**KLIKNU VILO SA PAKLARSKIH STIJENA**

Iako je mnogima znano da smo s Gučogorcima odvajkada bili dobri, družili se, prijatelji, sportski se natjecali, u nekim stvarima bilo je i rivaliteta, ali se sve opet na jedno svodilo, svoji smo, tu smo da živimo da se pomažemo, družimo, radujemo pa i tugujemo. U tome kontekstu još od 2006 godine kada je Planinarsko društvo „Paklarske stijene „ osnovano, nailazilo na poteškoće i probleme u izgradnji planinarskog doma, veliki broj prijatelja i poznanika iz Guče Gore davalo nam veliku podršku u našim nastjanjima i ciljevima. Započeli smo zajedničke planinarske ture Galica – Guča Gora i obrnuto sve dok naši prijatelji sada na planinarski naćin nisu osnovali PD „Guča Gora“ i krenuli naši stopama, t.j. graditi Planinarski dom. Kako mi prića Tomo Rajić dobili su na poklon zemljište od jednog čovjeka sa Radonjića, na mjestu zv. Košarišće, iznad Radonjića oko 5 KM. Kada smo čuli da su stigli s izgradnjom do krova odlučili smo ih posjetiti i uvjeriti jel istina što se prića! Kao članovi PD „Paklarske stijene“ Milko B. i ja (M.V.) 30.09. 2011 godine uspjeli smo se popeti s đipom na odredište zv. Košarišće. Zatekli smo radnu akciju s 10-ak ljudi dragovoljaca gdje podižu rogove. Dočakao nas Tomo Rajić, Mirko Selak, Pero Rajić.pekar i drugi. Uz lijep objekat, s detaljima kamina i kameno zidanog stepeništa dojmilo nas je okružje o predio ovog mjesta. Prekrasna uvala na visini od 1100 m s a sjevera zaštiće brdima koja se protežu prema Kajabaši i Vlašičkoj Gromili a pogled na zapad i jug otvara prostranstva Novog Travnik, Viteza i dijela Zenice. Još kad sam vidio da imaju vodu, malo sam im pozavidio. Nismo doši praznih ruku, skromno smo im dali 50,00 KM i jednu gajbu piva, tek toliko radi reda, rekli smo se poklonu ne gleda u zube, a kada su nas počastili s pivom znali smo da to nije važnije i veće od same naše posjete.

Eto toliko i još jedan pozdrav na planinarski naćin ....
A I OVAJ BLOG KLIKNU VILO SE PRIDRUZUJE SURADNJI OVA DVA PLANINARSKA DRUSTVA SA OVIM VIDEOZAPISOM.I ZELIMO IM DOBRU SURADNJU.
A KAKVA CE TEK BITI TURA PJESACENJA;
GUCA GORA-.BUKOVICA-ODMOR U PLANINARSKOME DOMU PD "GUCA GORA"-KAJABASA-DEVECANI(ODMOR U DOMU)-GALICA.A ONDA U NASEM DOMU MALO DUZI ODMOR PA POSLIJE KUD KOJI.ALI TEK DRUGI DAN.

Za izgradnju Planinarskog doma na Galici osim objavljenih u ovoj godini, svoje dobrovoljne priloge dali su:
1. Zlatko Valjan ......... 50,00 Eura,
2. Kruno Kovač ........ 100,00 KM,
3. Kepić Ante Igor ...... 100,00 Eura,
4. Vlado Alilović, načelnik općine Vitez po drugi put daje po 200,00 KM,
5. Pero Gudelj, vl. Fisa ............. 800,00 KM,
6. FIS d.o.o. ........................1.000,00 KM.
7 OOHDZ-BH-TRAVNIK........1000.00 KM za lim.
Prikupljanjem ovih sredstava uspjeli smo kupiti lim za krov Planinarskog doma od firme „Limoprodukt“ Kreševo, vl. Dragan Petrić, koji nam je u ukupnoj vrijednosti koštanja lima dao jevtinije za 500,00 KM.

Hvala svima, a kao što znate uspjeli smo na subotu i nedljelju, 22. i 23. listopada u radnoj akciji pokriti Planinarski dom na Galici, Vlašiću. O tome drugi put...

