespravljenosti i besparice okreću nacionalizmu, kao zadnjoj preostaloj identifikaciji u kojoj traže neki oblik samopoštovanja, onog istog koji im je kao ljudima oduzet na svim drugim poljima.

Anila misli šta i Zlaja. Kad narod ogladne, kad mu postane teško, pojest će svoje nacionalne vođe i napraviti građansku revoluciju. U jednonacionalnim državama da. U višenacionalnim, kako to povijest piše, to se nikada nije dogodilo, pa neće ni u BIH. U višenaiconalnim državama, u vrijeme velikih ekonomskih kriza, ne dolazi do socijalnih nemira, nego do razbuktavanja nacionalnih strasti bilo od strane naiconalnih lidera bilo od samog naroda. Jugoslavija je tu najbolji primjer.

Mora da je frustrirajuće to da jedan hipotetički Ante živi blizu Sarajeva, a sanja Zagreb, plaća porez jednoj državi a ljubi drugu domovinu, odaziva se na pozivni broj +387 umjesto na željeni +385.

Ne živi Ante dakle u hrvatskom Kreševu. Ante živi "blizu Sarajeva". Otkrila nam se dakle Anila. Anila zna koju domovinu ljubi Ante. Neće reći da je Ante kritičan prema BIH možda baš zato što je voli više od Anile. I što želi da to bude nova balkanska Švicarska? Sa svim svojim šarenilom? Ne. Anila zna koji broj koristi Ante i koju domovinu ljubi. Rekao joj FTV. A kad kaže Bakir ne sumnja se.

Mora da je frustrirajuće živjeti u toj kotlini, zapadno od Istočnog Sarajeva, mora da je čudan osjećaj docirati o agresiji, o patriotizmu, dok piješ kavu u ulici Ferhad Paše, turskog agresora na BIH, mora da je frustrirajuće pričati o multikulturi a sve što nije na tvom fonu nazivati fašizmom i neprijateljem BIH, mora da je frustrirajuće pisati o BH repki a prešutjeti činjenicu da su BH fanaticosi ljiljanizacijom te udruge otjerali Srbe i Hrvate sa tribina. Mora da je dakle frustrirajuće biti Anila, spavati su utopijom.Živjeti utopiju.

Voljela bih da su istiniti komentari kako je reprezentacija ujedinila državu i da sutra u Zenici ili ispred malih ekrana u Goraždu, Travniku, Kiseljaku, Sarajevu, Trebinju, Banjoj Luci, Livnu, Mostaru, Bihaću svi navijaju za istu stvar.

Ljudski je voljeti, volio bi to i Ante Anila, i Simo bi to volio, al to nikada neće ići na ovaj način. Dociranjem, mrkvom i batinom. Bez dijaloga nema napretka, bez razumijevanjem pozicije onog drugog taj drugi će uvijek biti neprijatelj. Ako je Anila tipičan pripadnik mlađe sarajevske generacije onda se BIH loše piše. Jer u svom komentaru ona ne pokazuje niti minimum potrebe da razumije bilo kog tko nije uokviren istim korifejom kao ona.

Voljela bi da navijaju za neku bolju državu Bosnu i Hercegovinu ili onda barem za tih 11 mladića iz našeg komšiluka, a koji su u njihov identitet utisnuli sve ono što nosi svako od nas iz ovog podneblja. Isti jezik, istu kulturu, isti mentalni kod, ista sjećanja na djetinjstvo, iste uspomene.

Ne navija se Anila za budućnost, u sadašnjosti se navija. 11 mladića iz reprezentacije BIH simpatizira mnogi Hrvat i Srbin u BIH pogotovo kad dobro igraju. No državu za koju igraju ne simpatiziraju mnogi. Puno više njih no što misliš. Ne zato jer su zli i pokvareni, nego zato jer ih tvoja država ne prizna. Jer ih gazi po jeziku i kulturi, po svemu što oni jesu i što su oduvijek bili.Jer govori to što ti govoriš, da je jedan jezik, da je jedna kultura, da je jedna nacija za jednu državu. Isto ono što je govorio Kallay, Tito, Slobo...Predstavniici sve listom nestalih država. Lako je zavoljeti državu, to nije neki problem samo država mora pokazati mrvicu mudrosti. No ona to uporno neće. Što bi onda i ti jel tako?Kud Država tud i Anila. U Bezdan.

Neće Džeko sa svojim suigračima u petak riješiti sve naše probleme, pa čak i da pobijede reprezentaciju Portugala. Ali će nam pokazati kako se voli domovina i šta znači kolektivna svijest.

Ne kaki Anila, uz dužno poštovanje...

Želim ti, Ante, da sutra zajedno sa mnom i sa svim ostalim građanima Bosne i Hercegovine živiš isti san. Možda nam se i ostvari

I mi tebi želimo Anila, da se probudiš, da manje gutaš gluposti Bakira Hadžiomerovića i da izviriš iz sarajevske medijske kotline. Želimo ti da se probudiš iz predugačkog sna i da skupa sa nama kreneš u suočavanje s turobnom BH sadašnjosti kakva nam, ili barem ne našoj djeci ovakva ne bi bila i budućnost......(Nikola Zirdum/ Poskok )

A DA SU NASI PAKLARCANI SVUDA POKAZUJU I OVE FOTKE SA UTAKMICE U ISTAMBULU.SVAKA CAST OBITELJI LUKIC JER SVUGDJE SA PONOSOM ISTICU OVAJ BARJAK SA IMENOM NASEGA PAKLAREVA.TE I NA TAJ NACIN POKAZUJU KAKO IM JE STALO DA SE ZA PAKLAREVO SAZNA U SVIJETU PA MAKAR TO BILO I NA OVAJ NACIN.
HVALA LUKICI I NADAMO SE SLIKAMA SA EVROPSKOGA PRVENSTVA.