Sedamdesetišesti dan

utorak , 05.08.2014.

Subukia. Došao je i ovaj dan, dan kada sam se oprostio sa onim najmanjima obzirom da ih barem za sada ponovno vidjeti neću. Znam da su upravo oni zaslužni što sam otvorio oći, i upravo su oni bili razlog mog dolaska. Sad se približio kraj jednom od najlijepših i najuzbudljivijih razdoblja u mom životu za koje se nadam da će se kad tad ponoviti.

Postoje mnogi trenuci tijekom našeg bivanja koje nam obilježe cijeli ostatak života, za mene je ovih osamdeset dana jedan takav trenutak. Imao sam ih do sada nekoliko, ili te odvedu u desno, neka u lijevu, neka te čak unazade. Koliko god se odluke koje danas donesemo čine bezaslene, one će itekako obilježiti naš put na ovome svijetu i odvest nas nekad tamo gdje nikada nismo očekivali da ćemo biti.

Danas sam se oprostio od djece, sutra već ću se oprostiti od svih volontera, posjetitelja i fratara koji su se našli na istome mjestu i u isto vrijeme kao i ja.

„O moralu znam samo toliko da je moralno ono poslije čega se dobro osjećate, a nemoralno ono poslije čega se osjećate loše.“
- Ernest Hemingway

Subukia, 05.08.2014.



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.