Eto toliko i još jedan pozdrav na planinarski naćin ....


KAKO STE I SAMI VIDJELI DA JE VLASNIK FISA GOSPODIN PERO GUDELJ JEDAN OD NAJVECIH DONATORA ZA IZGRADNJU DOMA NA GALICI NA OVAJ NACIN ZELIMO DA MU SE ZAHVALIMO JOS JEDNOM
ZA ONO STO JE UCINIO.A NA ZA IZGRADNJU DOMA .A BIO OSOBNO KADA SE POKRIVALO I ZASVIRAO NA SVOJOJ HARMONICI.
HVALA PERO OD SRCA!!!!
I DABOGDA NAM SVIRO I NA OTVORENJU DOMA!!!!



A POSLIJE DOBRE PJESME I ZAVRSETKA RADOVA NA POKRIVANJU DOMA EVO JOS JEDNO KOLO OD PERE.
POZDRAV SVIMA MA GDJE GOD BILI!!!!!

Već tri godine zaredom nakon proslave sv. Mihovila zaštitnika Župe Ovčarevo Planinarsko društvo „Paklarske stijene“ organizira turu s polaskom ispred župnog ureda crkve u Ovčarevu. Plan maršute je Plane-Kraljevo guvno-Brajkovica-Ledenica-Devečani-Galica. Polazak je bio 02.10. u 08,00 sati.
Kod vjeronaučne dvorane već se skupilo 20-tak polaznika a krenuti se nije htjelo dok naš župnik fra Marinko Didak nije dao blagoslov. Iako je žurio na jutarnju nedjeljnu misu pomolio se s nama i blagoslovioi nas i naš odlazak. Krenuo se preko plana na Kraljevo guvno, prekrasnu zaravan s ledinom za koje mjesto „Eko udruženje“ s Matom Maljićem ima ideju napraviti kolibu. Išlo se dalje kosom odakle se mogao pratiti usjek i dolina nekadašnjeg smećišta i streljane, sve dok nismo došli u podnožje cik cak puteva, atraktivne kose na kojoj se donedavno vidjeli krugovi kuda su vile igrale kolo.
Naravno te su priće uvijek prepričavane tako da je to blizu nekelegende. S desne strane cik cak puteva prožimale su se strme livadske kose obrasle debelom travom na koje su nekada oraške krave znale zalutati i hrliti za dobrom travom samo što je to bilo pogubno za njih jer se nisu mogle vratiti nego su se jadne onako najedene strmoglavile niz te padine i uginule. Bila je to nekada velika šteta za naše mještane, izgubiti kravu bio je veliki gubitak kao i strah i neizvjesnost kako u tim okolnostima preživjeti. Svaki predio toga područja imao je svoje ime, tako da su nam Rudo Babić i Ivo Maljić kretajući se tim vrletnim prekrasnim stazama pokazujuću prstom govorili gdje je „mala orlovača“ a gdje „velika“, koje je Tusuna Grič a gdje su Maljića bukvići. Tako dalje Ivo i Rudo nastavljaju prepričavati kako se nakada niz te vrletne padine sijeno svlačilo. Svakog proljeća kada ostanu ta korita zatrpana snijegom ljudi su bili domišljati i sve ono što je ostalo od jeseni i nije se uspjelo privući kući vezali su u tovare i preko zamrznute snježne staze spuštali sijelo. To spuštanje snijega preko zaleđenih vrletnih padina zvalo se „sjenarenje“ Nismo mogli puno ni pričati jer smo već bili blizu Brajkovice, veliki uspon rijedak zrak su nas primoravali da češće zastajkujemo. Kolona planinara je brojila nas oko 25 kada smo sa Šarića ravni dobili svjetlosni signal. To je Marko Šarić slao signal svome sinu, da mu kaže kako ga vidi! Popeli smo se na Brajkovicu, ispružili se po ravnoj toploj ledini, zaista pravi odmor, a nakom odmora ručak. Svako je izvadio svoje iz zavežljaja i prionio, a pri tom se kružilo s šljivom rakijom sa svih strana. Pričali smo o pećini zv. Ledenica. Svi smo čuli priće kako se nekada iz iste uzimao led, tovario na konjima i prodavao. Kažu da ima dubinu do 50 metara, da kiši, da se nemože ući bez kabanice i da većim dijelom se mora pognuto ulaziti. Pećinu zv. Ledenica smo obećali drugi put posebno istražiti jer to je svakako nešto izazovno i atraktivno za svakog planinara.
Do Devečana smo sa sjeveroistoćne strane napravili mali polukrug prešavši cca 5 KM, a do samog dolaska iznad devečanske vode dočekao nas je pas Ive Marijanovića. Stao je na put digao glavu i zavrnuo rep, kažu da to pravi tornjak, a jest videli se to po njegovom samouvjerenom držanju i vladanju. Pomislio je ljudi su došli na moj teren ali kad su ovakav podvig napravili neka ih! Šteta što nezna govoriti, da saznamo jesmo li u pravu. Naravo sreli smo se sa Ivom M. dok smo točili svoje prazne čututrice na dvečanskoj vodi. Na domu Devečani smo popili po jedno pivo, tu nam je stari Zijo iznio vani dok smo se odmarali zatekavši Antešu, Vljatu i Ivu Vidovića gdje sjede došavši iz pravca Galice. Ostala nam je još dionica Devečani-Galica. Brzo smo se spustili i došl do konačnog odredišta, do našeg Planinarskog doma na Galici. Zateki smo roštilj i one koji su nas čekali, Mića, fra Velimir, Miraš, Vajta, Marko i mnogi drugi. Tu smo pojeli i popili a nakon dva sata počeli smo se razilaziti. Većna ih je otišla autima kući, dok je Marinko M., njegov sin Vedran, Niko M. i njegova kći Nikolina, Boto i moja malenkost sišli pješke niz Paklarske stijene i spustili se u Babiće, taj ponosni zaseok Paklarski u sami sumrak. I na kraju jedino što nisam spomenuo a to je, da smo prešli oko 33 KM, a najinteresantnije je da su Vedran 10, i Nikolina 9, prešli s nama čitavu maršutu. Oni su naši najspremniji planinari.


