nedjelja, 29.03.2009.

POZIV BRAĆI I SESTRAMA

Dana 29.03.2009. održan je redovni sustet bratstva kojem se dazvao veliki broj braća i sestara, a napose kandidata. Dogovoreno je da će članovi bratstva voditi poožnost Križnog puta u petak 03.04.2009.u 18 sati, ta da će čitati Muku po Marku na Cvjetnicu kod svete Mise u 18,30 sati. Pozivamo braću i sestre da prisustvuju Križnom putu u petak u 18 sati i svetoj Misi na Cvjetnicu u 18,30 sati.

- 19:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 28.03.2009.

PETA NEDJELJA KORIZME

Kroz patnju i smrt pronaći novi život, srž je radosne vijesti. Taj put oslobađanja prošao je prije nas Isus i učinio ga je velikim znakom. Ljudi uvijek žele vidjeti znakove: sjajne, posebne, senzacionalne događaje koji im mogu skrenuti pažnju od teške stvarnosti… Želimo vidjeti nešto čudesno, nešto posebno, nešto što prekida svakodnevni život. Tako se, pa makar za trenutak, možemo igrati skrivača. Ali onima koji Isusu kažu: “Učitelju, … želimo vidjeti znak”, odgovara: “Naraštaj opak i nevjernički znak traži! Ali mu se neće dati drugi znak doli znak Jone proroka. Kao što je Jona bio u utrobi kita tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u krilu zemlje tri dana i tri noći. ” Iz ovog raspoznajemo što je pravi znak: ne senzacionalna čuda već patnja, smrt, pokop i uskrsnuće Isusovo. Veliki znak, koji će razumjeti samo Isusovi sljedbenici, znak je Jonin, koji je također želio pobjeći od stvarnosti, ali mu je Bog naredio da se vrati natrag kako bi ispunio svoje mučno poslanje do kraja. Gledati patnji i smrti ravno u lice i ići kroz njih u nadi u novi, Bogom darovani život, to je Isusov znak, kao što je i znak svakog ljudskog bića koje želi provoditi duhovni život, njega nasljedujući. To je znak križa: znak patnje i smrti ali i nade u potpuno obnovljenje. Iako je Isus direktno protiv ljudskog nagnuća da izbjegne patnju i smrt, njegovi sljedbenici shvaćaju da je bolje živjeti istinu otvorena pogleda nego li živjeti u iluziji. Patnja i smrt su tijesni Isusov put. Isus ga ne slavi, niti naziva krasnim, dobrim, poželjnim. Isus nas ne poziva na herojske pothvate ili pogubno žrtvovanje. Ne, Isus nas poziva da gledamo stvarnost našeg postojanja i otkrivamo ovu krutu stvarnost kao put u novi život. Sržna Isusova poruka je da istinsku radost i mir ne možemo postići izbjegavajući patnju i smrt, nego prolazeći kroz njih. Mi možemo reći: Uistinu, nemamo izbora. Zbilja, tko izbjegava patnju i smrt? Ipak, postoji izbor. Možemo negirati stvarnost života ili je prihvatiti. Kada se suočimo s njom, ne očajavajući već očima Isusa Krista, otkrivamo da gdje to najmanje očekujemo, nešto skriveno ima obećanje jače nego je sama smrt. Isus je svoj život živio u povjerenju da je Božja ljubav jača od smrti i da stoga smrt nema posljednju riječ. Poziva nas da se s istim povjerenjem suočimo s bolnom stvarnošću našeg postojanja. To je KORIZMA. Henri J.M. Nouwen

- 14:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.03.2009.

POLAGANJE PRIVREMNIH ZAVJETA

Brat Saša, koji je vrijeme formacije završio u veljači ove godine, a zbog posla nije mogao biti prisutan polaganju zavjeta na Sviječnicu ove godine, danas, 26.03.2006. položio je privremene zavjete. Radujemo se s njim i čestitamo mu od svega srca. Mir i dobro.

- 21:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 25.03.2009.

TREĆA KORIZMENA TRIBINA SRIJEDOM

25.03.2009. održana je treća u nizu Korizmenih tribina srijedom s temom "Sveti Franjo, 800 godina prisutnosti u Crkvi i Franjina karizma danas. Predavač je bio dr. fra Ratko Radišić, franciskolog, koji je pred većim brojem vjernika nadahnuto govorio o Franjinoj duhovnosti i pobožnosti.

- 20:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 24.03.2009.

NAVJEŠTENJE GOSPODINOVO - BLAGOVIJEST

U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret 27 k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. 28 Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" 29 Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. 30 No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. 31 Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. 32 On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, 33 i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja." 34 Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" 35 Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. 36 A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. 37 Ta Bogu ništa nije nemoguće!" 38 Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" I anđeo otiđe od nje. LK 1,26-38

- 20:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 20.03.2009.

ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA

2Ljet 36,14-16.19-23; Ef 2,4-10; Iv 3,14-21 I današnja se liturgija usredotočuje na ono što u korizmi često slušamo, a to je da Bog želi čovjekovo spasenje, da ga poziva da uđe u zajedništvo s njime, da mu nije stalo do smrti grešnika, nego da se obrati i da živi. To je zato što je Bog ljubav i što se njegova ljubav ničim ne da nadmašiti, o čemu svjedoče i današnja čitanja. U prvom čitanju pisac iznova svraća pogled na izraelsku prošlost, točnije rečeno, pokušava teološki razjasniti tu povijest, ne bi li iz nje izvukao pouku i vjersku nauku. I doista, prema njemu, posljednji razlog katastrofe razorenja Jeruzalema i hrama bio je u tome što Izrael nije obdržavao Božje naredbe. Bog je nazočan u kažnjavanju i u praštanju, u osuđivanju i u milosti: „Svi su svećenički poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru...Jahve, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike...Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi..., dok se nije podigla Jahvina jarost na njegov narod...“. A onda, preko perzijskoga kralja Kira, Bog oglašava kraj babilonskog izgnanstva, povratak u domovinu i obnovu hramskog bogoštovlja. Izgnanstvo i oslobađanje, dakle, nisu se zbili bez Boga. On se objavljuje kao osloboditelj i kad događaji govore suprotno. U drugom čitanju Pavao govori o milosnom božanskom zahvatu. Milošću smo spašeni i oživljeni zajedno s Kristom. U njemu smo već proslavljeni. Bog je pokazao svoju ljubav prema nama, iako u nama ne bijaše ničega što bi moglo „izazvati“ Božju ljubav. Stoga ovdje na zemlji u sve dan života i uvijek s novim udivljenjem trebamo priznavati i slaviti neizmjernost Božje milosti. Iako Božjoj milosti zahvaljujemo svoje spasenje, ipak u tom spasenjskom božanskom zahvatu ima nešto i s naše strane: vjera. Ali opet samo Bogu slava, jer vjera nije neko „djelo“, već je Božji dar. Evanđelje nam predočuje predmet kršćanske vjere koji daje „život vječni“: Kristov križ, simboliziran mjedenom zmijom, i Božja ljubav, koja želi naše spasenje: „Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina“. Učinio je to zato da ljudi imaju život vječni. To Božje djelo u povijesti prouzročuje krizu, jer pred objavom Božje ljubavi ljudi se razilaze. Oni koji vjeruju u njegova Sina, njima se ne sudi; oni koji ne vjeruju, oni se sami osuđuju. Izbor je neizbježan: ili ljubav po vjeri u Sina ili srdžba zbog odbijanja vjere. A baš zato što Krist nije došao na ovaj svijet da sudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu, ne treba njegovu Crkvu smatrati institucijom zlosutnicom, nego više kao zalihu nade i optimizma. Neki je pisac imao čudnu ideju koja ga je toliko mučila da nije imao mira i počinka. Htio je, naime, napisati knjigu od samo jedne stranice. Spomenuta je stranica trebala imati jednu jedinu crtu i na njoj napisana samo jedna riječ, koja bi sadržavala njegovu misao. Dugo je o toj ideji razmišlja, a onda na kraju zaključio da je to nešto nemoguće, jer ljudski jezik nije sposoban jednom riječju izraziti čovjekovu zamisao. Što bijaše nemoguće onom piscu, našlo je mjesta u našem vjerovanju. Tu se uistinu nalazi riječ koja sadrži čitavu objavu i otajstvo, filozofiju i vjeru, kršćanstvo i sav kršćanski nauk. Radi se o riječi „raspet“. Iz Isusova razgovora s Nikodemom otkrivamo nešto vrlo jednostavno i sjajno za našu vjeru: Bog nas je prvi ljubio. Križ predstavlja vrhunac te ljubavi. Evanđelje nas poziva da usmjerimo svoj pogled na križ, na raspetog Gospodina, da gledamo „podignutog“ Sina Čovječjeg na „niskosti“ križa. Iako je križ „sablazan za Židove, ludost za pogane“, za nas je „Božja sila i Božja mudrost“ (1Kor 1,23-24), sunce koje nas obasjava. Raspeti Krist bijaše bogatstvo i snaga apostola, posljednja utjeha mučenika, knjiga iz koje su svi sveci učili. Budući da živimo u Europi, slobodni smo „navijati“ ili „ne navijati“ za Europu. Međutim, ako ne želimo na sebe navući srdžbu zbog nevjere, nipošto se ne smijemo povoditi za onima koji u ovo naše vrijeme pokušavaju iz Europe potisnuti kršćanstvo, brišući riječi „Bog“ i „kršćanstvo“ iz ustava, uklanjajući križ Gospodinov s javnih mjesta i ustanova, progoneći Spasitelja svijeta iz svog života i iz svojih domova. Da se spasimo od poganske ludosti, od nas kršćana Crkva očekuje da živimo pravim kršćanskim životom i da još odanije pristajemo uz Kristov križ, da ga stavljamo na crkve i zvonike, na brežuljke i uzvišice, u svoje domove i poduzeća, posebice na grobove u grobljima, kako bi to drvo života ljudima dozivalo u pamet tajnu otkupljenja i govorilo im da je na njemu umro Gospodin, otkupitelj svijeta, da je strašna i hladna smrt pobijeđena, „da svatko tko vjeruje u njega ima život vječni“. Isus nije umro na križu da bi prodrmao i ganuo naše emocije, već da nas spasi. Stipe Jurič, OP

- 20:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 17.03.2009.

