Sedamnaesti dan

Subukia. "Nedjelja, prokleta nedjelja, nigdje nikog, pustinja, u mojim snovima, jos samo sječanja." - Parni Valjak. Pa i nije tako strašno. Nedjelja je na odmaku a sutra već novi radni tjedan i zabava. Danas kao što sam planirao nisam išao nigdje, baš nigdje. Kratio sam si vrijeme čitajući, gledajući filmove i igrajući košarku koju sam zadnji put igrao u srednjoj školi, znači poprilično davno. Ovako cotav igra i ne izgleda tko zna kako atraktivna ali kao tjelovježba dobro dođe.

Već ovdje vam mogu obečati kako će ovo biti najkraći post do sada. Neznam o čemu bi danas. Pustite me da uživam (smile...). Danas sam pričao na telefonu sa nekolicinom mojih najmilijih te shvatio kako se doma baš puno i nije promijenilo, vručine su počele i turistička sezona je otvorila svoja vrata. Drago mi je da ću barem jedan dio osmoga mjeseca uhvatiti kako bi mogao barem malo nadoknaditi ove socijalne neimaštine, a i sezona vjenčanja počinje tako da ću imati priliku sve one najdraže vidjeti na okupu.

Sad bi samo još koju riječ izgubio vezano za cijepljenje, hm...ili kako se to već zove.

4. Cijepljenje: Prije puta ka dalekim egzotičnim destinacijama svakako je potrebno se dobro dobro informirati o potrebitim cijepivima kako bi tijekom samog puta mogli što bezbrižnjiji biti. Svakako je potrebno da se kod Zavoda za javno zdravstvo infomirate o mogučim i preporučenim cijepivima. Liječnik će na temelju nekolicine faktora za vas optimirati potrebna cijepiva, a sve ovisi o tome gdje točno putujete, koliko dugo ćete biti na putu i dali će te pretežito biti u kontaktu sa lokalnim stanovništvom ili ne. Ja osobno sam dobio raspored cijepljenja te sam se istoga morao pridržavati kako bi do prije samog odlaska imao maksimalnu zaštitu. Cijepljenja nije izrazito jeftino ali vam naposljetku može puno novaca uštedjeti ukoliko biste došli u neku nepovoljnu situaciju po vaše zdravlje. Preporučujem da na vrijeme odete ka liječniku, najmanje tri mjeseca prije odlaska na put budući da neka cijepiva morate primiti u tri doze kako bi bili potpuno zaštićeni.

I eto ga, došao je kraj ovom najkraćem postu do sada. Pozdravljam vas svih. Nekolicina vas mi je stalno na pameti, falite. Fali mi "zadirkivanje, nječkanje" i duge večeri uz bocu vina na terasi mojih dragih prijatelja. Fale mi one jutarnje (12:30) kavice sa vješticom i rukfašem kod prijateljice. Fale mi "studentske zabave" četvrtkom uz travaricu i dec kole sa "Udrugom maloljetnih branitelja". Fale mi oni naporni mečevi biljara sa ekipom. Fale mi oni zabavni ručkovi kod gurmana i moje drage prijateljice u Zagrebu. Fale mi svi moji kumovi, Maki, Sanja, Milan, Barbi, Keti, Ante, Stipe, Pepe, itd...! Fale mi traci i beskrajne partije karata sa mojim najdražim bodulima na svijetu. Fale mi razgovori sa mojom odgajateljicom. Fali mi ona moja preslatka kumčad, od Ive, preko Luce, Žarka, pa sve do Marete (...siguran sam da sam ovdje neko dijete i zaboravio, ali neznam koje). Fali mi Čombla, Zoki i mala. Fali mi moja ogromna i prekrasna rodbina. Fali mi brdo toga ali isto tako uživam u svakom danu jer se nijedan neće takav više ponoviti. I fali mi kokodakanje tvoje i njezino. Laku noć svima.

"Ako u životu nemate puno poraza, onda ne riskirate dovoljno."
- Jackson Brown

Subukia, 08.06.2014.