Toliko o ovome, pozdrav svima na planinarski naćin ....



Kad se procita ovako lijepi tekst koji je napisao Mijo Valjan,i pogleda ove prelijepe fotke koje nam je poslao Vedran Marjanovic covjek ima osjecaj da je i sam bio ucesnikom planinarenja.
Hvala Mijo
Hvala Vedrane.

U subotu 22.listopada.2011.sa pocetkom u 7.30.pocinju zavrsni radovi na pokrivanju planinarskoga doma na Galici.
Ovaj zavrsni dio radova ima i svoje ime "Laufer"!!!
Lim stize u subotu ujutro(22.10.)
Radove na krovu ce izvoditi limar Ivo Lovric sa pomocnicima.
Svi koju mogu pomoci na bilo koji nacin dobro su dosli,a ukoliko dozvole vremenske prilike radovi na pokrivanju doma bi tbiti zavrseni u nedjelju 23.10.2011.
A sve to biti ce zavrseno sa malom skromnom zakuskom a ovo je ujedno poziv i svima vama koji ste na bilo koji nacin pomogli izgradnju doma da svojom nazocnoscu budete svjedocima jednoga velikoga uspjeha,jer to je velika stvar ne samo za Pakklarevo nego za citavu Lasvansku dolinu a i dalje.

Pozdrav svima ma gdje god bili a fotke i poseban prilog o pokrivanju doma biti ce ubrzo.








Ove fotke nam je poslao Vedran Marjanovic kojemu se zahvaljujemo.

Za sve planinare iz Paklareva jedna pjesma od Cipeta Lovrinovica.