Josip mi je ime

Josip, Josip mi je ime i stranac sam u ovoj zemlji. Izbjeglica. Ima nekoliko godina da smo ovdje. Veliko je krvoproliće bilo u mojoj zemlji. Sam Bog nas je izbavio. Sam Bog mi je progovorio usred noći: Bježi Josipe, uzmi ženu i sina i bježi! I uzeh ženu za ruku i dijete na ruke i bježi. I sad smo tu. Radim, radnik sam. Stolar. Volim raditi svoj posao, volim osjetiti drvo pod rukama, volim njegovu čvrstoću dok ga tešem, volim kad ga glatkog kao svila izdjeljam. Volim vidjeti ljude kako su zadovoljni kad im nešto napravim. Volim što mogu kruh donositi mojima kod kuće, ženi mojoj i sinu. Ali ništa na ne volim kao njih što volim. Ženu i sina. Kad uveće kući dođem kao da sam pred vrata Raja došao. Kad ih pogledam kao da se nebo na me nasmiješilo. Nekada mislim kako nisam dostojan tolike ljubavi, tolike milosti koju, tolike radosti koju sam dobio s njima. Rekli su ti da mi to nije sin? Nije sin mojega tijela, ali je sin srca moga, duše moje. Nikoga ne volim koliko njega volim. Kad dođem kući a on istrći pred mene, srce mi zaigra. Kad ga u naručje podignem, sav se milinom ispunim. Volim kada je kraj mene. Volim kad sjedi i gleda me kako radim, volim kad mi čašu vode pruži. Volim znati da je tu negdje u blizini. Volim ga i Boga hvalim za dan kada mi ga je u život poslao. I njega i majku njegovu. Kažu ljudi, kako to živiš Josipe? Kako možeš tako? Jel' ta žena tvoja, uistinu žena tvoja? Nikada svijet nije vidio tako nešto lijepo i milo kao ova koju mi samo Nebo za ženu dade. Tolika je ljubav u njoj, takva čistoća, takva nevinost i milina. Gotovo me stid u nju gledati, ja imam grube ruke i tvrde riječi, a ona je ljepota sama. Kad me pogleda lice mi se kao suncem obasja, kad mi riječ kaže radost me ispuni. U njezinim očima kao da je cijeli svijet, u srce njezino kao da se samo nebo slilo. Kad sam s njima, ništa mi ne treba, samo ga ih gledam, samo da se predam toj ljubavi i radosti kojom kuću ispunjaju. Eto, pitao si me kako se zovem. Josip, Josip mi je ime. Radnik sam, čvrstih pleća kao ovo drvo, grubih riječi kao ovo iverje razbacano oko mene. Al srca puna ljubavi i hvale. Blagoslovljen Bog što na mene pogleda. sE

