Tridesetiprvi dan

Subukia. Kasnim sa pisanjem posta za nedjelju jer bo poradi loše veze sa internetom nisam bio u mogučnosti isti ranije napisati. Nedjelja je kao i očekivano prošla duhovno, ponajviše iz razloga što se danas (nedjelja) obilježavalo Tjelovo. Iako je isto bilo u četvrtak, ovdje se krščanski blagdani najčešće prebacuju na nedjelju koja slijedi.

Misa biva šarolika sa mnoštvo ljudi koji su zbog ove prilike doputovali iz okolnih sela u glavnu crkvu ovdašnje franjevačke župe koja se nalazi u selu Kanyottu. Nakon mise je uslijedila procesija kroz selo u trajanju od nekoliko sati, a tom prilikom je mnošto krščana išlo u koloni za križom kao i što to kod nas biva običaj. Meni kao prosiječnom krščanu se ovdje ponajviše dobada sveta misa koja je sve ali ne dosadana, iako i duže traje nego li što sam ja to osobno navikao.

Sutra je ponedjeljak kada iz praznovjere ili nečeg sličnog neću ništa pisati već ću samo postati slike. Hrvatska reprezentacija igra, a budući da i protekla dva dana kada su igrali nisam ništa pisao, neću ni tada, očekujući rezultat isti kao i prilikom protekle utakmice sa Kamerunom. Budući da je sutra planirana posjeta ovdašnjoj srednjoj školi koja je pod ingerencijom Franjevaca, mislim da ću slike iste i postati kako bi se mogli uvjeriti u uvjete u kojima ovdašnji školarci pohađaju školu. Ja vjerujem kako su oni daleko od uvjeta na koje smo mi navikli ocijenivši ih za europske prilike možda u neljudskim.

Osiječam se dobro i ispunjeno. Vrijeme leti. Morat ću iz potonje navedenog razloga brzo pripremiti neko manje putovanje. Sljedeći tjedan je ujedno i moj rođendan kojeg se nadam obilježiti što veselije i sličnije kao što bi to učinio da sam doma, a isto svakako uključuje dobru glazbu, ukusnu hranu i neku dobru bocu vina. Nemogu kazati kako nebi rađe bio sa svojima u domovini slaveći svoj rođendan, ali isto tako znam kako će svi meni moji najbliži prosalaviti samnom ove godine u mislima. Iako se u zadnje vrijeme ne mogu sijetiti kako sam sanjao često, ima dvije noći da sam sanjao jednu staru srednjoškolsku ljubav koju ni vidio ni čuo nisam već dugi dugi niz godina. To jutro sam se naravno probudio kao leptir sa osmijehom od uha do uha. Pozdravljam vas sve.

"Između pojmova prerano i prekasno ne postoji ništa više od jednog trenutka."
- Franz Werfel