Ovaj video sa radne akcije na kopanju vodovoda u Babicima u travnju 1986 poklanjam svima vama koji ste prije 25 godina bili ucesnici te radne akcije.Neki od njih bili su i citavo vrijeme prilikom gradnje doma na Galici,a tako i u svim akcijama kako prije rata tako i poslije rata koje su se ticale nasega sela Paklareva.
Mada vecina ozenjena i imaju obitelji a neki su postali i djedovi , jos uvijek imaju ono nesto u sebi sto covjeka tjera da ne posustaje u svome radu.za dobrobit svih nas,jer dok je takvi ljudi u Paklarevu netrebamo se bojati za buducnost Paklareva.
Kad se pogleda ovaj spisak ljudi koji su dali svoje priloge za izgradnju doma vidimo i neka imena i prezimena osoba koje nemaju nikakve veze sa Paklarevom, ali su dali od srca koliko su mogli,HVALA IIM SVIMA!!!
Kako sami rekose to je od nas za vas,jer radite pravu stvar za ljude na ovim prostorima koji su htjeli neki da prisvoje silom.
Isto tako upada u oci da na tome spisku nema nekih ljudi iz Paklareva koji su se udarali u prsa da su veliki domoljubi.Nema ih
.Neznam zasto ali se nadamo da ce i njima proradit ono ljudsko u dusi i da ce pomoci u izgradnji doma na Galici.
I onima koji ne dadnu svoj prilog vrata doma ce biti otvorena.ali kad ih djeca zapitaju sto su oni ucinili za izgradnju doma neka najdu pravi odgovor.
Covjek moze zivjeti onde gdje mu je bolje.ali nesmije zaboraviti rodno mjesto(nazalost ima i takvih ali nisu vrijedni spomena).U Paklarevu su nasi korijeni i grobovi nasih predaka.
Moze covjek zamjeniti i prodati kucu i imanje i sve ostalo;

"ALI NEMOZES BOLAN GROBOVE SVOJIH POKOJNIH ZAMJENIT A NITI PRODATI NEKOME NEDAJ BOZE"!!!!

Sada u jesen kada je magla gusta kao tijesto negdje u visini naseg Paklareva ili Babica sunce grije kao u proljece,a ako se covjek popne na Galicu i pogleda sa Paklarskih stijena tu svu ljepotu koju nam je bog podario nemoze da se ne zapita.Pa gdje ima jos ovako nesto,da vidis skoro citava Lasvansku dolinu?
U svakoj drugoj zemlji ta ljepota koju mi imamo sa Galicom i Vlasicem se masno naplacuje zato ne prodajimo svoje trebat ce nam nekada!!!

Ja neznam da li mogu naci pravu rijec za te ljude u Paklarevu koji se trude iz petnih zila da bi selo imalo sve potrebno za normalan zivot,ali ja bi to nazvao ;domoljubljem,ljubavi prema rodnoj grudi ili jednostavno "PATRIOTIZMOM".

Nazalost neki su i pokojni;Vesko Bozic,Tunic,Bero(Beba),
Pero Coric(Perkuta)Vlado Meljanac.Mijo Skulj i dr.Pa evo prilike da se sjetimo i onih koji vise nema koje ne bismo trebali niti smjeli zaboraviti jer da su zivi bili bi sa nama i na gradnji doma,i u svim radnim akcijama za dobrobit nasega Paklareva.
Nesmijemo zaboraviti niti poginule u proslome ratu,jer njihove zrtve nisu bile uzaludne.
Naravno da je bilo i prije starijih generacija da su dosta ucinili za dobrobit Paklareva,prilikom polaganja asvalta ,kopanju vodovodne mreze, uvodjenju telefona,rada u IFD-u Paklarevo.A i danas u Paklarevu ima dosta mladih koji su se ukljucili u IFD i na taj nacin iskazuju ljubav za rodnim krajem i dok je god takvih osoba ne trebamo se bojati za buducnost nasega Paklareva.
Da ne vjerujem u takvo nesto ovaj blog nebi ni postojao!!!

U tome svemu netreba zaboraviti niti nasu crkvu i nase fratre,koji su odigrali veliku ulogu u opstanku Hrvata na prostorima srednje Bosne
Kako za vrijeme turske vkadavine a tako i sada..
Lako je biti Hrvat u Hrvatskoj ili Hercegovini ali treba biti Hrvat i katolik u srednjoj Bosni.


Trazeci dugo neku pjesmu koja bi bila dobra za ovaj prilog,odlucio sam se za ovu prelijepu pjesmu od Drazena Zanka-Tu zive Hrvati-
Pogledajte i poslusajte prelijepa je.


KO NA TVRDOJ STINI SVOJU POVIST PISE,TO NEMOZE NIKO VISE DA IZBRISE.