- 20:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

SVETI JOSIP

Uobičajeno je svece promatrati kao izvanredne, neobične i pomalo čudne ljude. Kad kažemo nekome da je svetac, tada mislimo da je on toliko pravedan, pošten, krepostan i pobožan da to izaziva poštovanje i divljenje, ali i podsvjesnu odbojnost. Sveci su stavljeni na oltar. Njima se u čast prave kipovi, služe liturgijske službe, njima se vjernici obraćaju u molitvi, časte njihove sličice, mole ih za zaštitu. Jedni su sveci zagovornici uspješnih poslova, drugi putovanja, treći bolesnika, jedni su zagovornici za djecu, drugi za domaće blago, jedni za urod njiva, drugi za brak, za obitelj, jedni za dobar porod, za slogu medu ljudima, za psihički bolesne i tome slično. To sve rezultira uvjerenjem da su sveci božanski, neobični ljudi. Oni kao da ne spadaju u naše sfere, kao da nisu živjeli na zemlji ili kao da nemaju ništa s našim svagdašnjim životom. Tako su, nažalost, sveci postali suprotnost od onoga što se njihovim proglašenjem svetima htjelo. Naime, Crkva je htjela dati ljudima uzor kako da svi postanemo sveti, a ne da se svecima samo mole za zemaljske, sitne potrebe. Nastao je rascjep, i stoga jedva kakva mogućnost da sveci budu uzor, da bi ih netko od ljudi pokušao nasljedovati. Oni se čine nedokučivima, pompoznošću naših slavlja njima u čast odijeljeni su od nas, pa nitko i ne pomišlja da bi trebao biti kao oni. Gledamo li pak živote svetaca, vidimo da u njima nema ništa što bi stvorilo takav mentalitet. Sveti Josip je bio jednostavan, pozadinski čovjek, radnik, tesar komu je u dio palo da bude hranitelj Isusa Krista i Blažene Djevice Marije. Nema u njegovom životu velikih govora, veličanstvenih djela. On nije vodio neku ustanovu ili činio socijalnu i duhovnu obnovu u ljudima. Nije bio poznat čovjek niti u bilo čemu izvanredan. Ili bolje, izvanredan je bio samo u tome što je bio spreman raditi po savjesti, što je bio spreman činiti onako kako je Božja volja. On je, prema vjeri Crkve, odlučio živjeti u braku, ali bez bračnih odnosa i djece. Bog mu je prekrižio te planove. Bog je htio da njegova zaručnica, snagom stvarateljskog duha Božjega, utjelovi i rodi Spasitelja ljudske povijesti, te da Josip bude hranitelj, zakonski otac i odgojitelj tog djeteta. Isus nije njegovo dijete, ali niti od njega posvojeno dijete. To je dijete njegove zaručnice, ali ne snagom njegova braka, niti bilo kojeg čovjeka, nego samoga Boga. Drugim riječima, Josip nije bio velik u ljudskom, materijalnom pogledu, ali je bio genijalan i velik u duhovnom pogledu. On je vjerovao da Bog može istom snagom kojom je stvarao gene, stanice i živote ljudi, svoga Sina utjeloviti u krilu njegove zaručnice. On je povjerovao da se u njegovu braku s Marijom treba roditi Spasitelj čitavog svijeta. On je pristao na nešto takvo, što je bilo nevjerojatno za ljudski rod. On je dakle bio čovjek genijalne vjere. Za njega kaže evanđelje da je bio pravednik. A pravednik je čovjek koji hodi s Bogom, kaže Stari zavjet. Uz svoj tesarski i stolarski rad Josip je bio vjernik. On je znao moliti i čitati Sveto pismo, on je pristao da Bogu bude prijatelj, da s njime druguje, da vrši njegovu volju i da Bog po njegovu životu čini svoja djela. Josip je bio toliko spreman Bogu vjerovati da nije sumnjao ni onda kada mu je Bog govorio u snovima. Bog mu je u snu rekao da uzme Mariju za svoju ženu i da se ne boji onoga što je u njoj začeto. Onda mu je također priopćio da ustane, uzme Mariju i dijete i ode u Egipat, i da se također u određeno vrijeme vrati iz Egipta i nastani u Nazaretu. Drugim riječima, Josip je bio dobro upućen u Božje govore i drugovanja s ljudima. On je znao ocijeniti koji mu to duh govori, a to znači da je bio čovjek pobožan, da je znao razlikovati duhove i uvijek ići pravim putem. Gledajući izvana, čini nam se da je Josip sasvim običan čovjek bez velikih svetačkih dimenzija. No, gledajući iznutra, on pred našim očima izrasta kao jedan od najvećih pravednika Staroga zavjeta. On je očito imao duboki, raznovrstan, bogat i osebujan nutarnji život. Takve pravednike, muževe i starce nalazimo među radnicima, tesarima, ribarima, seljacima i intelektualcima. Ima ljudi koji su izvana čestiti, pravedni i radini, a iznutra su tako uronjeni u Boga i duhovnu stvarnost da nas njihove riječi pogađaju kao proročki govori. Sveti Josip je stoga bliz takvima i oni ga razumiju. Nikakvo čudo da su i naši preci u hrvatskom saboru svojevremeno Josipa izabrali za zaštitnika Hrvatske. Pokraj sve jednostavnosti na izvanjskom planu i genijalnosti na duhovnom planu Josip je bliz našem čovjeku, on jednako nadahnjuje intelektualca, političara, seljaka, radnika, bogatog i siromašnog, neukog i učenog. Josipov život danas stoji pred nama kao veličanstveno duhovno umjetničko djelo. Diveći se njemu, gledajući kako je živio, mi postajemo plemeniti, sposobni i sami biti umjetnici života, ali i stvarati za novi život. Dr. Tomislav Ivančić, "Oaze života"

- 20:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.03.2009.

POBOŽNOST 13 UTORAKA SVETOM ANTUNU

U našem narodu vec je dulje vremena proširena pobožnost 13 utoraka pred blagdan Sveca cijeloga svijeta. Ne znamo kada je ova pobožnost nastala i tko ju je oblikovao, ali znamo da trinaest dolazi od dana kada je sv. Antun preminuo, 13. lipnja 1235. godine u mjestancu Arcella u blizini Padove. Pobožnost Trinaest utoraka sv. Antuna u crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskim Brodu počinje u utorak 17. ožujka i završava 9. lipnja, posljednji utorak pred blagdan sv. Ante Padovanskoga 13. lipnja. U 18,00 sati pobožnosti su na čast padovanskom Svecu, u 18,30 sati sveta Misa. Si quaeris Ovu je molitvu hvale – ili responzorij – sastavio fra Julijan iz Spayera. Ona je dio ritmičkog oficija iz 1233., dvije godine nakon smrti sv. Antuna. Pjeva se u bazilici sv. Antuna u Padovi i, svakoga utorka, u mnogim crkvama po čitavom svijetu. Ako čuda tražiš, gle! Smrt i bludnja, nevolje, Đavo, guba nestaju. Zdrave bolesnici. More, lanci padaju, Uda, stvari propale Mole i dobivaju Mladi pa i stari. Iščezava pogibelj, Prestaju i potrebe. Neka kaže tko to zna,

- 19:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Susret bratstva 15.03.2009.

U nedjelju 15.03.2009. održan je redovni susret bratstva. S radošću smo prihvatili i desetak novih kandidata. Sve ih srdaćno pozdravljamo i radujemo se njihovom dolasku. Slijedeći susret bratstva održat će se 29.03.2009. u 17 sati. Mir i dobro.

- 17:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 14.03.2009.

TRODNEVNICA NA ČAST SVETOM JOSIPU

Od ponedjeljka 16.03.2009. do srijede 18.03.2009. održat će se trodnevnica na čast svetom Josipu. Pozivamo vas da nam se pridružite na većernjoj svetoj misi u 18,30 sati. Mir i dobro

- 20:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 13.03.2009.

