nedjelja, 08.03.2009.

DRUGA NEDJELJA KORIZME

Nema dvojbe, Bog postoji! Očevici su tome svjedoci:"Ovo je Sin moj - Ljubljeni!" (Mk9,7) Evanđelist Marko zapisuje svaku Petrovu riječ koju, koji nakon uskrsnuća ne može više šutjeti o onome što je doživio družeći se s Isusom. Njegovo iskustvo Boga sasvim je okrenulo njegov život. I mi smo svjedoci postojanja Boga. Mi smo primili Duha Svetoga po kojem svjedočimo Božju prisutnost u svijetu. No, dok smo na zemlji otajstvo Božjeg postojanja još uvijek je pokriveno oblakom vjere. No, nema dvojbe da Bog postoji. Boga možeš jedino voljeti ili ga mrziti. Sve ovisi o tvom iskustvu vjere, iskustvu susreta s Božjom Riječju. Dakle u tom kontekstu ateizam ostaje na nivou bolesti. Ili pak drugim riječima: ateizam je činjenica lošeg ili potpuni manjak osobnog iskustva sa Svemogućim. Samo trojica apostola kroz nekoliko trenutaka okusila su Božju slavu -Dobro je nam ovdje biti-. Zar su to bile jedino prazne riječi? Trenutačno iskustvo gledanja preobraženja Gospodnjeg bilo je veoma snažno. Izgleda da su se oduševili jedino za trenutak. Gledali preobraženog Isusa, no nije se njihova vjera preobrazila. Zaista, Tabor je bila priprema za Golgotu, no tu su, na trenutak, pali. Isus želi i Tebe uvesti u iskustvo drugovanja s Njim; u jedan predivan odnos između Stvoritelja i stvorenja. Zakorači u svojoj slobodi zajedno s Isusom. Slobodan sam usporediti život svakoga od nas s penjanjem na brdo. Svatko od nas ima vlastito iskustvo u odnosu na svoje mogućnosti. Za svetog Ivana od Križa bilo je to brdo Karmel. Isus dolazeći na ovaj svijet želi kroz patnju osloboditi ljudsko biće, tebe! Tu slobodu želi podariti i Tebi! Tko može dati više? Penjanje na brdo pretpostavlja, također, jedan vid napora, patnje, tjeskoba, problema. Dakle, nije to izlet nego stalni rad nad sobom. Drugim riječima neprestano zahtijevanje od sebe. Ponekad ne shvaćamo napore našeg života. Sve bismo željeli riješiti od jednom: i uspjeh, i zdravlje, ostvariti svoje životne ciljeve. Međutim, kad god se pojavljuje određeni problem, gubimo se u svojim mislima i osjećajima. Tada ni Bog nije više prijatelj. Pokušavajmo, dakle, zavoljeti ono što ne razumijemo, ono što nama nanosi teret i tegobe. Nemojmo pokušavati razumskom dedukcijom shvaćati jednu ili drugu osobu ili tešku situaciju, nego zavolimo ono što zaista teško shvatiti. Ta će nas odluka puno koštati, ali to je akt slobodne volje, ali ona izvire iz osobnog iskustva života u Bogu. Abraham po svojoj slobodi želi žrtvovati Bogu svoga sina – jedinca. (Post 22,1-2.9-13.15-18) On ne pita Boga zašto mora tako biti, jer je uvjeren da Bog sve zna. Zaista svojom poslušnošću potvrđuje svoje opredjeljenje za Boga, te briše neposlušnost prvih ljudi. Po svojoj odluci usavršuje svoju slobodu. Dakle, kroz patnje i napore koje nas dostižu na životnom putu rađa se odgovorna sloboda. Ako želimo poći s Isusom na brdo preobraženja, trebamo se osloboditi svake navezanosti na osobe, stvari. Da je Abraham bio navezan na svog jedinca ne bi bio nazvan ocem naše vjere. Njegova je spremnost slika Božje ljubavi i žrtve Isusa Krista. Dakle, navezanost nam onemogućava polazak dalje. Zamoli Gospodina da te oslobodi i tog neporedka. Dok god si povezan bar jednom vezicom/špagom, nećeš krenuti naprijed, makar ih se riješio tisuće. Poziv je stalno otvoren, no odluka je uvijek na tebi. Penjanje na brdo je dobra lekcija pouzdavanja u Boga. Na tom putu, prema riječima sv. Pavla (Rim 8,31-34) svaki kršćanin može računati na Božju pomoć, iako se pojavljuju neuspjesi i padovi. Zajedno s apostolima želimo pristupiti istinskom iskustvu Boga u našim životima. pater Arek KRASICKI CSSp http://www.duhos.com/

- 14:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.