Povodom pokrivanja planinarskoga doma na Galici zahvaljujemo se svima koji su na bilo koji nacin pomogli da se dom pokrije.Sad slijedi mala pauza preko zime pa na proljece nastavak radova jer tek smo na pola puta.
HVALA SVIMA OD SRCA!!!!
A rijeci ove pjesme govore vise od bilo kakvog komentara.
Pozdrav svima ma gdje god bili!!!!


JA VOLIM BOSNU!!!

Ja volim Bosnu
ali ne Bosnu posnu,
prgavu i sugavu,
usljivu i zagusljivu,
jadnu i gladnu,
svaciju i niciju

Ja volim Bosnu ponosnu,
ponosnih i ravnopravnih ljudi,
a nikakvu Bosnu u kojoj kadija tuzi
i kadija sudi.

Ja volim Bosnu pravnu i ravnopravnu,
a ne onu davnu,
u kojoj su vladali Turci
i vijali vuci,

Bosnu zmija i kadija,
pasa i subasa,
aga i begova....

Nikakvu Bosnu bez Hrvatskih bregova.
Bez Hrvatskih livada i njiva,
po kojima Hrvat slobodno sece i gdje
slobodno sniva.

(Stjepan Dzalto)

SVIMA ONIMA KOJI SU NA BILO KOJI NAĆIN POMOGLI U DOSADAŠMJOJ GRADNJI DOMA ZAHVALJUJEMO SE SA OVOM LIJEPOM PJESMOM OD NAŠEGA PRIJATELJA STIPE LOVRINOVIĆA-ĆIPETA.
A ZA ONE KOJI NISU ZNALI DA KAZEMO DA JE CIPETOVA MATI PORIJEKLOM IZ PAKLAREVA TAKO DA JE I ON POLA PAKLARCANIN.
Ako neko ima smisla od vas postovani posjeioci ovoga bloga,za pisanje pjesama neka napise pjesmu o Paklarevu pjevac Cipe ce je rado pokusati obraditi i snimiti.
Dakle olovke u ruke malo inspiracije, posaljete je na ovaj blog i ostalo je nasa briga.
Hvala.

Najnovije vijesti Središnja Bosna FOTO: Izaslanstva OO HDZ BiH Vitez i Travnik te ŽO HDZ BiH SBŽ posjetili obitelj Barišić
FOTO: Izaslanstva OO HDZ BiH Vitez i Travnik te ŽO HDZ BiH SBŽ posjetili obitelj Barišić

Ponedjeljak, 17 Listopad 2011 22:30

E-mail
Ispis
PDF

Obitelj Barišić koja je početkom listopada ove godine nakon stravičnog požara ostala bez igdje ičega u u proteklih nekoliko dana posjetili su izaslanstva Općinskog odbora HDZ BiH Vitez na čelu s predsjednicom Marinom Pendeš, Alojzom Mlakićem i općinskim načelnikom Vladom Alilovićem, zatim OO HDZ BiH Travnik u čije ime je došao Ilija Nakić, koji je ujedno član i Županijskog odbora HDZ BiH, a čije je izaslanstvo predvodila predsjednica Lidija Bradara, zajedno s aktualnom ministricom u Vladi SBŽ Gretom Kuna.

Obitelji Barišić pružena je financijska pomoć, ali i topla riječ utjehe te ohrabrenje kako nisu ostali sami u ovim teškim trenucima.

"Više od svega raduje da u ovoj vrlo teškoj situaciji ima dobrih ljudi koji su uz nas. Ovim putem zahvaljujem HDZ-u BiH općina Vitez i Travnik, kao i županijskom odboru ove stranke te njihovim izaslanicima, odnosno predsjednicima koji su uspjeli pronaći vremena posjetiti nas te u ovoj teškoj ekonomskoj situaciji značajno nam financijski pomoći. Hvala i svim drugim dobrim ljudima koji su nam pomogli i pomažu, a naći ćemo načina zahvaliti im se svima", izjavila je za vitez.info portal Marina Barišić.

HDZ-ova ministrica u Vladi SBŽ-a Greta Kuna uručila je i rješenja o pomoći obitelji Barišić, a predsjednica ŽO HDZ BiH, Lidija Bradara, im je zaželjela što skoriju izgradnju novoga doma, ali i sretno skoro rođenje sina, odnosno brata male Mirne.