Andre Frossard: Križni put

PRVA POSTAJA Isus je osuđen na smrt O Kriste! Jednog dana rekao si nam: "Koji će mi među vama dokazati krivicu ?" Evo tvoje krivice, Ti si bio bez grijeha među ljudima bez nevinosti Trebalo je da Ti umreš I oni su Te osudili I mi bijasmo prisutni Jer se u tom času čitava povijest svijeta Ovila oko Tebe kao haljina krvave boje kojom će Te ogrnuti krvnici O Kriste! Sine čovječji po čovjeku osuđeni, Ovo meso koje si od nas uzeo, ovo tijelo koje smo Ti dali Mi ćemo ga vratiti Komadić po komadić Odgrizima bičeva i trnja O Kriste! Na ovom putu tvoje smrtne borbe, u stvari mi smo ti koji trebaju tvoju milost Ovu našu sramotu pred tvojom žrtvom, Tko li će je izbrisati ? Molimo te, oprosti ! Vječno pamćenje, Zaboravi ! DRUGA POSTAJA Isus prima na sebe križ O Kriste! Došao si da živiš među nama Svjetlo koje naučava, Ti si nam donio radost nepoznatu Jedan drugačiji pogled na svijet koji bijaše čuo govoriti o mudrosti, o pravdi, kadikad o milostci Ali koji nije znao ništa o ljubavi koja je uzrok i skriveni razlog svih stvari Naučio si nas da je ljubav Razlog opstojanja DRUGOG Da je ona drugo ime za Objavu Da leti prema slabosti i da se spušta tiho, na usne koje mole Ti si nam ispitao srce I evo našeg odgovora: Ove kratke staze kroz Jeruzalem koji slijedi izlomljeni lik munje I ovog preteškog komada drveta, spuštenog na Tvoja ramena Kao komad podpornja srušenog svemira O Kriste ! Preklinjemo Te, oprosti ! Blagosti bezgranična, sjećaj se samo Sebe same! TREĆA POSTAJA Isus pada po prvi puta O Kriste! Rekao si nam: "Jaram je moj sladak, i breme je moje lako" Ali mi nemamo tvoje blagosti, I naš jaram vrijeđa, naše breme mrvi. Grijeh, to je onaj uteg što nas čini teškim i udaljuje nas od Boga, Ona tromost koja nas vuče u ništavilo, taj mračni zavičaj koji ne uspijevamo zaboraviti, I ona gomila laži, nasilja i okrutnosti Koje ispaštaš umjesto nas. I Ti sam nisi kadar nositi težinu toga bez ugibanja i poput odjeka na prvo od tri Petrova zatajenja Tvoja koljena udaraju o tlo S nekom vrstom molbe koju mi nećemo uslišati. O Kriste bez grijeha, preklinjemo Te oprosti! Danas Sjećaj se samo svog milosrđa ! ČETVRTA POSTAJA Isus susreće svoju majku Ovdje se dva pogleda ukrštaju Onaj od Muke koja ide svojem neumoljivom dovršenju Onaj od Sumučeništva koje obuzima nebesa. Gdje, U kojem bezdanu završava trpljenje majke koja gubi svoje dijete ? Ovo trpljenje izvrće poredak svijeta Ono se hvata u koštac s nadom Izaziva vjeru, Rana koju ono otvara ne zatvara se nikada. I upravo to trpljenje koje smo Ti zadali Tebi, Marijo Svetištu osam blaženstava Nježnoj i siromašnoj Mirotvornoj i milosrdnoj Srca prečistog Ti koja plačeš na ovom putu Svetište bolom razoreno na zemiji, I po milosti ponovno sazdano u vječnosti, Zdravo, Marijo ! PETA POSTAJA Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ Kako je osuđenik okrvavljen i iznemogao od bičevanja posrtao po putu Oni koji su ga vodili, kaže Evanđelje, uhvatiše iz sredine mnoštva nekog Šimuna Cirenca, koji se vraćao s polja, I prisiliše ga da stavi na se križ da ga nosi za Isusom. O Kriste ! Toga dana kad su se s namjerom da Te zatru udružili izdaja, neznanje, sektaška mržnja, nepravda i njezin nedjeljivi saveznik, viši interes, U svojoj dobroti, Dozvolio si dakle da po jednome od nas, Nasumce odabranom od vojnika koji izvršavahu Tvoju volju vjerujući da provode svoju, Mi budemo sudionici tajanstvenog djela našeg spasenja Kako ne bismo bili potpuno isključeni iz tvoje Muke Neka se našao barem jedan čovjek da Te slijedi, dok su drugi bježali od Tebe, I neka se desio, pod težinom križa, barem Kratak trenutak sličnosti Između spasitelja i spasenoga ! ŠESTA POSTAJA Veronika otire Isusovo lice Veroniko, Ti koja si imala odvažnosti da prkosiš hajci za Kristovim stopama, I da prekoračiš nevidljivu granicu koja odvaja osuđenika od ostalih živih, Daj nam, nama također, hrabrost da priznamo i da se približimo Istini, vrijeđanoj, neprepoznatoj i prognanoj iz ljudskog društva, Ti koja, u vici gomile što o vlastitom bijesu nije razumjela ništa, ču samo nepobjedivi žubor svoje