Sedamdesetičetvrti dan

Subukia. Toliko sam već pisao o ovim nedjeljama da više ni sam ne znam što bi nadodao. Doručak, misa, odmaranje, večera, druženje, spavanja. Ako iti jedan dan u tjednu nije u mogučnosti se pohvaliti krativnošću onda je to nedjelja.

Obzirom da je danas ipak moja zadnja nedjelja u sirotištu (sljedeću već ću biti na putu ka doma), priliku sam iskoristio da se na prikladan način oprostim od dijece. Prikladan u ovom slučaju znači da sam kupio namirnice kojima će im se skuhati malo bolji ručak nego li inače poštujući onu staru ali nikad ne zaboravljenu, „Ljubav ide kroz želudac“.

Iako znam kako ću još dan dva provesti sa njima, oprostiti se danas od njih mi je jako teško palo. Navikne se čovjek na sva ta lica, na sve te osmijehe, na svu tu radost i veselje u njihovim očim. Navikne se čovjek na to da nekome može uveliko uljepšati svakodnevnicu a pri tom ne kupujući skupe poklone ili slično.

„Dvije su stvari kojima svi težimo u životu: prvo je da dobijemo ono što želimo, a drugo da u tomu uživamo. Rijetki uspijevaju ovo drugo.“
- Ronald Eustace Psmith

Subukia, 03.08.2014.