"Ovo je topla ljudska gesta koju bi vjerujem učinili mnogi, a nakon što sam vidjela informaciju upravo na vašem portalu istog sam trenutka, instiktivno, reagirala, kao žena i majka, a onda i kao predsjednica županijskog odbora HDZ BiH SBŽ. Svakako ćemo nastojati obitelji Barišić pružiti svaku pomoć, u okviru naših mogućnosti, u ovim teškim trenucima za njih. Ovim putem pozivam sve ljude dobra srca da, ukoliko su u prilici, pomognu obitelji Barišić kako bi pto prije dobili krov nad glavom", izjavila je za vitez.info portal Lidija Bradara, predsjednica ŽO HDZ BiH SBŽ.

Proteklog vikenda financijsku pomoć obitelji Barišić uručilo je i izaslanstvo Općinskog odbora HDZ BiH Vitez na čelu s predsjednicom Marinom Pendeš.

„Nakon što smo saznali za tragediju obitelji Barišić žurno smo sazvali predsjedništvo OO HDZ BiH Vitez te izdvojili novčanu podršku obitelji. Više od ove pomoći znači poruka obitelji Barišić da nisu sami, a svakako ćemo iznaći još načina kako im pomoći. Pomoć je pružila i općina Vitez na čelu s našim načelnikom Vladom Alilovićem, a značajno su se odazvali i naši gospodarstvenici iz Viteza uz veliki angažman gospodina Alojza Mlakića“, izjavila je za vitez.info portal Marina Pendeš, predsjednica OO HDZ BiH Vitez.

Obitelj Barišić uz pomoć prijatelja i dobrih ljudi započela je s postavljanjem temelja za njihov budući dom, a mi im od sveg srca želimo da čim prije usele u njega. Ovim putem im se zahvaljujemo na ustupljenim fotografijama.

Predsjednica OO HDZ BiH Vitez Marina Pendeš uručila pomoć obitelji Barišić

Kao u filmovima strave i užasa bilo je proteklog petka, oko 18.30 sat, navečer na katu pekare Gašić, u Staroj Biloj. Za kratko vrijeme potpuno je izgorjelo krovište i dva stana objekta u čijem prizemlju je smještena pekara, a obitelj Barišić ostala je bez igdje ičega.

„U kući je bilo četvero djece moje rodice iz Hrvatske. Rodica je provirila u drugu sobu da vidi spava li joj dijete. Kad je otvorila vrata, već su počeli dim i vatra sukljati. Zahvaljujući sreći i dragom Bogu, nitko nije stradao, a ja sam ostala bez igdje ičega.

Sve su mi stvari izgorjele, a trebam za pet dana roditi“, potresna je priča Marine Barišić, koja je živjela kao podstanarka u potkrovlju pekare Gašić sa suprugom i jednim djetetom.

Ni brza intervencija vatrogasaca nije mogla spasiti krovište, a Ivo Gašić, vlasnik objekta, pretpostavlja da je do zapaljenja došlo zbog lošeg dimnjaka.

- Negdje oko 18 sati došla mi je svekrva u kuću, skuhala sam kavu i zajedno smo je ispile s rodicom koja mi je stigla iz Hrvatske s bebom od šest mjeseci. U jednom trenu, kaže ona, otišla je provjeriti spava li beba. Kada je otvorila vrata, dim i vatra već su počeli hvatati namještaj i lamperiju. Hvala dragom Bogu da djetetu nije bilo ništa. Ubrzo su stigli i vatrogasci pa su prvo mene iznijeli iz kuće, a zatim i ostale ukućane te djecu. Međutim, kupila sam sve stvari za bebu jer trebam za pet dana roditi. Sve je izgorjelo, evo me u tuđoj garderobi. Vatrogasci nisu mogli ništa učiniti. Bosa sam izišla. Ostali su nam i dokumenti i dozvole za izgradnju obiteljske kuće. Stroj za pranje rublja, nov, također je izgorio. Ostala sam bez igdje ičega, kaže nam Marina Barišić. Dok smo fotografirali ostatke garderobe i namještaja, Marina je cijelo vrijeme plakala i križala ruke.