samilosti, Spriječi da ostanemo gluhi na žalbu onih koji idu u smrt ; Veroniko, ti koja si u svoje ruke uzela lice Spasiteljevo, kretnjom čiju ljepotu predaja nikada nije zaboravila, Moli za svoju braću u nastavku povijesti imaj sućuti za njihovu slabost, nedostatak vjere i ljubavi, Ti koja nisi znala za strah, I koja si, trčeći svojim platnom obrisati krv i znoj trpljenja, Primila izmučeni lik božanske ljubavi ! SEDMA POSTAJA Isus pada po drugi puta "Neće slomiti zgnječenu trsku, kaže Pismo, Neće ugasiti stijenja koji tinja." O Kriste! Nisi došao pobjeđivati carstva Jer tvoja se povijest ne piše krvlju drugih Već tvojom vlastitom, Nisi došao suditi i kažnjavati, Nego dati svoj život onome što bez Tebe prolazi i umire Došao si sabrati do posljednje čestice ovu prašinu koja nas čini, Kako se ne bi izgubilo ništa od onoga što si stvorio Da po ljubavi oživi ono što grijeh suši i ubija, Da se na zemlji ne nađe ništa tako skromnog, tako bijednog i tako prezrenog Što još uvijek ne bi bilo iznad Tvojeg poniženja Mesijo u rasulu, istjerani iz svijeta I koji, Da zauvijek dobije pristanak savjesti Prigiba koljeno po drugi put! OSMA POSTAJA Jeruzalemske žene plaču nad Isusom Bio je praćen velikim mnoštvom naroda, i žene se udarahu o prsa i oplakivahu Ga. Tada On okrenu prema njima svoj pogled koji je sagledavao svršetak svijeta, I reče im: " Kćeri jeruzalemske ! Ne plačite nada mnom, već plačite nad sobom i nad svojom djecom, Jer doći će dani u koje će se govoriti: blažene nerotkinje, blažene utrobe koje nisu rodile, prsa koja nisu dojila! Tad će povikati gorama: padnite na nas ! I bregovima: Pokrijte nas !" O Kriste ! Ispunjenje tvojeg proročanstva neće kasniti, Uskoro će Jeruzalem biti razoren. Od hrama u kojem si naučavao ostat će samo jedan zid Građen stoljećima od nebrojene djece Izraelove, Kao brana zaklinjanjima, kao ustava suzama, Mir se još ni danas nije vratio na ovu svetu zemlju kojom si propovijedao Zar je to bilo uzalud ? Jedina riječ koja može ušutkati oružje, u dan kad si rekao svojim učenicima: " Ljubite neprijatelje svoje !" DEVETA POSTAJA Isus pada po treći put Ljudsko biće, koje dolazi od ljubavi, vraća se ljubavi kroz trpljenje i smrt Ljubav sama to mu govori od početka svijeta I on je ne čuje Sva bića i sve stvari koje su na zemlji i na nebu Sve do posljednjeg zrnca svjetlosti u neizmjernoj noći Nemaju drugog uzroka do ljubavi Ljubav sama dođe da nam to kaže I mi smo je ušutkali. O Kriste ! Rekao si nam: "Dat ću vam srce od mesa. " I evo kako Te vojnici Tjeraju prema zloslutnim krošnjama Ovoga brežuljka ponuđenog lješinarima I kako pod težinom prezrenih darova svojih po treći put padaš. DESETA POSTAJA Isusu je svučena odjeća Razdijelit će između sebe Tvoju odjeću Bacit će kocku za Tvoju haljinu nešivenu i u jednom komadu otkanu Poput svetog Pisma od prvog dana stvaranja Vezenog nit po nit i nikad prekinutog, Koje otkriva i u isti čas zakriva Božju prisutnost I koje se ne bi trebalo nikada čitati drukčije do na koljenima. Tvoje su haljine riječi Tvoje poruke, 0 Kriste ! One objavljuju i prikrivaju Tvoju osobu, Nju treba tražiti u njima Jer mi, mi znamo, Da Istina, to si Ti Da nema nijedne Istine u kojoj Tebe nema Niti jedne laži gdje se pojavljuješ. Blagoslovljena Tvoja prečista Osoba Svučena od sakupljača krpa povijesti I koja nam, sa svojom haljinom, također prepušta Svoje rastrgano tijelo ! JEDANAESTA POSTAJA Isus je pribijen na križ Tvoje ruke koje su blagoslovile, Gospodine, Tvoje ruke koje su ozdravile Koje su vratile vid slijepima Koje su izbrisale gubu s lica, I koje su crtale po pijesku Dok su lažni suci bludne žene jedan po jedan napuštali svoje sudište smrti Tvoje ruke koje su razdijelile kruh I natočile vino Kako bi nevidljive istine vjere Hranile i natapale Nesigurne stvarnosti ovog vidljivog svijeta Tvoje ruke koje su toliko dale I tako malo primile, Gospodine, Tvoje darežljive ruke Pribijene na drvo Ostat će vječno otvorene Oštro gvozđe probija noge koje su posvetile zemlju Lažljiva pravda ljudi završila je svoje djelo I pod suncem pocrnjelim od oluje i zločinstva Sve je spremno Za pribijeni uzlet Razapetog. DVANAESTA POSTAJA Isus umire na križu I sada, Gospodine, Od Tebe je ostao samo splet patnji, Od kojih jedna nateže drugu i umnaža je; Više nema nijednog disaja Koji u Tebi ne raspiruje pustošenje i požar; Nema više nijedne od niti u Tvojem tijelu Nategnutih poput struna harfe Koja ne odaje bolno titranje, I Ti unatoč tome govoriš: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine. " Isto tako ne znaju što govore Kada ti, u smrtnoj borbi, podvikuju: "Spasitelju, spasi samoga sebe ! " Ne shvaćaju da ćeš ih u svojoj zastrašujućoj nepomičnosti Potražiti na kraju njihove bijede i njihovih grijeha, sve do dna njihovog konačnog odbijanja i, još dalje, na granicama njihove ravnodušnosti. O Kriste ! Ti nisi poznavao noć I evo je kako dolazi slušati mračne riječi psalma: " Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio ? " Trebalo je da Ti izgovoriš ove riječi, Kako nitko ne bi mogao reći da nisi upoznao krajnju tjeskobu ljudskog opstojanja, I kako bi u Tebi utrnula zadnja iskra one božanske radosti koju si sakrivao svojim apostolima, Napokon kako bi na vrhuncu Tvoje žrtve nastalo ono pomračenje božanskog koje Te čini sličnim nama. Da bi bio otklonjen sudbonosni udarac koji smo si zadali izabirući sami sebe u praskozorje stvaranja, I da nikada više ne budemo sami u svojoj smrti Ti umireš, O Kriste ! TRINAESTA POSTAJA Skidanje s križa Sve je ispunjeno. Tvog pogleda. Gospodine, koji je pokrstio zemlju, Tvog pogleda koji ovjekovječuje I koji je zaodjenuo novom svjetlosti bića i male stvari života Tvog pogleda više nema. Sve je ispunjeno. Zauvijek su zaustavljeni, više neće izaći iz ljudskog pamćenja Oni koje si susreo u paraboli svojeg života, Apostol i prosjak, bogati mladić i žena s Jakovljeva zdenca Pilat koji će prati ruke do svršetka vremena Kajfa prsta uzdignutog da izriče sumorne presude svih učenosti pokvarenih lakomošću srca Slijepac koji je ugledao svoje lice kako se primiče s dna vode, Uskrsli Lazar, izmakao mekim pandžama tmine, Marta koja za sebe ni minute nije imala i njena u misli udubljena sestra koja je izabrala najbolji dio, Nikodem koji bi pod svaku cijenu želio shvatiti I satnik koji nije sumnjao ! Sve je ispunjeno. Tvoje tijelo probodeno, odvojeno od križa, klizi u rukama Tvoje majke, Ivana, sina kojeg si joj ostavio, Magdalene koja uz njih izgara od bola poput usukane rese. 0 Marijo ! Biće blagoslovljeno među svim ženama To je, dakle, značilo da će Ti sve bili zatraženo Da podneseš, da spoznaš i da prihvatiš ? Sve je ispunjeno. Na brežuljku mučenika Na kojem svijet teatralno zadaje sebi smrt, Oko Tebe su samo ova tri bića van mjerila, koja će zračiti do konca vremena I koja Te oplakuju, O Kriste, Prolome iščezlog svjetla ! ČETRNAESTA POSTAJA Polaganje u grob Svršeno je. Ovo vrijeme kad se sve čini izgubljenim jest vrijeme vjere i samo vjere. Vjera je Božja blaga zaručnica. On je promatra sa nježnošću, kao suprugu iz Pjesme nad pjesmama I kao jedini dokaz ljubavi koji Mu možemo pružiti. Nju je on došao tražiti na zemlji I za nju je jednog dana, razmišljajući nad Jeruzalemom, zastrepio da je ne nadje kada se bude vratio. Ona ga čeka s nepromijenjenom strpljivosti, Bdije usred uspavanih vojnika Pred grobom u koji je položeno tvoje tijelo, Gospodine. Ništa je ne smućuje i ništa je ne straši, Pretvorila je u saveznike sve što izaziva tjeskobu ili očaj nevjernih ljudi, trpljenje, koje je čini Tebi sličnom, vrijeme, to putovanje vječnosti kroz jedan svemir koji nije njezin; Ona ljubi, znači li joj išta sve drugo? Za nju je ova uska i nova grobnica u kojoj počivaš, Gospodine, Kovčeg novog saveza, I ono što sadrži nije više Zakon, To je svetost, počelo Crkve i budućih ispunjenja, Ona zna da ćeš trećeg dana uskrsnuti. Gospodine, sakriveni u ovom svijetu dublje no u grobnici, Ti kojega naši grijesi razapinju Ti kojega smo u svojim srcima sahranili Razbij u nama taj kamen koji smo nad Tobom zapečatili Naša Te jadna vjera to traži. U njezinoj žalosti Velikog Petka u njoj nešto već poluglasno pjeva Jer ova noć koja je okružuje za nju je samo početak dana, A dan to si Ti, O Kriste!