Na inicijativu posjetitelja vitez.info portala odlučili smo pokrenuti inicijativu i akciju za prikupljanje pomoći obitelji Barišić. Barišići su ostali bez igdje ičega te im je svaka pomoć dobrodošla.

Oni koji žele pomoći obitelji Barišić mogu to učiniti uplatom na broj računa 3382502509106804 – UniCredit banka na ime Velimir Barišić ili u dogovoru s njima pozivom na broj 063/386-512.

Srećko Stipović (VL)/ vitez.info

Postovani posjetitelji ovoga bloga vo jos jedne prilike da pokazemo koliko smo spremni pomoci.Vidjeli ste iz priloga da je porodica Barisic ostala bez igdje icega.Na svu srecu nije bilo ljudskih zrtava.Zima je tu a njima je potrebna svaka pomoc.Izgubili su sve ali su hvala bogu ostali zivi i zdravi.ali nisu izgubili vjeru u dobre ljude koji im zele pomoci.
Za one koji neznaju Velemir(Zajec)je sin Ive(Cile) i Ljilje Barisic iz Barisica.
Gore su navedeni brojevi racuna a i broj telefona od obitelji Barisic.
Svima koji na bilo koji nacin pomognu od srca hvala.
J.O.Oska

Poruka zahvale obitelji Barisic koja je preuzeta sa Vitez.info

Marina Zajec-Barišić10. listopad
Porodica Barišić, ovim putem se zeli zahvaliti prvo dragom Bogu koji je sačuvao našu porodicu,vatrogasce i sve ljude koji su na bilo koji način pomogli u toj stašnoj noći,da smo svi ostali živi i zdravi bez ijedne ogrebotine,zatim se želim zahvaliti novinarima ,Večernjeg lista(S.S),Dnevnog Avaza(K.K) te info.vitezu koji su uz nas tu cijelo vrijeme ,takođe se zahvaljujem Gospodinu Načelniku Općine Vitez jer je uz nas od prvog trenutka i bodri nas i pomaže na sve moguče načine kao čovijek i kao Načelnik pun razumjevanja,zahvaljujemo se i Općini Travnik i Načelniku Općine Travnik,raznim udrugama, zahvaljujem se svim prijateljima,rodbini,poznatim i nepoznati ljudima koji su uz nas.Svima Hvala od srca jer ste snama podijelili svako razumjevanje,pomoć svatko na način koji je ko mogao,nama je u istinu potrebna svaka pomoć ali Hvala Bogu pa nam šalje vas ljude dobre volje,pune razumjevanja koji nam dajete snagu da nastavimo dalje.Po neznam koji put vam se zahvaljujemo na svemu i neka i vama svima dragi Bog da svako dobro sa svih stana i onih kojih se nadate a i onih sa kojih se i nenadate LJUDI OVIM PUTEM SE ŽELIMO ZAHVALITI ZA SVE STO ČINITE ZA NAS
,Porodica Barišić.


Predsjednica OO HDZ BiH Vitez Marina Pendeš uručila pomoć obitelji Barišić

Srijeda, 12 Listopad 2011 16:24



Marina Pendeš

Predsjednica OO HDZ BiH Vitez, Marina Pendeš, uručila je danas 500 KM pomoći obitelji Barišić. Uz riječi ohrabrenja Barišićima, Marina Pendeš je iskazala i punu spremnost dodatno pomoći u okviru svojih mogućnosti.

„Nakon što smo saznali za tragediju obitelji Barišić žurno smo sazvali predsjedništvo OO HDZ BiH Vitez te izdvojili 500 KM za prvu pomoć obitelji. Više od ove pomoći znači poruka obitelji Barišić da nisu sami, a svakako ćemo iznaći još načina kako im pomoći. Pomoć će pružiti sasvim sigurno i općina Vitez na čelu s našim načelnikom Vladom Alilovićem“, izjavila je za Fenu Marina Pendeš, predsjednica OO HDZ BiH Vitez.

Podsjetimo, obitelj Barišić iz Viteza prošloga tjedna u požaru, koji je zahvatio njihovu obiteljsku kuću, ostala bez igdje ičega. Obitelj Barišić, Marina i Velimir sa svojom kćerkicom Mirnom, očekuje već u idućem tjednu prinovu u obitelji, a nakon stravičnog požara ostali su bez krova nad glavom i cjelokupnog stečenog imetka.