- 20:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.03.2009.

ZBOR MLADIH

Pozivamo mlade da se pridruže našem zboru koji animira klanjanje pred Presvetim svakoga četvrtka. Mir i dobro

- 20:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

KORIZMENA TRIBINA SRIJEDOM

Dana 11.03.2009. u crkvi Svetog Trojstva održana je prva u nizu Korizmenih tribina srijedom sa temom "Vjerska i politička pitanja u katoličkim medijima". Gost tribine bio je glavni urednik Glasa Koncila, prečasni Ivan Miklenić.

- 15:40 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.03.2009.

KORIZMA U MEĐUGORJU

- 20:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

KLANJAJTE SE ISUSU

- 20:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.03.2009.

DRUGA NEDJELJA KORIZME

Nema dvojbe, Bog postoji! Očevici su tome svjedoci:"Ovo je Sin moj - Ljubljeni!" (Mk9,7) Evanđelist Marko zapisuje svaku Petrovu riječ koju, koji nakon uskrsnuća ne može više šutjeti o onome što je doživio družeći se s Isusom. Njegovo iskustvo Boga sasvim je okrenulo njegov život. I mi smo svjedoci postojanja Boga. Mi smo primili Duha Svetoga po kojem svjedočimo Božju prisutnost u svijetu. No, dok smo na zemlji otajstvo Božjeg postojanja još uvijek je pokriveno oblakom vjere. No, nema dvojbe da Bog postoji. Boga možeš jedino voljeti ili ga mrziti. Sve ovisi o tvom iskustvu vjere, iskustvu susreta s Božjom Riječju. Dakle u tom kontekstu ateizam ostaje na nivou bolesti. Ili pak drugim riječima: ateizam je činjenica lošeg ili potpuni manjak osobnog iskustva sa Svemogućim. Samo trojica apostola kroz nekoliko trenutaka okusila su Božju slavu -Dobro je nam ovdje biti-. Zar su to bile jedino prazne riječi? Trenutačno iskustvo gledanja preobraženja Gospodnjeg bilo je veoma snažno. Izgleda da su se oduševili jedino za trenutak. Gledali preobraženog Isusa, no nije se njihova vjera preobrazila. Zaista, Tabor je bila priprema za Golgotu, no tu su, na trenutak, pali. Isus želi i Tebe uvesti u iskustvo drugovanja s Njim; u jedan predivan odnos između Stvoritelja i stvorenja. Zakorači u svojoj slobodi zajedno s Isusom. Slobodan sam usporediti život svakoga od nas s penjanjem na brdo. Svatko od nas ima vlastito iskustvo u odnosu na svoje mogućnosti. Za svetog Ivana od Križa bilo je to brdo Karmel. Isus dolazeći na ovaj svijet želi kroz patnju osloboditi ljudsko biće, tebe! Tu slobodu želi podariti i Tebi! Tko može dati više? Penjanje na brdo pretpostavlja, također, jedan vid napora, patnje, tjeskoba, problema. Dakle, nije to izlet nego stalni rad nad sobom. Drugim riječima neprestano zahtijevanje od sebe. Ponekad ne shvaćamo napore našeg života. Sve bismo željeli riješiti od jednom: i uspjeh, i zdravlje, ostvariti svoje životne ciljeve. Međutim, kad god se pojavljuje određeni problem, gubimo se u svojim mislima i osjećajima. Tada ni Bog nije više prijatelj. Pokušavajmo, dakle, zavoljeti ono što ne razumijemo, ono što nama nanosi teret i tegobe. Nemojmo pokušavati razumskom dedukcijom shvaćati jednu ili drugu osobu ili tešku situaciju, nego zavolimo ono što zaista teško shvatiti. Ta će nas odluka puno koštati, ali to je akt slobodne volje, ali ona izvire iz osobnog iskustva života u Bogu. Abraham po svojoj slobodi želi žrtvovati Bogu svoga sina – jedinca. (Post 22,1-2.9-13.15-18) On ne pita Boga zašto mora tako biti, jer je uvjeren da Bog sve zna. Zaista svojom poslušnošću potvrđuje svoje opredjeljenje za Boga, te briše neposlušnost prvih ljudi. Po svojoj odluci usavršuje svoju slobodu. Dakle, kroz patnje i napore koje nas dostižu na životnom putu rađa se odgovorna sloboda. Ako želimo poći s Isusom na brdo preobraženja, trebamo se osloboditi svake navezanosti na osobe, stvari. Da je Abraham bio navezan na svog jedinca ne bi bio nazvan ocem naše vjere. Njegova je spremnost slika Božje ljubavi i žrtve Isusa Krista. Dakle, navezanost nam onemogućava polazak dalje. Zamoli Gospodina da te oslobodi i tog neporedka. Dok god si povezan bar jednom vezicom/špagom, nećeš krenuti naprijed, makar ih se riješio tisuće. Poziv je stalno otvoren, no odluka je uvijek na tebi. Penjanje na brdo je dobra lekcija pouzdavanja u Boga. Na tom putu, prema riječima sv. Pavla (Rim 8,31-34) svaki kršćanin može računati na Božju pomoć, iako se pojavljuju neuspjesi i padovi. Zajedno s apostolima želimo pristupiti istinskom iskustvu Boga u našim životima. pater Arek KRASICKI CSSp http://www.duhos.com/

- 14:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.