Hvala g.Marini Pendes i HDZ-u Vitez.

POSTOVANI POSJETIOCI BLOGA;
Danas sam imao priliku da se cujem sa Velimirom (Zajecom)Barisicem.
Svima se iskreno zahvaljuje na pomoci i rijecima podrske u ovoj njihovoj situaciji.Zajec mi rece da nije ni znao da ima toliko prijatelja a i dobrih ljudi znanih i neznanih.
Danas je upravo zakopao temelje buduceg doma njegove obitelji.
Kako su ostali bez igdje icega sto su imali potrebna im je svaka pomoc za
Zima je pred vratima i trebalo bi sto prije poceti sa radovima.
Ovim putem moliomo sve dobre ljude koji su u mogucnosti da im pomognu,potrebno je sve a sada je najpotrebniji gradjevinski materijal.

Ovaj blog ce pokusati da prati izgradnju kuce obitelji Barisic od temelja pa do useljenja.
A za one koji zele pomoci evo broj telefona od Zajeca;
00387 63 386 512.
Hvala svima!!!!!!!!!!!!
A kako je Zajec i dobio ime po Velimiru Zajecu bivsem igracu Dinama mi smo i ovaj blog ofarbali u plavu Dinamovu boju za Zajeca.!!!!!

Poštovani žitelji Lašvanske doline, a posebno župe Ovčarevo!


Velika mi je čast i radost izvijestiti Vas o sljedećem:
1. Župa Ovčarevo sljedeće godine slavi 180 godina svoga postojanja. Organizatori obilježavanja 180. obljetnice župe, 1832-2012, predvidjeli su tim povodom:
A) održati duhovnu obnovu župe kroz nekoliko dana (bit ćete na vrijeme obaviješteni o terminima održavanja obnove):
B) izdati SPOMENICU (Monografiju) župe, pod naslovom Ovčarevo – župa sv. Mihovila Arkanđela: Spomenica župe 1832-2012, koju piše fra Velimir Valjan. Planirano je da ta publikacija bude poučno i orijentacijsko štivo svima koji žele upoznati kako povijesne izvore iz kojih je narod ovčarevske župe crpio duhovno i kulturno bogatstvo tako i današnju sliku župe. Knjiga će izaći iz tiska nakon Nove godine; tko želi može se najaviti u župnom uredu Ovčarevo da tu Spomenicu želi imati (kako bi se znao broj tiskanja knjige).
C) izdati dvanaestlistni kalendar župe sa slikama vitraja iz ovčarevske crkve. Kalendar je već tiskan, možete ga nabaviti u župnom uredu u Ovčarevu po vrlo povoljnoj cijeni (3 ili 4 Eura). Moguće je da Vam ga župni ured poštom uruči na Vašu adresu, a ako ga želite osobno kupiti za Božić, najavite se unaprijed.
2. Fra Velimir je napisao i Leksikon fratara Bosne Srebrene iz travničkog kraja. Knjigu smo evo već stavili na naš blog (a stavit ćemo ubrzo i kalendar, pa i Spomenicu kad izađe iz tiska). U knjizi su obrađena 304 franjevca s područja od Turbeta do Zenice, fratri koji su nerijetko bili izloženi životnim poteškoćama, pa i ubijani, ali se nisu dali zaustaviti u svojim idealima, a nadasve ljubavi prema Kristu, svojoj Crkvi, zemlji i svom narodu. Knjiga je tiskana u velikom broju primjeraka, ali je gotovo rasprodana; još se može nabaviti ili preko franjevačkog samostana u Gučoj Gori ili župnog ureda u Ovčarevu. Ako bude potrebno izdaće se i drugo izdanje.

Zupni ured Ovcarevo
Tel.00387 30 518-989


Pozdrav svima ma gdje god bili.!!!!!

U nazocnosti nekoliko tisuca vjernika iz cijele lasvanske doline a i sire misno slavlje predvodio je fra Velemir Valjan profesor teologije u Sarajevu inace nas Paklarcanin.!!!!!!